Jednom sam, u razgovoru o temi s kojom se ja najviše bavim čula jedan ružan komentar koji me podsjetio da sam se u prošlosti dosta puta susretala s istim pogrešnim stavom kad je u pitanju anksioznost i riječima koje su me pogađale prvenstveno kao ljudsko biće koje je iskusilo anksiozni poremećaj i paniku, pa onda kao terapeuta u kojeg sam izrasla upravo iz te problematike.
Bez obzira što su izrečene iz vlastite ranjenosti i neznanja i nezrelosti i to u ne baš lijepoj namjeri. Komentar je glasio otprilike ovako: “Zar nije u prošlosti bilo manje tih stvari, mislim sad odjednom svi imaju neke fobije?”
Hvala na interesu za naš sadržaj, registrirajte se za nastavak čitanja.
