Kad je riječ o AI-ju, ljudi su uglavnom podijeljeni na dvije struje. Jedni su već u vlaku i jure, drugi još stoje na stanici i čekaju, često skeptični.
U ovom tekstu ne raspravljam o stručnom znanju, ono je osnova svega. Riječ je o alatima kojima to znanje koristimo.
Kako je izgledao ured 1874.? Pisalo se perom. Te godine na tržište izlazi Remington, prvi komercijalno uspješan pisaći stroj. Mnogi ga gledaju sa zadrškom, a otipkano osobno pismo smatraju bezličnim, gotovo nepristojnim. Takvo se pismo piše rukom. Više od stotinu godina kasnije, 1981., IBM predstavlja osobno računalo IBM PC i pisaći strojevi polako odlaze u povijest. Ni računalo nije preko noći postalo standard: u Sjedinjenim Državama ga je 1993., dvanaest godina kasnije, na poslu koristilo manje od polovice zaposlenih, a 1997. tek otprilike polovica.
Svaki put je trebalo vremena da se novo prihvati. I svaki put je ono što je izgledalo kao novotarija s vremenom postalo nešto o čemu više uopće ne razmišljamo. Danas teško možemo zamisliti da stotinu dokumenata natipkamo na pisaćem stroju.
S AI-jem je slično. Svjetski ekonomski forum u svom najnovijem izvješću Future of Jobs prenosi procjene više od tisuću poslodavaca o tome kako će se tržište rada mijenjati do 2030. Tehnologija, a posebno AI, jedan je od glavnih pokretača tih promjena. Procjenjuje se da će u svijetu nastati 170 milijuna novih radnih mjesta, a nestati njih 92 milijuna, odnosno oko 8 % današnjih. Ti brojevi obuhvaćaju sve promjene, ne samo AI, ali 40 % poslodavaca planira smanjiti broj zaposlenih ondje gdje AI može preuzeti zadatke. Najviše će se smanjiti službenički i tajnički poslovi, poput blagajnika, administrativnih asistenata i tajnica, a među poslovima koji najbrže nestaju je i unos podataka. Zato na pitanje hoće li nam AI uzeti posao ne mogu odgovoriti „neće“. Bilo bi lijepo, ali ne bi bilo pošteno.
No isto izvješće kaže i nešto drugo, meni važnije. Kad se sve zbroji, ostaje 78 milijuna radnih mjesta više, a oko 39 % vještina koje danas koristimo u poslu do 2030. promijenit će se ili zastarjeti. Većina nas, ako se ove procjene ostvare, ostaje na svom poslu (takorečeno evoluiranom), ali će ga morati raditi drukčije.
Pogledajmo to iz dva kuta: zaposlenika i poslodavca.
Ako ste zaposleni
Nedavno nam se pridružila nova kolegica i prvo što smo s njom napravili bilo je da joj pokažemo kako koristiti AI u svakodnevnom poslu.
Na njezin pomoćni mail spojili smo AI s ograničenim pristupom. On joj priprema nacrte odgovora koje ona pročita prije slanja, predlaže sljedeće korake te sam upisuje zadatke u naš poslovni sustav i puni joj kalendar. Objasnili smo joj i što u AI smije stavljati, a što ne, a za podatke koji joj trebaju u radu napravili smo automatsku anonimizaciju. Tako je već u prvim danima uštedila najmanje sat do dva dnevno.
Znači li to da je sad manje potrebna ili da radi manje? Ne. To vrijeme ulaže u kvalitetu razvoja i konzultantske usluge, umjesto da razmišlja je li poslala zadatak, zapisala neku sitnicu ili postavila podsjetnik da se javi korisniku. Zapravo je dobila svog pomoćnika, a tko ne bi htio imati vlastitu „tajnicu“? Kad ju pitam bi li se sada mogla vratiti na način rada bez AI-ja, kaže „nikako“.
To je, po meni, budućnost posla. U nekim zanimanjima, posebno uredskim i administrativnim, rad s AI-jem postaje dio osnovnog znanja, kao što je nekad postao i rad na računalu. Onome tko ga ne svlada s vremenom će biti teže ostati konkurentan. Prema istom izvješću, do 2030. dodatna obuka trebat će 59 od svakih 100 zaposlenih, a 11 od njih obuku vjerojatno neće dobiti. Njima će biti sve teže zadržati ili naći posao. Zato je dobro ne čekati da vam netko organizira obuku.
Kad poslodavac pita „znate li raditi s AI-jem?“, ja u tome vidim četiri očekivanja. Dio piše u izvješću, a dio je iz prakse.
Prvo, da AI koristite (barem) za ono što se ponavlja: mailove, sažetke, prvi nacrt ponude, pripremu sastanka. AI i analiza velikih podataka među vještinama su koje najbrže dobivaju na važnosti. Programirati ne morate.
Drugo, da znate provjeriti što vam AI kaže. AI zna posve samouvjereno izmisliti broj, datum ili članak zakona, pa ono što napiše treba čitati kritički. Analitičko razmišljanje i dalje je vještina koju poslodavci najviše traže: sedam od deset smatra je nužnom.
Treće, da znate što ne ide u javne i besplatne AI alate: podaci klijenata, plaće, zdravstveni podaci i sve što ne biste mailom poslali nepoznatoj osobi.
I četvrto, da odluke i dalje donosite vi. AI je kao vrlo marljiv pripravnik: brz i uvijek dostupan, ali ponekad previše siguran u sebe.
Ako želite krenuti već ovaj tjedan, predlažem da zapišete tri zadatka koji vam se ponavljaju. Za jedan od njih zamolite AI da vam pripremi nacrt i objasnite mu zadatak kao kolegici kojoj ga dajete prvi put: za koga je, što treba postići i kojim tonom. Rezultat pažljivo pročitajte i zapišite što ste morali ispraviti. To je vaš prvi popis „na što pazim“.
Ako vodite firmu ili tim
Koliko hrvatskih firmi danas koristi AI? Prema Eurostatovu izvješću objavljenom ove godine, AI je 2025. koristilo 15 % hrvatskih firmi s deset ili više zaposlenih, dok je prosjek Europske unije 20 %. Velike su razlike i prema veličini firme: AI koristi gotovo 40 % velikih hrvatskih firmi, a tek 13 % malih. Naravno, drugo je pitanje u kojem obimu ga zapravo koriste.
Tržišna utakmica je sve brža. Kako ja to vidim, firme koje su AI i automatizaciju uvele u svoj posao već su korak ispred, a one koje o tome tek razmišljaju morat će ih sustizati. Dobra vijest je da u Hrvatskoj većina još nije krenula, pa tko krene sad, nije zakasnio. Poslodavci u svijetu idu u istom smjeru: 86 % ih očekuje da će im AI i obrada informacija do 2030. promijeniti poslovanje, a 73 % planira ubrzati automatizaciju procesa i zadataka.
Poslodavce pritom najviše koči nedostatak vještina: to je prepreka promjenama u poslovanju koju poslodavci najčešće navode (63 %). Njih 77 % planira svoje ljude naučiti kako bolje raditi uz AI, a od ulaganja u obuku najviše očekuju veću produktivnost i konkurentnost. Vaši ljudi možda već koriste AI, a da vi to ne znate. Pitanje je koriste li ga na pravilan i siguran način.
Tu je i europski Akt o umjetnoj inteligenciji, koji od organizacija traži da poduzmu mjere kojima podržavaju razvoj AI pismenosti svojih ljudi. Više o tome, i kako početi, pisala sam u tekstu „Vaš tim već koristi AI. Zakon kaže da to ne smijete prepustiti slučaju“ (https://womeninadria.com/vas-tim-vec-koristi-ai-zakon-kaze-da-to-ne-smijete-prepustiti-slucaju/).
Jer kad netko zalijepi podatke klijenta u besplatni javni alat da mu brže napiše mail, to više nije samo pitanje AI-ja, nego i zaštite osobnih podataka. Bolje je to dogovoriti unaprijed nego prepustiti svakome da odlučuje sam, u trenutku.
Odakle krenuti
Najbolje je krenuti od jednostavnih svakodnevnih poslova i polako se „sprijateljiti“ s AI-jem. Kad osjetite potencijal, tj. koliko vam vremena može vratiti, otvorit će se i apetit, pa ćete i sami početi istraživati njegove mogućnosti. Kao i kod svake nove tehnologije, samostalno učenje ponekad ima svoje granice: zastanete na nekom koraku, niste sigurni je li rezultat dobar ili ne znate što smijete dati alatu. Tu smo da vam pomognemo, usmjerimo vas i s vama riješimo konkretan problem.
Priznajem, ponekad smo bili i previše oduševljeni pa smo svima pričali što smo sve prebacili na AI. Ljudi su nam se tada počeli obraćati za savjet i pomoć. Tako je nastala akademija „Vrati si vrijeme“, koju smo osmislili u suradnji s Women in Adria. U njoj su uz mene i kolegice Danijela Capan, koja pokriva HR i sigurnost podataka, i Petra Ovčarić, koja pokriva financije. Prva radionica, „Osnove razgovora s AI-jem“, održava se u četvrtak 5. studenoga.
A vi, jeste li već u vlaku ili još na stanici? I što bi vas uvjerilo da uđete?
Pripremljeno u suradnji sa Ban Technologies.
