Mnogo polaznika tečaja stranog jezika vodi borbu sa sobom kad treba samostalno sastaviti nekoliko rečenica na stranom jeziku. Čak i na višim stupnjevima, kao na primjer stupnjevi B2 i C1 prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike, kad polaznici mogu komentirati bez većih problema njima bliske teme, često u njihovom izlaganju ima nesigurnosti.
Ako tome dodamo profesora koji će inzistirati na ispravljanju svake njihove greške, polaznici su zatečeni količinom svojih grešaka, koje uključuju i izgovor, i gramatiku, i odabir vokabulara, i rečenični ustroj. Zatečenost se pretvara u frustraciju kad polaznici primijete da rješavaju s lakoćom zadatke iz udžbenika, a u komunikaciji kao da se nisu pomakli s mjesta. Najčešće pitanje u tom slučaju je: hoću li ikad to naučiti?
Komunikacijske vještine kod učenja stranog jezika
Učenje stranog jezika ima sličnosti s učenjem materinjeg jezika. Djeca provedu dugo vremena slušajući prije nego što reproducirati govor. Tako je i kod učenja stranog jezika. Učenici razumiju gotovo sve što govornici stranog jezika govore, mogu bez većih problema pročitati i razumjeti tekst, mogu i ponoviti informacije kroz vođene vježbe, ali u usmenom izlaganju sve pođe po krivu.
Kad dijete pogriješi, odrasla osoba ga obično ispravi i na taj način usvajamo što je točno, a što je netočno. Dakle, svoje greške i ispravke profesora treba shvatiti kao priliku za učenje, a ne kritiku. Međutim u tom procesu vrlo je važno osvijestiti grešku, a ne ignorirati ju jer mislite da to nije kritična greška za razumijevanje onog što želite reći. Kad vas profesor ispravi, ponovite točan oblik, zapišite ga, označite ga, ponavljate ispravan oblik, pa čak ga i nastojte koristiti kad god je to moguće.
U prethodnom odlomku spomenuta je velika zastupljenost i važnost slušanja prilikom učenja jezika. Na nižim stupnjevima od učenika se očekuje da razumiju opći smisao teksta prije nego što shvate sve riječi i izraze u tekstu. Čini se kao da na višim razinama učenici koriste istu praksu, dok bi, naprotiv, trebali paziti na sitnice.
Aktivno slušanje i analiza gramatike i vokabulara audio zapisa pomoći će u usvajanju pravilnih struktura. Aktivno slušanje u svrhu učenja jezika uključuje višestruko slušanje istog audio zapisa, bilježenje rečenica ili dijelova rečenica, analizu gramatike, nastojanje da se prepoznaju nove riječi ili izrazi. Ako želite naučiti više, nije dovoljno prepoznati poznato, nego shvatiti ono što je novo i nepoznato.
Istražujte jezik
Kao što djeca istražuju jezik i igraju se s njime, pa čak i do mjere da izmišljaju nove riječi, i kod učenja stranog jezika ne bi smjelo biti mjesta za strah od pogrešaka. Istražujte jezik mimo udžbenika iz škole, kombinirajte riječi u nove rečenice, ako ne znate reći neku riječ na stranom jeziku, opišite ju onim riječima koje poznate. Danas postoje razne aplikacije za kompjutor i pametni telefon koje se mogu preuzeti za učenje jezika. Kratke vježbe slušanja, čitanja, rješavanja gramatičkih zadataka, učenja novih riječi proširit će vaše horizonte.
Kako biste poboljšali vještinu govorenja, međutim, nema bolje vježbe od govorenja. Polaznici tečaja stranih jezika izloženi su takvoj vježbi uglavnom tek nekoliko sati tjedno.To je premalo za značajan napredak. Ako nemate s kime pričati na stranom jeziku, kad ste u mogućnosti (npr. u automobilu, kod kuće) komentirajte naglas ono o čemu razmišljate, ono čime se trenutno bavite ili ono što ste učili na satu. Važno je razmišljati naglas jer ćete se tako uvjeriti što znate, a što ne izgovoriti, u kojoj mjeri možete sastaviti cjelovitu rečenicu te koje vam riječi nedostaju da biste izrazili ono o čemu razmišljate.
Ako niste sigurni kako izgovoriti neku riječ, na internetu možete provjeriti izgovor, a postoje i aplikacije koje mjere točnost vašeg izgovora. Ako vam nedostaje neka riječ ili izraz da biste dovršili svoju misao, potražite ih u rječniku. Prisjetite se gramatičkih pravila koje ste učili u školi i pokušajte zamisliti situaciju u kojoj biste ih primijenili.
Ako se osjećate nelagodno komentirati situacije na glas sami, umjesto izgovaranja, svoje misli možete zapisivati. Ako to činite dalje od kuće, pokušajte kasnije provjeriti ono što ste zapisati – jeste li slovkali dobro riječ, jeste li u tekst uključili riječi iz lekcije koju ste obradili u školi, ima li u vašoj rečenici neka riječ koja vas navodi na upotrebu nekog glagolskog vremena.
Dakle, sve ove vježbe ne zahtijevaju nužno klasično sjedenje pred udžbenikom, ali zahtijevaju koncentraciju, trud i malo slobodnog vremena. Međutim, investicija će se isplatiti jer ćete primijetiti napredak u lakoći započinjanja i održavanja razgovora, a bit će i znatnih pomaka u pravilnoj primjeni gramatičkih pravila.
Autor: Jasminka Šturlić
