Na početku svake zajednice, bračne i izvanbračne, razmišljamo o koječemu – o emocijama, zajedništvu, djeci, svadbi, putovanjima, roditeljima… Ukratko, o koječemu lijepome. Ali kad malo razmislimo o imovini, to nam se čini skoro pa kao neka vrsta svetogrđa! Kako da se, u tom divnom trenutku, kad nam osjećaji lete u nebo, bavimo nečim tako običnim, tako prizemnim, kao što je imovina. Većinu običnih ljudi, gotovo je sram i razmišljati o tome.
Bračni ugovor jer novac nije samo novac
Nekad čak nismo ni svjesni da je taj „trenutak“ došao, da su se ispunile zakonske pretpostavke zbog kojih naša zajednica postaje „izvanbračna zajednica“ i zbog čega ćemo biti primorani sve što stječemo, jednog dana dijeliti s tim partnerom.
U društvu u kojem statistički postotak razvoda brakova doseže gotovo 30 % (u što nisu uključeni „razvodi“ izvanbračnih zajednica), o tome bi trebali puno više misliti i razgovarati. Dodamo li svemu tome i one brakove koji „opstaju“ samo zato što je previše bolno uhvatiti se u koštac s pitanjem podjele zajedničke imovine, uviđamo koliko je to pitanje važno.
Kada kola krenu nizbrdo i dođe do razvoda, uglavnom nam više nisu tako bitne „sretne okolnosti“ s početka priče, ali je itekako bitno imate li krov nad glavom i nešto novaca na računu za novi početak. Tada itekako postane bitno, da li je sve, ne samo u skladu sa zakonom, nego i da li je pravično.
Nekada davno žene su u slučaju razvoda morale dokazivati koliki je bio njihov doprinos u stjecanju zajedničke imovine. To su bile duge i mukotrpne parnice koje bi uglavnom završavale na štetu žena, jer bi se utvrdilo da njihov doprinos ne prelazi 30 % udjela u bračnoj stečevini. Iako su te iste žene i radile, i odgajale djecu, i kuhale i prale, sudovi su uglavnom više cijenili „mušku plaću“ koja je redovno bila veća od ženske, zanemarujući potpuno preostali doprinos žena kućanstvu koji se nije dao iskazati plaćom.
Podjela imovine “pola-pola” nije uvijek pravedna
Zakonodavac je tada, vođen očiglednom potrebom za što većom ravnopravnošću uveo tzv. pravilo „pola-pola“, prema kojem se bračna imovina dijeli na jednake dijelove neovisno o doprinosu supružnika, osim ako partneri nisu drugačije ugovorili. Mnoge su žene nakon toga odahnule. Bile su oslobođene dokazivanja da je njihov rad i trud jednako vrijedan trudu i radu njihovih supružnika.
Osim imovinsko-pravne ravnopravnosti, u naš pravni sustav je te davne 1998. godine uveden i institut bračnog ugovora ili kako ga mediji popularno nazivaju, predbračnog ugovora.
Za potrebe ovog članka nećemo vas posebno opterećivati detaljima o različitih mogućnostima tog ugovora. Možemo jedino reći da se tim ugovorom može izmijeniti pravilo „pola-pola“ i urediti drugačiji omjer u stjecanju vlasništva, može se u potpunosti izbjeći pravilo o zajedničkom stjecanju bračne imovine i urediti da će sva imovina koju steknu partneri ostati njihova posebna imovina. Postoje različite varijante ugovora, ovisno o potrebama i mogućnostima ugovornih strana.
Zašto je ovo važno? Važno je u svim onim slučajevima, kada primjena načela „pola- pola“ ne bi bila pravična, ni praktična.
U praksi se počeo javljati jedan trend, koji s jedne strane jako veseli, a s druge strane jako rastužuje. Veseli to što sve veći broj žena zarađuje više od muškaraca s kojima su u braku ili izvanbračnoj zajednici. Iako one, osim što rade i zarađuju, vode računa i o djeci, i o kućanstvu, i tom mužu, i o koječemu. Ono što rastužuje je da kada dođe trenutak razvoda, pravilo pola-pola se pokazuje kao duboko nepravedno prema tim ženama. To pravilo koje je uvedeno s namjerom uspostavljanja pravičnosti, postaje njenom kočnicom.
Bračni ugovori i za zaštitu cijele obitelji
Osim pravičnosti, bračni ugovori se ukazuju i kao vrlo praktični u svim onim situacijama kojima smo mogli svjedočiti tijekom posljednjih godina krize, kada poslovni potezi jednog supružnika, odnosno promašaji, u slučaju nepostojanja bračnog ugovora, mogu cijelu obitelj dovesti na prosjački štap.
Praktični su i onda kada smatramo da nam odgovara pravilo „pola-pola“, ali ne želimo strepiti tko će ostati u stanu, a tko biti isplaćen, i na koji će se način utvrditi cijena.
U svakom slučaju je bolje sam kreirati svoju sudbinu, nego se dovesti u situaciju da kroz dugotrajan sudski postupak dijelimo ono što smo stvorili, čemu smo se veselili i u što smo uložili cijeli svoj život ili njegov dio.
Dobra vijest je da se ugovor kojim se regulira ova vrsta odnosa može sklopiti prije braka, za vrijeme braka ili nakon razvoda braka. Dakle, bez vremenskih ograničenja. I svakako je mudro barem razmisliti o tome jer novac nije samo novac i imovina nije samo imovina. Oko tih pojmova se vrti čitav niz značenja kao što su sigurnost, mir, budućnost, planiranje… I o tome na kraju uvelike ovisi kakav ćemo novi početak imati.
Autorica: Viktorija Knežević, odvjetnica (Dubrovnik)
Foto: 123rf
