Mnoge su žene danas pod pritiskom da budu „super žene“. Da moraju imati uspješnu karijeru i uspješno odgajati obitelj i imati sretan brak. Osim što si jednim djelom same stvaraju taj pritisak, mnoge organizacije nemaju razumijevanja za ženu s privatnim životom, osobito djecom, jer se očekuje da svo vrijeme i pažnju posvete poslu.
Katarina Velika – žena koja nije imala sve
Dr. Paul Vanderbroeck, svjetski stručnjak za leadership i upravljanje talentima koji se specijalizirao i za područje razvoja ženskih liderica u globalnim kompanijama i kojeg smo imali priliku vidjeti i čuti i u Zagrebu na Mamforce CNG događaju, u svom je članku na LinkedInu dao odličan primjer kako usprkos svim naporima, žene svejedno ne mogu biti „super žene“ i ne mogu imati baš sve.
On je za svoj primjer posegnuo u prošlost, točnije u Rusiju u 18. stoljeću. U tom je razdoblju Rusijom vladala carica Katarina Velika. Od 1762. do 1796. godine Katarina Velika napravila je mnoge promjene koje su pomogle razvitku Rusije i pretvorile je u silu koja je počela konkurirati ostatku Europe.
Do njene vladavine, Rusija nije bila ni sjena velesile kakva je danas. Velik dio stanovništva bio je „porobljen“, a državom je vladala nekolicina aristokrata koji su ovisili o izvozu sirovina.
Kako je Paul napisao u svom članku, Katarina Velika je stvorila modernu Rusiju. Mogli bismo reći da je uvela Rusiju u doba prosvjetiteljstva. Radila je na ekonomskom razvitku, provela porezne reforme, modernizirala vojsku i obrazovni sustav, i provela brojne druge reforme. Ono u čemu je pogriješila, odnosno nije napravila, je ukidanje kmetstva, jer je ona, kao i sva aristokracija, ovisila o kmetstvu koje je obrađivalo zemlju. A Katarina se bojala da ako ukine kmetstvo da će izgubiti potporu aristokracije, koja joj je bila itekako potrebna. Nažalost, njezin je postupak, odnosno nedostatak istog, Rusiju osudio da i dalje bude poljoprivredna zemlja, sve do vremena vladavine Lenjina.
Nadalje, piše Vanderbroeck, pogriješila je i u tome što nije poučila svog nasljednika kako provesti daljnje reforme, a na kraju nikada nije dobro delegirala posao. Katarina Velika je imala politiku „ako nešto želiš dobro napraviti, moraš to napraviti sam“. Dobro, delegirala je upravljanje južnim djelom Rusije, koje je prepustila svom povjereniku i dugogodišnjem ljubavniku, princu Potemkinu. Jedino je njemu vjerovala i jedino je on ispunjavao njene visoke zahtjeve perfekcionizma.
„Katarinin stil vodstva ju je spriječio da ostavi iza sebe menadžersku strukturu koja bi mogla nastaviti s upravljanjem ispod manje sposobnog ili nedovoljno zrelog vođe, kao što je njezin sin, car Paul, bio“, napisao je dr. Vanderbroeck te nadodao: „Još važnije, spriječio je (njezin stil vodstva, op.a.) timski rad između njezinog višeg menadžmenta.“
Kako je ona bivala sve starija, više nije ni mogla držati sve pod svojom kontrolom – ni Rusiju, ni svoje ljude. Osim toga, nastavlja Vanderbroeck, bila je tip osobe koji se dizao rano ujutro i radila je do kasno navečer, a sve to je očekivala i od ljudi koji su radili za nju.
A što se tiče njenog privatnog života, vjerojatno već pogađate da nije bio previše uspješan. Kratko je bila udana za tadašnjeg cara, nakon čije je smrti preuzela vodstvo nad Rusijom. Već spomenuti princ Potemkin bio joj je kratko vrijeme ljubavnik, ali zbog posla, odnosno udaljenosti, ta ljubav nije bila održiva.
„Katarina je imala niz kratkoročnih ljubavnih afera, dok je žudjela za dugotrajnom vezom“, napisao je dr. Vanderbroeck.
Dr. Vanderbroeck često uzima primjere liderica iz prošlosti, među ostalim, i zbog toga što nas prošlost može najbolje naučiti, ali i zbog nedostatka uzora u današnje vrijeme. Bilo da se radi o upravljanju carevinom, vlastitom kompanijom ili menadžerskom pozicijom, sve te žene imaju jedno zajedničko – nemaju baš sve.
Ako posvećujemo prevelik dio našeg vremena samo jednom djelu naših života, drugi će itekako patiti. Glavni problem kod Katarine Velike, kao i kod mnogih današnjih uspješnih žena, prema Vanderbroecku je to što je sve radila sama.
„Bila bi mnogo sretnija i čak uspješnija samo da je naučila kako delegirati posao“, zaključio je na kraju teksta dr. Vanderbroeck.
Foto: arhiva
