Boriš se konstantno s emocionalnim jedenjem i ne znaš više kako tome stati na kraj? Kroz ovaj tekst pružit ću ti nekoliko savjeta kako da emocionalno jedenje pretvoriš iz suparnika u suradnika.
Kad kažemo emocionalno jedenje najčešće mislimo na ono jedenje kad ne osjećamo fizičku glad, a jedemo kako bi zadovoljili neke druge potrebe, odnosno kako bi se umirili ili utješili. Hrana i emocije su usko povezani, a hrana nam s razlogom pruža osjećaj užitka, na taj način si je tijelo osiguralo da ćemo imati dodatnu motivaciju za jedenjem količine hrane koje su tijelu potrebne.
I nejedenje je emocionalno
Zapravo svako jedenje i nejedenje hrane prožeto je i emocijama. Dobro čitaš, često smo fokusirani na jedenje hrane kao jedan od načina nošenja s emocijama, a zaboravljamo da i nejedenje hrane, odlazak na novi režim prehrane ili uskraćivanje određene hrane isto tako može biti način nošenja s emocijama.
Razmisli, možda ti je baš taj novi plan prehrane zapravo samo distrakcija od izazovnih situacija u životu s kojima se trenutno ne možeš nositi. I znaš što ću ti reći? To je ok.
Isto tako ok je, u trenutku kad si spremna, početi otkrivati što se nalazi iza godina provedenih na raznim dijetama, planovima prehrane, detoxima, protokolima i razno raznim drugim domišljatim i manje domišljatim načinima prehrane zbog kojih misliš da više nemaš kontrolu nad hranom i da se trebaš boriti s emocionalnim jedenjem.
Prvi korak – preuzimanje kontrole nad hranom
Prvi i najvažniji korak je prestati se boriti s emocionalnim jedenjem. Zahvali se hrani što je svaki put bila tu kad ti je trebala utjeha, smirivanje, ljubav, podrška, zagrljaj i što god drugo ti je hrana pružila u tom trenutku. Umjesto da pokušavaš ne jesti emocionalno, kako bi za promjenu bilo da samo promatraš u kojim sve situacijama dolazi do emocionalnog jedenja. Ovo su pitanja o kojima bi trebala razmisliti nakon što dođe do emocionalnog jedenja:
- Kad jedeš emocionalno – prejedaš li se ili jedeš količine hrane koje su van osjećaja ugodne sitosti?
- Jesi li tijekom dana jela redovite obroke i jesu li obroci sadržavali i namirnice bogate ugljikohidratima?
- Zabranjuješ li si jesti određenu hranu?
- Jesi li spavala dovoljno?
- Je li ti dan bio psihički izazovan?
Pročitajte više: Nutricionistica Vedrana Fontana Mikulić o Intuitivnom hranjenju: Bit ćemo zdraviji ako svome tijelu pružimo ono što želi!
Drugi korak – jedi svjesno
Drugi korak je uhvatiti taj trenutak kad imaš želju za emocionalnim jedenjem i jesti svjesno. Možda ti se čini čudno, ali to nije nimalo jednostavan korak jer uključuje da prepoznaš kako se osjećaš i da kažeš sama sebi primjerice: „Ok, jako sam ljuta, sad ću uzeti vrećicu čipsa i pokušat ću se smiriti s njom.“ Ili „Dosadno mi je, pa ću uzeti čokoladu.“ Sam čin da svjesno i dobrovoljno jedeš smanjuje moć i želju za emocionalnim jedenjem.
Paralelno počni graditi i druge načine nošenja s emocijama. Ponekad će ti goditi razgovor s prijateljem ili s terapeutom, ponekad će ti trebati distrakcija poput šetnje ili skrolanja po mobitelu, ponekad gledanje dragog filma pod dekicom, a ponekad će ti baš trebati omiljeni keksi.
Pročitajte više: Pinterest je zabranio oglase o mršavljenju. Stručnjaci za mentalno zdravlje su oduševljeni!
Treći korak – odnos prema hrani
Treći korak je preispitati svoj odnos prema hrani. Što i kako jedeš, znaš li prepoznati znakove gladi i sitosti, na koji način razmišljaš i pričaš o hrani, koja sve pravila imaš o hrani i jedenju, zabranjuješ li si jesti određenu hranu, sve nabrojano su samo neka područja kroz koja prolaziš u intuitivnom hranjenju, a utječu na učestalost emocionalnog jedenja.
Kako bi emocionalno jedenje postalo tvoj suradnik, trebaš na emocionalno jedenje prestati gledati kao na nešto loše i nešto čega se trebati riješiti. Tu je s razlogom, a na tebi je da otkriješ s kojim je razlogom tu. Zamisli da je emocionalno jedenje sam još jedan znak koje ti tijelo daje, a na koji ti trebaš odgovoriti.
Pročitajte više: Mr. sc. Jelena Balabanić Mavrović: “Poremećaji hranjenja sve su raširenjiji kod djece i mladih, posebno djevojčica i djevojaka“
Suradnik ili suparnik emocionalnom jedenju
Ponekad se iza emocionalnog jedenja zna skrivati nedostatak jednog važnog „sastojka“ hrane. Primjerice možda hrana koju jedeš, iako ti pruža osjećaj sitosti, ne pruža ti užitak i zadovoljstvo i zato i nakon obroka imaš potrebu jesti još, iako si sita. Promotri svoje obroke kroz dan i upitaj se: „Što zaista želim jesti?“ koji okusi, arome i teksture ti nedostaju u tvojim obrocima?
Možda je razlog emocionalnog jedenja dublji od nedostatka užitka tijekom jedenja, ali ovo je nešto što u u ovom vremenu opsjednutom „zdravom prehranom“ zaboravljamo. Hrana koju jedemo nam treba biti fina. Ipak je užitak onaj „čarobni sastojak“ hrane koji pruža blagotvorni učinak na zdravlje.
Na kraju, sad kad znaš da se ne možeš riješiti emocionalnog jedenja, ti biraš želiš li da bude suparnik ili da ti bude suradnik koji ti može pomoći i od kojeg možeš puno toga naučiti o sebi.
Autorica: mag. nutr., pred. Vedrana Fontana Mikulić, vlasnica Opušteno hranjenje
Foto: Canva/LinkedIn
