Nakon više od deset godina rada u auditorskom poslu i dugogodišnje karijere u velikoj kompaniji, Andrea Čurea Čingić odlučila je napustiti sigurnost korporativnog okruženja i profesionalno iskustvo pretočiti u vlastiti biznis. Odluka o samostalnom putu nije došla preko noći. Ideja je sazrijevala godinu dana, a kada je prelomila, krenula je od nule, bez unaprijed pripremljenog idealnog poslovnog scenarija. Tako je nastala AVIA Consulting, konsultantska kuća kroz koju danas kompanijama pomaže u uspostavljanju, unapređenju i održavanju sistema upravljanja kvalitetom, sigurnošću hrane i poslovnim procesima.
Iako certifikati poput HACCP-a, ISO-a, IFS-a i FSSC 22000 često djeluju kao tehnički zahtjevi koje kompanije moraju ispuniti da bi zadovoljile regulativu, dobile posao ili otvorile vrata novih tržišta, njihova vrijednost mnogo je šira. Pravilno uvedeni standardi mogu značiti efikasniju organizaciju, manje grešaka, veću sigurnost proizvoda, povjerenje kupaca i bolju konkurentnost, posebno za kompanije koje žele poslovati s velikim trgovačkim lancima i izvoziti na zahtjevna inostrana tržišta.
Čurea Čingić danas svoju prednost vidi upravo u tome što poznaje različite strane ovog posla – radila je u proizvodnji, više od decenije provela u auditorskom i konsultantskom poslu, a iskustvo vlasnice ugostiteljskog objekta omogućilo joj je da razumije i izazove s kojima se svakodnevno suočavaju poduzetnici. U razgovoru za Women in Adria govori o izlasku iz korporativne sigurnosti, prvim izazovima samostalnog poslovanja, odnosu domaćih kompanija prema međunarodnim standardima, ali i o tome zašto je ponekad najteže naučiti prepoznati vlastitu vrijednost.
Nakon dugogodišnjeg rada u velikoj kompaniji i više od deset godina iskustva u auditorskom poslu odlučili ste pokrenuti AVIA Consulting. Šta je presudilo da napravite taj korak i napustite sigurnost korporativnog okruženja? Je li to bila dugoročna odluka ili trenutak u kojem ste prepoznali da je vrijeme za nešto vlastito?
Prije svega, auditiranje nisam napustila – to je moja primarna struka i danas ga radim jednako intenzivno, ali u formi vanjske saradnice za certifikacijsku kuću. Promijenio se modalitet rada, a ne moja pozicija na tržištu. Nakon više od decenije u tadašnoj firmi, osjetila sam da sam na tom mjestu dala svoj maksimum i da mi je za dalji profesionalni rast potreban drugačiji tempo. Ideja o samostalnom ulasku na tržište sazrijevala je sigurno godinu dana. Nisam bila od onih koji unaprijed pripreme idealan teren i naprave bezbolan prelaz; kada je odluka sazrela, jednostavno sam presjekla i krenula od nule. Ogromna je prednost i sreća što su vrata bivšeg poslodavca ostala otvorena za saradnju, što je cijelu tranziciju učinilo lakšom.
AVIA Consulting ste pokrenuli na osnovu znanja, iskustva i kontakata koje ste godinama gradili. Koliko je teško to profesionalno iskustvo pretvoriti u održiv poslovni model? Šta vam je bilo najizazovnije u prvim mjesecima, pronalazak klijenata, pozicioniranje na tržištu, formiranje cijena ili činjenica da sada sami morate voditi sve aspekte poslovanja?
Prvih nekoliko mjeseci stvaralo je utisak da sve ide lakše nego što sam očekivala. Klijenti su se odmah javljali s hitnim problemima koje je trebalo riješiti ‘jučer’. A onda je uslijedilo zatišje. U ovom poslu to je normalan ciklus, ali u tom momentu to je bio čisti alarm i panika. U uslužnom biznisu visoke specijalizacije niko vas ne angažuje zato što je vidio bilbord ili reklamu na mreži – ovdje odlučuje isključivo preporuka, a preporuka ima svoj tempo koji ne možete ubrzati novcem.
Kada shvatite da komfor-zona i sigurna plata više ne postoje, pali se surovi survival mode. Počnete razmišljati potpuno drugačije: izlazite na teren, krećete se, držite konferencijska izlaganja i edukacije. Moja protekla godina je pokazala da je pet samostalnih edukacija i javnih nastupa uradilo više za prepoznatljivost nego bilo kakav marketing. Kada ljudi iz prve ruke vide kako razmišljate i kako rješavate probleme, reputacija se gradi sama ali iziskuje strpljenje i spoznaju da ste u sopstvenoj firmi u isto vrijeme i menadžer, i prodaja, i fakturista i operativac.
Bavite se implementacijom međunarodnih standarda, sistemima upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane, što na prvi pogled možda nije najvidljivija, ali je za kompanije sve važnija djelatnost. Ko su vaši klijenti i koliko su kompanije u BiH danas svjesne da ISO, HACCP i IFS nisu samo formalnost i trošak nego i preduslov za konkurentnost, izvoz i ulazak u velike trgovačke lance?
Kroz auditorski i konsultantski rad susrećem se s vrlo različitim djelatnostima i to je dio onoga što ovaj posao čini zanimljivim. Dominira prehrambena industrija, a tu su i ambalažna i drvna industrija, farmaceutske i kozmetičke kompanije, trgovci medicinskom opremom, javne ustanove i mnogi drugi. Ta dva posla su jasno razdvojena: audite radim za certifikacijsku kuću s kojom imam ugovor, a kao konsultantica pomažem firmama da implementiraju i održavaju sisteme upravljanja.
Možda mi je najveća prednost to što ovaj posao vidim sa svih strana. Karijeru sam počela u proizvodnji, nakon toga sam ušla u auditorske i konsultantske vode u kojima sam i danas, a kao suvlasnica ugostiteljskog objekta dobro znam kako izgleda stajati u cipelama vlasnika, kada iste sedmice treba platiti račune, doprinose i plate, riješiti problem u proizvodnji i dočekati kontrolu. Zato s vlasnikom mogu otvoreno razgovarati, jer iste brige, rokove i kompromise poznajem iz vlastitog iskustva, a bez razumijevanja konteksta firme do održivog rezultata se teško dolazi.
Svijest o značaju standarda polako raste. Sve manje je riječ o samom certifikatu, koji je zapravo samo potvrda uspostavljenog sistema, a sve više o tome šta kompanija njegovim uvođenjem zaista želi postići. Svaka kompanija koja sistem uvede kako treba i čije rukovodstvo ima jasnu viziju vremenom dođe do koristi koje certifikacija nosi, neko brže, neko kasnije, zavisno od branše, ciljeva, resursa i nivoa svijesti.
Jedna od dragih davnih saradnji koje vrijedi spomeniti je s kompanijom MBA d.o.o. Imali smo priliku da sarađujemo u vrijeme kada je to bila malobrojna ekipa, a danas velika i ozbiljna kompanija. Tada su prelazili iz male proizvodnje u veliki pogon koji su upravo gradili, a mi smo paralelno uvodili HACCP i ISO 9001. Sve nam se tada činilo preveliko, a vrlo brzo je taj objekat postao mali i morali su se ubrzo širiti. Od početka su radili na svijesti zaposlenih – prije svega ličnim primjerom, posvećenošću i disciplinom – i tako gradili brend. Kasnije su sazreli za ozbiljnije sisteme, nadogradili ih uvođenjem IFS-a, HALAL-a i drugih standarda te na taj način otvorili sebi vrata inostranih tržišta. Kada danas vidim gdje su stigli i kakav su ozbiljan igrač postali, to mi je najbolji dokaz da standardi svojim obimom ne usporava firmu koja ima jasnu viziju i zna kuda ide, nego daje alate s kojim se paralelno raste i razvija.
Kroz stotine audita i rad s kompanijama različitih veličina imali ste priliku vidjeti kako poslovni sistemi funkcionišu u praksi. Koje se greške najčešće ponavljaju u domaćim kompanijama i koliko je teško promijeniti svijest menadžmenta koji standarde često doživljava kao dokumentaciju koju treba pripremiti samo da bi se dobio certifikat?
Ako bih morala izdvojiti jednu ključnu grešku, to je uvođenje sistema preko noći, isključivo zato što certifikat treba za neki tender ili novu priliku, pa na tome sve i ostane. Tako nastanu dva paralelna svijeta: jedan koji živi u registratorima i budi se u panici samo pred audit, i drugi – stvarni posao koji teče po inerciji. Sve padne na leđa jedne osobe, a rukovodstvo se uključi tek pred dolazak auditora, ako i tada.
Auditor to prepozna prilično brzo; dovoljno je da ode do ljudi u proizvodnji i pita ih kako nešto zaista rade – često ne mora ništa ni pitati, dovoljno je samo da posmatra. Zaposleni su tada dobili samo dodatni teret, neke tamo obrasce da popunjavaju a da ne znaju zašto i ne vide smisao, pa umjesto koristi takav sistem rađa samo frustraciju.
Promijeniti svijest menadžmenta i zaposlenih nije lako i to se ne postiže predavanjem o zahtjevima standarda. Riječima tu rijetko ko nekoga može ubijediti, ali konkretan rezultat hoće. Moj posao je da do tog rezultata dođemo na najefikasniji način, a da on dugoročno bude razumljiv, prihvaćen i održiv.
Promjena se desi onog trenutka kada vlasnik vidi da mu sistem rješava realan problem koji ga muči – recimo, da su ljudima uloge jasne i da posao ne stane kad neko ode na godišnji ili iznenada da otkaz. Tako se polako gradi ono što zovemo kultura kvaliteta: da ljudi rade kako treba i kad ih niko ne gleda, zato što razumiju zašto to rade, a ne zato što dolazi auditor ili neka druga vrsta kontrole.
Kao žena koja vodi konsultantski biznis u oblasti u kojoj su stručnost, autoritet i povjerenje klijenata presudni, jeste li se susretali s potrebom da svoje znanje i kompetencije morate dodatno dokazivati? Koliko je ženama u BiH danas lakše ili teže pokrenuti vlastiti posao u specijaliziranim, stručnim djelatnostima?
Na terenu nisam imala problem s autoritetom iz prostog razloga što je u našoj branši matrica vrlo jasna: ili znate posao i nudite primjenjiva rješenja, ili ne znate. To se na prvom sastanku ili u pogonu ogoli u roku od deset minuta.
Međutim, ono s čim sam se ja borila bio je manjak samopouzdanja. Mislila sam da moram znati sve unaprijed i stalno sam preispitivala svaku svoju odluku. U tom dijelu mi je presudna bila ženska mentorska mreža i saradnja sa Sanelom Pašić. Dok sam ja brojala šta sve još ne znam i sumnjala u svaki korak, ona mi je pomogla da vidim nešto što sama nisam primjećivala: hrabrost da uopšte ostavim sigurnost iza sebe i krenem ispočetka. Kada vam to neko s takvim iskustvom osvijetli izvana, promijenite perspektivu. Shvatite da u ovom poslu neprestano evaluirate tuđe sisteme, ali da je najvažnije i najteže – naučiti na objektivan i zreo način prepoznati i vrednovati sopstvenu snagu i hrabrost.
AVIA Consulting je relativno mlad brend, ali iza njega stoji vaše dugogodišnje iskustvo i mreža saradnika iz različitih oblasti. Kako vidite razvoj kompanije u narednih nekoliko godina? Želite li ostati boutique konsultantska kuća koja klijentima nudi direktan pristup vašem znanju ili graditi veći tim i širiti poslovanje na regionalno tržište?
Ostajem dosljedna boutique konceptu. Želim direktan odnos s klijentom, bez posrednika i bez rasipanja kvaliteta – klijent u svakom momentu zna ko stoji iza njegovog sistema i koga zove kada nastane problem. Rast ne mjerim brojem zaposlenih na platnoj listi, nego dubinom uticaja i kvalitetom usluge. Kada projekat zahtijeva specifične eksperte van moje uže specijalnosti – poput ISO 27001 za informacionu sigurnost ili ISO 50001 za energiju – uvezujem provjerene kolege s vrhunskom reputacijom. Klijent mora dobiti najboljeg stručnjaka za svaku pojedinačnu oblasti i tu ne pravim kompromis.
Moja posebna strast su edukacije i napredne radionice. Neizmjerno me ispunjava kada vidim da je polaznicima na radionici specifična, komplikovana tema konačno ‘sjela’ i da znaju kako da je odmah primijene u svojoj praksi. Edukacija kod nas mora prestati biti doživljavana kao ‘izgubljen radni dan’ i postati investicija s jasnim povratom. U narednim godinama želim da AVIA Consulting ostane mala po broju ljudi, a velika po znanju koje prenosi.
Foto: Vlastite ustupljene fotografije
