Branka Šegvić iznimno je voljela književnost i upisala studij kroatistike i anglistike. Međutim, kako je nakon toga shvatila da se ne može živjeti od zamjene do zamjene u državnim školama, okrenula se školama stranih jezika. To joj je iskustvo omogućilo da godinama kasnije otvori Sintagmu, centar stranih jezika u Splitu.
Kao humanistica koja je ušla u poduzetništvo, nosila se s brojnim preprekama, no danas je ponosna na sve što je postigla, a posebno na činjenicu da je i suosnivačica i predsjednica Udruge sudskih tumača i prevoditelja u Splitu, kao i to što poduzetništvo, koje u šali naziva ekstremnim sportom, uspješno kombinira s doktorskim studijem.
Vodila se svojim afinitetima
Iako su njezini roditelji za nju željeli nešto sasvim drugo, Branka se na kraju gimnazije čvrsto držala svoje želje o upisu Filozofskog fakulteta.
“Nakon završene gimnazije, nađete se u standardnoj priči o izboru fakulteta. Obitelj je očekivala nešto u smjeru stomatologije što meni nije bila opcija. Željela sam studirati hrvatski jezik i književnost. Međutim, u Splitu je to bio dvopredmetni studij pa sam se, uz hrvatski, odlučila za engleski razmišljajući da ‘engleski znam’. Moj je osnovni motiv bila ljubav prema književnosti. Studirajući, ljubav prema jeziku je nekako izgurala ljubav prema književnosti i zauzela prvo mjesto. Tako sam završila i u ovom poslu i na doktorskom studiju lingvistike”, prisjeća se Branka.
Upravo će joj ta jezična kombinacija kasnije biti odskočna daska u karijeri.
Ostvarenje dugogodišnje želje
Radila je već od studentskih dana razne poslove, no nakon diplome sve je krenulo nekim drugim smjerom.
“Nakon diplome, ide uobičajena hrvatska priča diplomiranog profesora. Jedna zamjena, druga zamjena… stota zamjena. Ali umjesto da nastavim nizati zamjene, rano sam shvatila da državna škola nije mjesto gdje bih se mogla vidjeti do kraja života. Nakon toga počinjem freelancerski prevoditi i raditi kao profesorica u školama stranih jezika. U toj sam kombinaciji ‘pokupila’ većinu toga što danas koristim u vlastitom jezičnom centru”, govori nam Branka.
Shvatila je da je već neko vrijeme u njoj čučala želja za osamostaljenjem i kretanjem u poduzetničke vode te je u jednom trenutku jednostavno osjetila da je vrijeme za takvo nešto i krenula je.
Spoj poduke i prevoditeljstva
Međutim, iako je imala podršku obitelji, šira okolina nije joj bila naklonjena.
“Što se šire okoline tiče, naravno bilo je svega. No, mišljenja sam da sami, do određene granice, biramo svoju okolinu i ono što utječe na nas. Negativnih komentara je uvijek bilo i bit će o čemu god da se radi. Tu se najbolje isključiti ako zaista vjeruješ u ono što radiš”, ističe Branka.
I zaista je vjerovala u sebe i svoju ideju te je tako nastao Jezični centar Sintagma u Splitu. Ono što je znala na samom počeku jest da ne želi da to bude još jedna škola stranih jezika ili još jedna prevoditeljska agencija na ionako zasićenom tržištu pa je odlučila kombinirati oboje i u to unijeti svoju osobnost.
“Zapravo se to dvoje savršeno nadopunjuje. Prevoditeljstvo vam daje više prilika za osobni razvoj u smislu vladanja jezikom i nikada ne dobijete na prijevod dva puta istu stvar. S druge strane, iako je često jezično manje zahtjevan, rad u nastavi ispunjava vas kao pedagoga. Osjećaj da možete nekoga naučiti takvu vještinu je zaista neprocjenjiv”, govori nam Branka.
Imajući to na umu, kako sama kaže, Sintagmu je oduvijek zamišljala kao mjesto koje nudi sva jezična rješenja. Otuda i sam naziv “jezični centar”. Jednostavno rečeno, Jezični centar Sintagma ima dva dijela – školu stranih jezika i prevoditeljsku agenciju. Organiziraju radionice i tečajeve za sve jezike i sve uzraste. S druge strane, prevoditeljski centar nudi usluge prijevoda, prijevoda s ovjerom sudskih tumača, usmenih prijevoda (konsekutivnih i simultanih prijevoda), lekture i korekture tekstova.
Vrlo je važan predupisni proces
No, unatoč tomu što je znala da ne želi da to bude još jedna škola u nizu, znala je da je okružuju brojne takve i da mora naučiti kako se boriti s konkurencijom kako onom lojalnom, tako i onom nelojalnom.
“Moguće da ovo neće naići na pozitivan odjek među kolegama i kolegicama, ali eto… Ako govorimo o školama stranih jezika, na tržištu ima svega. Čini mi se da je svaka druga škola patentirala neku svoju ‘čudotvornu’ metodu učenja. Ja sam mišljenja da čudotvorne metode nema. Jezik jednostavno nije nešto što se uči u dva mjeseca ili nešto što vam se ‘ulije u glavu’. Ne postoji čudotvorna metoda koja funkcionira sa svima. Netko voli pravila i gramatiku, netko drugi možda ne, neki ljudi uče kroz konverzaciju, neki su jako vizualni i slično. Svi smo različiti i učimo drugačije.”
Upravo zato se u Jezičnom centru Sintagma posvećuju svakom polazniku, procjenjuju potrebe polaznika, analizirati način na koji polaznik najbolje uči i prilagođavaju se tome. Zbog toga im je jako važan predupisni proces, kao i to da ni jedna grupa nema više od sedam polaznika.
Što se pak tiče samog prevođenja, i tu se moraju nositi s konkurencijom jer danas više ne prevode samo diplomirani lingvisti, nego gotovo svatko tko zna određeni jezik, ne mareći pritom za konačnu točnost gramatike i pravopisa.
“Cijene na tržištu variraju od 13 do 300 kn po kartici. Generalno, dok se tržište u tom smislu ne regulira, nema pomoći. Jedino što možete jest raditi svoj posao kvalitetno, dosljedno i s realnom odnosno cijenom propisanom Pravilnikom o radu stalnih sudskih tumača ako je riječ o ovjerenim prijevodima i nadati se najboljem. Po mom iskustvu, to i ispadne dobro. Dugoročno ljudi uvijek prepoznaju kvalitetu takvog poslovanja”, zaključuje Branka.
Poduzetništvo kao ekstremni sport
Iako danas zna recept kako privući i zadržati klijente, imajući pritom uvijek na umu kvalitetu odrađenog posla, počeci nisu bili jednostavni, a još uvijek ima dana kada se pita je li joj sve to trebalo.
“Kada si humanist po struci i uđeš u ovako nešto, sve je teško i izazov u početku. Čak i ako imaš odgovarajuću struku, mislim da te ništa ne može pripremiti za poduzetništvo, pogotovo ako si žena i pogotovo ako živiš i radiš u Hrvatskoj. Često se s kolegicama znam našaliti da je biti poduzetnica u Hrvatskoj u rangu ekstremnog sporta. No, šalu na stranu… Učiš u procesu, radiš svoje najbolje što znaš i sve se to na kraju nekako posloži”, kaže Branka.
Međutim, unatoč velikoj predanosti, svaki novi radni dan nosi svoje prepreke koje pak ona gleda samo kao izazove koji se mogu riješiti.
“Prepreke vidim kao sastavni dio poslovanja. Jedna od mojih ‘omiljenih’ svakodnevnih prepreka koja mi zadaje najviše muka jest činjenica da dan ima samo 24 sata. Još nekoliko sati ne bi bilo na odmet, pogotovo kada imate 10 kartica prijevoda, par sati nastave i sina s, recimo, testom iz povijesti sljedeći dan”, priznaje Branka.
Koliko god bio izazovan radni dan, najvažnije joj je da sa svojim zaposlenicima, kao i klijentima, ima dobre međuljudske odnose.
“Osobno i predajem i prevodim. Prije svega sam kolegica svima s kojima surađujem. To mi omogućava da zadržim realnu perspektivu o tome što je moguće, a što nije i o vrijednosti onoga što se radi. Isto je i s klijentima”, ističe Branka.
Predsjednica Udruge sudskih tumača i prevoditelja
Osim što radi u svome Centru, Branka je vrlo aktivna i kao sudska tumačica. Štoviše, suosnivačica je Udruge sudskih tumača i prevoditelja u Splitu i njezina današnja predsjednica te je to jedina udruga takva izvan područja Zagreba. To, uz svoju obitelj, smatra svojim najvećim uspjehom.
“Udruga je osnovana 2012. godine, a ove godine osnovali smo i podružnicu u Rijeci. Do sada smo obučili preko 60 stalnih sudskih tumača i tumačica, organizirali sigurno jednako toliko radionica, stručnih usavršavanja i sličnih događanja. Radimo na izmjenama Pravilnika o stalnim sudskim tumačima, okupljamo kolegice i kolege iz cijele županije. Sve su to male stvari, ali iznimno važne za ovu relativno nedefiniranu profesiju”, pojašnjava nam Branka.
Malim koracima prema naprijed
Dok privodi kraju i doktorski studij lingvistike, radi i na svakodnevnom razvoju svog jezičnog centra te su joj upravo mali koraci presudni za svaki uspješni radni dan. Jedan po jedan.
“Trudim se ne gledati predaleko u budućnost i ne trošiti energiju na stvaranje ‘mega’ planova. Pokušavam se zadržati i fokusirati na ono što mogu napraviti ovdje i sada, raditi ono što znam najbolje kako znam… A budućnost? Budućnost će se onda valjda sama nametnuti”, zaključuje profesorica Branka Šegvić.
Foto: privatna arhiva Branke Šegvić
Iskrena je ovo priča. Težak je put svima koji se osamostale. Glavno, da je prije osamostaljenja bilo dovoljno prilila okušati se na tržištu i vidjeti koliko mi sami možemo doprinijeti.
Gospođi Šegvić želim sve najbolje na putu da ostvari balans i da uspije na kraju osjetiti zadovoljstvo (što češće svaki dan).