U prosjeku gledajući, 14% pozicija u upravama zauzimaju žene, dok na ključnim menadžerskim pozicijama u kompanijama žene čine svega 30%. Istraživanja pokazuju da muškarci imaju dva puta veću šansu biti izabrani za top poziciju u kompaniji u odnosu na žene, a trebat će desetljeća da se postigne rodna ravnopravnost na ključnim visokim pozicijama u kompanijama, smatra Jasenka Maltarić-Dujnić.
Tijekom karijere, kao HR-ovka imala je priliku dublje istražiti različite industrije. Od prehrambene preko farmaceutske pa sve do građevinske industrije, u kojoj je i danas. Maltarić-Dujnić direktorica je ljudskih potencijala u Colas Hrvatska, kompaniji koja djeluje na tržištima Hrvatske i Slovenije, ima više od 380 zaposlenika lokalno i 58.000 globalno, budući da je Colas Hrvatska dio internacionalne kompanije sa sjedištem u Parizu koja posluje u 50 zemalja na 5 kontinenata.
S Maltarić-Dujnić razgovarali smo o izazovima s kojima se žene suočavaju u ‘tipično muškim’ industrijama kao što je građevina. Opisala je svoj put u ‘muškom’ poslovnom svijetu i objasnila je li potrebno postati ‘one of the guys’ kako bi žena bila uspješna liderica u tipično muškoj industriji.
U građevinarstvu 10 posto žena
„Biti žena u poslovnom svijetu zaista ponekad može biti izazovno. Kao da ulazimo u muški svijet u kojem vrijede neka druga pravila. To je osobito vidljivo u industrijskim granama u kojima prevladavaju muškarci, ali ne samo u njima“, objašnjava ova ne-građevinarka u građevinskom sektoru, žena koja je već više od 30 godina u poslovnom svijetu. U građevinarstvu je 10-ak posto žena, a statistika pokazuje da čak i u organizacijskim jedinicama u kojima prevladavaju žene, primjerice u kontrolingu, računovodstvu, financijama, HR-u, na direktorskim su pozicijama često muškarci.
„Činjenica je da se žene procjenjuje na temelju stereotipa“, istaknula je Colasova HR-ica te nadodala da su svjetska istraživanja pokazala kako se životopisi na kojima su stajala muška imena procijenjena kompetentnijima u odnosu na one koji su imali isti sadržaj, ali žensko ime na vrhu.
Drugačija percepcija muškaraca i žena ponekad se očituje i u nekim svakodnevnim situacijama, „kad muškarac, recimo, mora ranije otići s posla na dječju priredbu u vrtić ili pak ostati kod kuće zato jer je dijete bolesno – društvo na to gleda s oduševljenjem, kao primjer uzornog oca, dok je za žene ista situacija malo drugačija. Društvo je sklono postavljati pitanja: je li ta žena baš do kraja posvećena poslu te je li zaista spremna dati svoj maksimum. I s te točke gledišta to izaziva nelagodu“.
Pročitajte više: Žene u građevinarstvu: ‘Ne smijemo postati muškarci u suknjama’
Žene sklonije imposter sindromu
No, izazovi ne sprječavaju žene da grade svoj put u industrijama u kojima god žele. Put do uspjeha, ako se pita HR-icu Maltarić-Dujnić, popločen je samopouzdanjem, hrabrošću, asertivnošću i umrežavanjem. Ipak, ponekad žene same sebi znaju stvarati prepreke. Jedna od prepreka je i takozvani strah od uspjeha koji je razvijen i kod muškaraca i kod žena, ali su mu žene daleko sklonije.
„Koliko puta same sebe sabotiramo, koliko puta se bojimo biti uspješne zato jer možda šaljemo krivu poruku društvu, krivu poruku nekim našim partnerima, bliskim ljudima…“, pita se HR-ica.
Dodaje i da je imposter sindrom češći u žena.
„Često čujem da kad žena objašnjava svoj uspjeh, kaže: ‘imala sam sreće’, ‘poklopile su mi se okolnosti’. A koliko ste čule muškarca da kaže da je za njegov uspjeh glavni razlog bila sreća? Dakle, žene su sklonije uspjeh pripisati nečemu izvan njih samih, dok će muškarci češće svoj uspjeh pripisati svojim sposobnostima, vještinama i sebi samima“, upozorava stručnjakinja.
Objašnjava da je mnogo načina kako se suočavati sa svojim strahovima i kako napredovati. Prije svega, dobro je osvijestiti strahove i pokušati razumjeti uzroke koji su u pozadini. Pomaže i postavljanje realističnih ciljeva ili velike ciljeve „razbiti“ u manje, lakše dostižne ciljeve.
Ključ uspjeha u asertivnosti
„Mislim da je odličan način i traženje podrške od ljudi koji nas mogu ohrabriti i pružiti novu perspektivu“, dodaje HR-ica koja se i sama tijekom karijere susretala s različitim izazovima i zabrinutostima.
„Za mene je ključno konstantno učiti i raditi na sebi. Jako mi je važno u svim poslovnim situacijama imati podršku bližnjih i svijest kako iz svega što mi se događa i s čime se suočavam mogu i moram nešto naučiti. Ako znamo da i iz uspjeha i iz neuspjeha možemo nešto naučiti onda ćemo većinu situacija doživjeti kao prilike, a ne kao prijetnje. I taj trenutak, kad sam si to osvijestila, bio je trenutak preokreta“, opisuje Maltarić-Dujnić koja smatra da je asertivnost ključna, a često vrlo zanemarena vještina u poslovnom svijetu.
Ljudi često „skliznu“ ili u agresivnost ili u pasivnost, a ni jedno ni drugo nije produktivno. Asertivnost žena u poslovnom okruženju osobito je važna, jer omogućava jasno izražavanje mišljenja, potreba i granica na način koji je poštujući za druge. Osim toga, asertivnost doprinosi efikasnijoj komunikaciji, objašnjava. Dodaje da korištenjem jasnih izraza, možemo precizno prenijeti svoje poruke, što pomaže u donošenju boljih odluka. Konačno, osvještavanje snage neverbalnog poput uspravnog stava, kontakta očima i tona glasa kao i postavljanje jasnih granica omogućava nam bolje upravljanje vremenom i resursima.
„Mislim da često u organizacijama žene nemaju zdrave ženske primjere i uzore asertivnosti. Žene ponekad žele uspjeti na ‘muški’ način pa skliznu u agresivnost, koja se ženama osobito zamjera, a ponekad se začahure u tradicionalno očekivanu submisivnost pa postanu pasivne“.
Pročitajte više: U građevini je tek jedna žena na 100 zaposlenih na terenu, Thiago Bachini-Bornioti iz Colas grupe: ‘Sektor se transformira’
Kako biti autentična liderica
Osim toga, vjeruje kako osvještavanje ‘ženskih’ prednosti – poput empatije, emocionalne inteligencije i sklonosti suradnji i timskom radu – pomažu u tome da liderice ostanu svoje i autentične.
„Nema potrebe da budemo ‘one of the guys’. Upravo ono nešto drugačije i jedinstveno što nosimo, donosi nam dodatnu vrijednost kao lidericama i daje jedinstveni doprinos svakom timu u kojem se nađemo“.
„Ustanovljeno je – a to nam definitivno ide u prilog – da timovi koje vode menadžeri usmjereni na odnose i ljude, imaju veće zadovoljstvo, veći angažman, ljudi su spremni uložiti dodatni napor kada je potrebno, osjećaju se povezani s onim što rade i puno su inovativniji i kreativniji. Dakle, ne moramo mijenjati svoj ‘ženski’ stil vođenja u ‘muški’. Ovakvi podaci daju nam pravo da budemo lideri i budemo žene. To dvoje itekako ide zajedno“, zaključila je inspirativna HR-ica koja voli mentorirati mlađe kolegice i biti im podrška kako bi lakše pronašle svoj autentični put.
„Vrlo sam ponosna kad se prisjetim da u ovom času na ključnim HR pozicijama u barem 7 vodećih kompanija u Hrvatskoj sjede žene koje su u nekoj fazi radile sa mnom i kojima sam ja bila mentor. Naravno da su one uspjele prije svega zbog svojih kompetencija i sposobnosti, ali volim misliti da je i moje mentorstvo pomoglo“.
A da bi uspjeh bio zagarantiran bitna je i mogućnost izbora, smatra.
„Svatko može sam za sebe izabrati i definirati što je uspjeh. Penjanje po hijerarhijskim ljestvicama ne mora za sve nas biti definicija uspjeha, barem ne u svakom trenutku našega života“, poručuje inspirativna Colasova HR direktorica.
Foto: Domagoj Bregant, Privatna arhiva
