Lidija Knez je, kako i sama sebe opisuje – žena, majka dvoje prekrasne djece i direktorica razvoja Stanić Beveragesa, kompanije koja je dugo u Hrvatskoj i „nosi“ brendove Marasku te Juicy, na koji je Lidija iznimno ponosna. Diplomirala je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, a u Juicy je stigla zahvaljujući studentskoj praksi. Ispričala nam je kako je moguće da se u istoj kompaniji vidi do kraja radnog vijeka, s kakvim se predrasudama i izazovima susrela kao poslovna žena te koje joj smjernice pomažu u pronalasku ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
Od studentske prakse do prvog posla i nada se zadnjeg posla
Knez voli reći da su ona i Juicy svoj prvi „date“ imali prije 22 godine, a i dalje koračaju zajedno. To je za nju emotivna tema, pogotovo kada uzmemo u obzir da je danas sve neobičnije da osoba radi na istom radnom mjestu toliki niz godina. Dakle, priča započinje prije 22 godine kada je Lidija stigla na studentsku praksu u mikrobiološki laboratorij tvornice Juicy u Jastrebarskom, gdje ju je dočekala sjajna atmosfera. Toliko sjajna da se odlučila vratiti na još jednu studentsku praksu sljedeće godine.
U istoj tvornici dobila je i prvi posao nakon diplome, i to na radnom mjestu mikrobiologinje. Ondje se zadržala šest godina i stekla ogromno iskustvo koje joj je bilo potrebno za sljedeće korake i pozicije. Nakon tih šest godina ponudili su joj da krene put proizvodnje, točnije, da postane tehnolog u proizvodnji. Objeručke je prihvatila tu ponudu jer, kako kaže, njezin mindset je takav da ju „tjera“ na učenje i napredovanje, a ima i veliku želju dati Juicyju „nešto više“. Juicy je do tada bio u koncernu Agrokora, a onda ga je preuzeo Stanić Beverages.
Pročitajte više: Konferencija Žene u trgovini – “Ne smijemo se bojati biti žene”
‘Vidim se ovdje do kraja radnog vijeka’
„Kada je gospodin Stanić preuzeo Juicy u meni se javio nekakav strah, pitala sam se ‘što sad, kako će sada biti’. Agrokor je do tada za mene bio ta jedna jedina kompanija i mislila sam da će zauvijek biti. Međutim, mi smo brzo i vrlo dobro podnijeli tu tranziciju“, objašnjava. Ponudili su joj funkciju rukovoditeljice razvoja koju je također vrlo rado prihvatila, ali se tada susrela i s velikim izazovima. Tada je bila jedina u razvojnom dijelu kompanije, a Juicy je tada, kao i sada, imao mnogo proizvoda. Uz to, gradili su tvornicu u Kreševu, u drugoj zemlji, a ona je uz sve to imala i malo dijete. Ipak, uspjela je napraviti sve za što je bila zadužena te je 2019. dobila novu priliku za napredovanje, i to preuzimanje funkcije direktorice razvoja.
„Bilo mi je jako drago što su prepoznali moj rad u tih 19 godina karijere u toj tvornici“.
Dodaje da ova kompanija za nju znači ogromnu lojalnost i ljubav te da se ondje vidi do kraja svog radnog vijeka.
Pročitajte više: Što napraviti kada se vaša karijera sastoji od stalnog prelaska iz jedne tvrtke u drugu
‘Proizvodnja je muški posao, lakše ti je u laboratoriju’
„Možda je to nekima, pogotovo mlađim generacijama, čudno, ali jednom kad osjetite ovu vibraciju, to je sve“.
Uz lojalnost, ljubav i sreću, Juicy za nju nosi i ogroman kompromis. Kompromis kako savladati sve izazove s kojima se svakodnevno susreće, pogotovo s obzirom na to da su pod njezinom „kapom razvoja“ tri proizvodne kompanije i jako puno uslužnih dijelova, a u svom timu ima još samo pet kolega.
Ipak, prvi pravi izazov s kojim se susrela na svom karijernom putu bila je percepcija žene u proizvodnji. Kolege su ju pitali zašto želi raditi u proizvodnji kad je to „muški posao“ i da joj je puno lakše u laboratoriju.
„To netko može tako percipirati, ali proizvodnja je u kompaniji na prvom mjestu i bez nje nema ničeg drugog. Zato je to bila moja velika želja. Prešla sam preko tih pitanja i danas imamo jako puno žena tehnologa u proizvodnji. Drago mi je što se ta prijašnja percepcija razbila i što žene rade na svim funkcijama“.
Pročitajte više: Žene koje su napravile promjene u svijetu tehnologije i biznisa!
Rad na porodiljnom je ‘podizanje ljestvice’?
Ono što se također nerijetko ispituje žene jest rad za vrijeme porodiljnog dopusta. Naime, kada je rodila drugo dijete, njezina se kompanije našla u „nekakvim previranjima i zamjenama ljudstva“ te je njezin tim trebao pomoć, a ona je uskočila.
„U tom sam trenutku morala izaći na kraj s malom bebom, laptopom i prvašićem. Uspjela sam savladati taj izazov i opet bih sve isto ponovila jer niti jedno od djece nije bilo zakinuto“.
Ipak, kad se vratila s porodiljnog, susrela se s rečenicom: „Podigla si ljestvicu jer si radila za vrijeme porodiljnog“. Knez naglašava da to nije nikakvo podizanje ljestvice, već samo osobni izbor te da svatko sam odlučuje hoće li to napraviti ili ne. I tada i kasnije sve privatne obaveze uspješno je balansirala sa suprugom.
„Jednostavno, postoje dva roditelja. Muž i ja smo sve to odigrali bez puno pomoći roditelja, s podjelom poslova 50-50, gdje i mama i tata rade sve“.
Ipak, i s podjelom 50-50 ponekad pati privatni život poslovnih žena. Kako kaže, žene direktorice dolaze kasno kući , puno izbivaju iz kuće , ne provode dovoljno vremena sa svojom obitelji te izostaju s važnih obiteljskih događanja. Kako postići pravi balans pitanje je na koje nije lako odgovoriti, ali Lidija je sebi izdvojila ključne korake.
Pročitajte više: Preko 60% žena doživjelo je probleme nakon povratka s porodiljnog. Zašto kažnjavamo majke?
‘Ostavite posao na poslu’
Najvažnije je dobro postaviti prioritete, a potom obavljati jedan po jedan zadatak.
„Multitasking je nešto što je nama ženama dobro poznato, ali smatram da ga ponekad trebamo isključiti iz onih zadataka koji su nam stvarno bitni i stati na loptu“.
Nadalje, savjetuje praćenje vlastitog vremena jer ponekad ni ne znamo da na neke nevažne radnje trošimo puno vremena koje bismo mogli uložiti u nešto važnije. Savjetuje i promišljeno postavljanje granica te ostavljanje posla „na poslu“.
„Mislim da smo sve u istom sosu kad dođemo kući. Možemo li mi ostaviti taj posao na poslu? Trudim se, ali mi nekad ne ide. Moram odgovoriti na mail, javiti se kolegama, otići na poslovnu večeru, obaviti zadatke. Mozak mi ostane na poslu i onda mi djeca i muž kažu ‘vrati se, mi smo tu’. Jedan je život i mi bismo trebali razdvojiti te stvari jer ćemo se inače pitati što smo radili, gdje su nam bila djeca, a malo nam treba da to odvojimo. Reci sebi: ‘Danas neću gledati laptop’ i poslušaj se. Ne morati to biti svaki dan. Malo po malo“.
Veoma joj je važno povremeno ispitati vlastiti balans, a sama to zove „resetiranje i vraćanje u početni položaj“.
„To meni treba i to povremeno radim. Uočim da se približavam burnoutu i više ne mogu. Onda se moram resetirati i brinuti o sebi i tek onda kažem kompaniji: ‘Okej, sad ću se vratiti’ i vratim se u svakom najboljem svjetlu“.
Za kraj, svima poručuje ono što uvijek poručuje svom sinu školarcu: „Nikad se ne predaj“. „Kad imamo neki cilj, moramo ga pratiti i ne smijemo se predati. I ja mislim da smo mi žene stvarno jake i možemo baš sve i svašta“, zaključuje.
Foto: Domagoj Bregant
