Business & life coach - Coach

Iako Barometar ukazuje na napredak, rodnu ravnopravnost još ćemo čekati

Iako Barometar ukazuje na napredak, rodnu ravnopravnost još ćemo čekati

Nakon više od 20 godina ponovno je provedeno istraživanje Barometar rodne ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini, ovaj put za 2023. godinu. Prvi Barometar izrađen je 2002., a u ova dva desetljeća evidentirani su značajni iskoraci u pravcu unapređenja rodne ravnopravnosti u formalno-pravnom aspektu, stoji na službenoj stranici. Ipak, mjesta za napredak je mnogo, pogotovo kad je riječ o “praksi”. O tome što znači da naši ljudi rodnu ravnopravnost većinom prihvaćaju samo deklarativno, ali i o samim rezultatima istraživanja te mjestima za poboljšanje, razgovaramo sa Zilkom Spahić Šiljak, profesoricom rodnih nauka, feministicom i aktivisticom.

Zakoni su usvojeni, ali ‘ekonomija brige’ je i dalje na plećima žena 

Napredak u ova dva desetljeća uočavamo u različitim aspektima, ali ponajviše u formalno-pravnom aspektu. Usvojeni su relevantni zakoni, uspostavljeni su institucionalni mehanizmi rodne ravnopravnosti, usvojeni gender akcioni planovi na različitim nivoima vlasti… sve u cilju unapređenja stanja rodne ravnopravnosti. Ratificirani su važni međunarodni dokumenti, poput Konvencije Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulska konvencija (2014). Ipak, neke okolnosti ukazuju na to da je potrebno još mnogo raditi da se u praksi odjelotvore principi rodne ravnopravnosti i implementiraju u cijelosti zakoni i politike koji promoviraju rodnu ravnopravnost.

I Spahić Šiljak ističe da su rezultati u odnosu na 2002. bolji ponajviše u formalno-pravnom smislu. Međutim, ključna stvar na kojoj i dalje treba raditi je re-distribucija obaveza iz privatne sfere, odnosno neplaćeni rad koji nažalost najviše obavljaju žene (6-7 sati dnevno), što BiH stavlja na vrh ljestvice zemalja u kojima je ekonomija brige na plećima žene. To je usko povezano s usklađivanjem profesionalnog i privatnog života, jer žene osjećaju veći pritisak i obavezu nego muškarci, objašnjava Spahić Šiljak.

“Naravno, uz sve to, potrebno je unaprjeđivati zakonsku regulativu, ali i primjenu zakona koji reguliraju nasilje u obitelji, i općenito rodno zasnovano nasilje, jer su kazne male, a žrtve obeshrabrene da prijavljuju jer ionako im se malo vjeruje, a i kada prijave većinom se sve završi na uvjetnim kaznama i/ili nekoliko mjeseci zatvora”.


Pročitajte više: Prosječnoj Bosanki kućanski poslovi oduzimaju čak 7 sati dnevno


Deklarativno prihvaćanje rodne ravnopravnosti nije dovoljno

U Barometru je navedeno da postoji veliki jaz između deklarativnog prihvaćanja rodne ravnopravnosti i konkretiziranja jednakih prava za žene i muškarce u bosanskohercegovačkom društvu. Spahić Šiljak objašnjava da “većina ljudi deklarativno prihvaća rodnu ravnopravnost, jer se tako možda očekuje, ili ne žele da ih neko prepozna kao nekoga ko oponira progresu i rodnoj ravnopravnosti. Ili naprosto zato što većina ljudi u kvantitativnim istraživanjima daje socijalno poželjne odgovore”.

“Da bi se napravio iskorak i da bi se od deklarativne i de jure ravnopravnosti došlo do de facto suštinske ravnopravnosti treba mnogo sistemskog rada, reformi, socijalne, ekonomske pa i politike stabilnosti. Pored toga, treba imati na umu da se mentalitet sporo mijenja te da ljudi na ovim prostorima nemaju izgrađenu građansku i ljudsku odgovornost da se zauzmu za vrijednosti koje deklarativno prihvaćaju. U svemu tome, svakako najveći akcent treba da bude na obrazovanju, ali i rodno odgovornim politikama u institucijama”.

Na temelju rezultata ovog istraživanja i analize percepcija i stavova građanki i građana evidentno je da je za postizanje rodne ravnopravnosti važno raditi na: obrazovanju, ekonomskom osnaživanju žena, dostupnosti socijalnih usluga, umrežavanju, mentorskoj podršci i izgradnji solidarnosti među ženama te suprotstavljanju različitim mehanizmima kontrole i nasilja nad ženama koji se reflektiraju u formama hegemonije i toksične muškosti, mizoginije i seksizma.


Pročitajte više: Zilka Spahić Šiljak: ‘Rodni stereotipi uzrok su manjka žena na liderskim pozicijama’


Kritičko mišljenje, empatija, retrogradna ideologija…

Zanimljivo je da Barometar rodne ravnopravnosti ukazuje na to da većina ispitanika/ca (87.7% žena i 74.6% muškaraca) smatra da veće učešće žena vodi kvalitetnijim i pravednijim politikama u društvu. Ipak, pokazalo se ono o čemu često govorimo: prevladava percepcija (82.7% žena i 74.4% muškaraca) da su muškarci privilegiraniji od žena u zapošljavanju i dobivanju rukovodećih pozicija. Također, prevladava stav da feminizacija zanimanja i poslova ograničava žene na manje plaćene poslove: (73.2% žena i 58.2% muškaraca).

Uz to, većina (73.2% žena i 58.2% muškaraca) se slaže da žene rade u manje plaćenim i manje društveno vrednovanim zanimanjima i poslovima. Većina se slaže (82.7% žena i 77.4% muškaraca) i da žene ne dobivaju unapređenje na poslu zbog porodičnih obaveza. Pozitivno je što većina (88.8% žena i 84.8% muškaraca) u anketi smatra da i muškarci trebaju uzeti roditeljsko odsustvo kako bi brinuli o djetetu kao i njihove supruge i partnerice.

“Većina rezultata je bila očekivana, jer poznajem kontekst i pratim druga istraživanja, a isto tako svjesna sam da siromaštvo, političke tenzije i korporativna konzumeristička kultura uništava oštricu kritičkog mišljenja i empatiju. Ljudi se zatvaraju u svoje mikro svjetove u kojima se bore da prežive i kojima ih različite interesne skupine mobiliziraju za različite retrogradne ideologije. Ženama je najveći problem gubitak ekonomske sigurnosti i stabilnosti, rodno zasnovano nasilje koje trpe kako u obitelji tako i u profesionalnom životu te kultura nasilja, seksizma i internalizirane mizoginije zbog koje ne pružaju podršku jedna drugoj”, zaključuje Spahić Šiljak.

Barometar možete pronaći na poveznici.

Foto: Canva / LinkedIn @Zilka Spahic Siljak

Što dobivate registracijom?

  • Neograničeno čitanje našeg sadržaja
  • Newslettere prema vašim interesima
  • Pozive na događaje u vašoj blizini