Podrška ovisi i o vlastitom samoprepoznavanju
Ovih me dana zaokupila ta tema. Složit ćete se da je to najosjetljivije područje odnosa, jer tu možemo osjetiti predanost partnera ili suigrača u nekoj našoj životnoj fazi. Trebamo li zamjerati ne slaganje ili prihvatiti da netko drugačije vidi našu stvarnost? Rekla bih da ipak sve leži u vlastitom samoprepoznavanju. Nemamo li zrelost sagledavanja sebe iz svih kuteva nećemo napraviti previše na polju svog uspjeha. Zapravo možemo, no uz cijenu koju nismo spremni platiti – cijenu vašeg lošeg zdravlja i pokidanih odnosa.
Samopouzdanjem do podrške samoj sebi
Samopouzdana osoba ima zdrav odnos prema sebi. Dobro balansira između prihvaćanja svojih pogrešaka i kriticizma – zapravo točno je svjesna razlike. Samopouzdanje se temelji na samoprepoznavanju, na putu kojim nas vodi naša duša. Onaj istinski, duboki osjećaj sebe koji nam daje signale da ne idemo dobrim smjerom ili da gradimo pogrešne odnose. Prepoznamo li tko smo mi to zapravo – tko smo ispod te kukuljice koju smo ispleli kako bi se zaštitili od povreda, uštedit ćemo si vijeme koje bismo potrošili na hodanje okolo. Otvorite tu kukuljicu i izbacite krila, dana su nam ne da ih skrivamo već da letimo na njima. Ono što je najljepše u toj istini je da to nisu krila nekog Pegaza koji nam je u život došao da nas spasi. To su krila koja nam izrastu kada si dozvolimo da odrastemo i uzmemo život u svoje ruke.
Da. Baš tako. Kada preuzmemo odgovornost da smo se svojimo odlukama doveli ovdje gdje jesmo bez obzira jesmo li ih donosili svjesno ili nesvjesno. Moć koju smo dobili s rođenjem, moć je slobodne volje što znači da uvijek, baš uvijek možemo promjeniti smjer kretanja. Iako je to ponekad teško, jer nam se čini da je previše stvari na kocki. No ako samo malo zastanemo i pozabavimo se onime što nam naše pravo, istinsko JA govori, možda baš čujemo da je vrijeme da promjenimo kurs. Pa što ako vjetar puše ravno u naše lice? Duboko udahnimo, uhvatimo se za ono najčvršće što je pored nas i krenimo – dozovimo u pomoć našeg najsnažnijeg saveznika: Svemir, Boga, Majku prirodu, Kreatora… nije uopće važno. Pod rukom sa takvim igračem, nema šanse da promašimo.
>>Kompromis u odnosu na vlastito zadovoljstvo
Podrška izvana dolazi nakon one iznutra
Rekla bih da je podrška iznimno važna. No ona ponajprije mora doći iz vaše nutrine, jasna i staložena. A onda će se manifestirati i u stvarnosti, pretvorena u barem jednu osobu osobu u vašem životu, suputnika na nekoj relaciji ili dugogodišnjeg prijatelja i postat će još jedna oaza u pustinji životnih teškoća. Nije važno da li nam se pojavi na trenutak ili se napijemo vode iz njena izvora. Okrijepljuje nas uvijek sa jednakom snagom i potakne nas da još malo istražimo svoje granice. Nekad je samo dovoljno okrenuti se iza sebe i vidjeti osmjeh koji nas prati da znamo da je sve dobro, baš kako treba. Ali uvjet je samo jedan: PRVO JE IZGRADITE U SEBI.
Lea Brezar, direktorica, Dhar media
www.dhar-media.hr
Foto: Flickr/Amanda Westmont