Kad sam prije dvadesetak godina otvorila svoju prvu email adresu, nisam ni slutila da ću dosadašnju karijeru izgraditi na nečemu tako jednostavnom. Taj mali simobl „@“, od tada je postao moja svakodnevica – i u privatnom i u poslovnom smislu. Ne prođe gotovo niti jedan dan, a da me netko ne zatraži email adresu. Praksa mi je i svaki dan zaviriti u taj digitalni poštanski pretinac, bilo zato što posao to od mene zahtjeva bilo zato što sam baš razmišljala o tome kako trebam odmor i želim otići negdje na par dana i evo u pravi čas, u moj je inbox stigla ideja za kratak predah po mojoj mjeri.
Koliko god puta čula da je Email marketing mrtav kanal promocije, isto toliko puta svom sugovorniku postavim pitanje; „Koliko osoba u svojoj bližoj okolini znate, a da nemaju email adresu? A koliko osoba u svojoj bližoj okolini znate da nemaju profil na društenim mrežama?“. Emailom se koriste generacije od 16 pa do 78 godina, te se email gotovo može tretirati i kao osobna putovnica u virtualni svijet. Dok putuješ tim svijetom, odnosno „surfaš“, gdje god poželiš „odsjesti“ odnosno koristiti neku virutalnu uslugu, od tebe se traži da ostaviš email adresu bilo radi osobne verifikacije ili pak radi slanja potvrde o kupljenoj/obavljenoj usluzi. Srećom i birokracija nam je danas pojednostavljena zahvaljujući emailu, što nam skraćuje vrijeme i broj posjeta javnim ustanovama.
