Divna je ta hrvatska demokracija, mlada, nježna i krhka djeva. Zapravo, ima već 35 godina, sada je već samo nježna i krhka. Malo čak podsjeća na Janicu iz Kolarove “Breze”, ako je tko od vas dovoljno star da se sjeća tog filma, onu bolesnu djevojku koja kopni dok njezin muž ne razumije koliko mu je bitna dok nije prekasno.
Ako nas zanima kakvo je danas stanje hrvatske demokracije, ne trebamo tražiti konkretne brojke i dokaze, podatke o sudjelovanju mladih, preferencije glasača… dosta nam je samo da poslušamo što o našem Saboru danas kaže Vladimir Šeks, jedan od onih koji je bio tu kad se ona stvarala.
Hrvatska državna Bljuvaonica
“Duboko sam razočaran”, kazao je Šeks za hrvatske zastupnike, “pretvorili su ga u bljuvaonicu. Tako se ne ponašaju ni pijanci u najbjednijoj krčmi.”
Na ovo moram zastati, jer nema većeg stručnjaka u ovoj državi za ama baš sve pojmove navedene u prethodnoj izjavi. A razumije se Šeks bome i u Sabor. Precizna je to dijagnoza osobe koja je tu kvalifikaciju mogla podijeliti na temelju vlastitog bogatog iskustva.
Što je to Šeksa propisno uznemirilo? Teško je to reći, s obzirom na to koliko su uljuđeni i civilizirani naši zastupnici, i koje se razine demokratskog diskursa uporno drže kako se ne bi srozali na razinu najbjednije krčme.
Mucice i pretenciozni gimnazijalci
Možda mu je smetalo kada je premijer Plenković poručio Ivani Kekin “Mucice, igrat ćemo se do izbora”, nedugo prije nego što je iznenadno zaustavljen promet u Zagrebu a Vlada je osudila natječaj za izbor nogometnog stadiona u kojem je i sama sudjelovala. No, to je sve samo igra, djeca vesela rado bi se igrala i kako to već ide, to bi onda Šeks usporedio s djecom u jaslicama ili nečim sličnim.
Možda mu je smetalo kada je predsjednik Sabora Gordan Jandroković optužio opoziciju da je “nesposobna, manipulativna, anacionalna i porfirijevska ljevica”, ali kad gledamo taj bogati vokabular, te riječi od pet do šest slogova za koje će prosječni glasač morati posegnuti za rječnikom stranih riječi, onda tu razinu diskursa stvarno ne možemo uspoređivati s kavanskim dobacivanjima. Jandroković ipak, za razliku od stranačkog šefa, daje sve od sebe da bezobrazno vrijeđanje održi na kakvoj-takvoj civilizacijskoj razini.
Iste se razine držala i Marijana Puljak kad je Plenkoviću dobacila da je “nevjerojatan manipulator i sponzor otpadne mafije” – opet peterosložne riječi, latinski korijeni, stvarno ne vidim problem s razinom komunikacije… kad bi svi u Saboru bili poput Jandrokovića i Puljak, Hrvati bi se barem vrijeđali na razini pretencioznih gimnazijalaca.
Narcis i bolesnik
Možda je Šeks mislio na stranačkog kolegu Josipa Đakića, koji je Daliju Orešković počastio osobitim setom epiteta. “Vaš zmijski jezik, kolegice, doći će do svog kraja. Sramite se sa svojim jezikom. Začepite ta prljava usta”, poručio joj je. Možda bi netko pomislio da je riječ o seksizmu i mizoginiji cijenjenog zastupnika, no jednako je lako moguće da je Đakić napokon primio u ruke neku knjigu i našao se inspiriran Šumom Striborovom.
Bila je i ona zanimljiva razmjena kada je Hrvoje Zekanović rekao da je u enciklopediji pod pojmom “narcis” našao sliku Marina Miletića, a ovaj mu je odvratio: “Ti si bolestan čovjek, i to teško!” Međutim, svi znamo da se Zekanović šalio – teško je povjerovati da je čitao enciklopedije – a Miletić mu je vjerojatno samo prijateljski htio sugerirati da posjeti liječnika. Eto, sve odmah izgleda bolje pod pravim svjetlom.
Uostalom, ne znam zbog čega se uopće uzrujavamo. Sabor je pun starih ljudi koje će uskoro zamijeniti mlađe generacije, one će sigurno popraviti razinu diskursa i unaprijediti našu demokraciju. Ili?
Što će nam ostati?
Ok, možda kada pogledamo rezultate PISA testova i vidimo da mladi danas više ne znaju ni čitati ni razmišljati, pa pogledamo istraživanje o razini političke pismenosti pa vidimo da 90% mladih ne zna tko i kako može mijenjati Ustav, možda se ipak smijemo malo zabrinuti. Kažu stručnjaci da mladi više uopće nemaju interesa za politiku, niti se žele upuštati u rasprave oko nje, što je razumljiva posljedica gledanja Hrvatskog sabora.
Sve veći broj ljudi čak vjeruje da nam i ta demokracija uopće niti ne treba, da nam treba pravi muškarac snažne ruke koji će vladati dekretima, iako po primjeru iz SAD-a vidimo da se na taj način u konačnici vlada sekretima.
Nedostajat će nam ta demokracija, vjerujem, jednom kada je izgubimo, kao što je Marku Labudanu nedostajala “Breza” Janica. Naša boležljiva djeva predobra je za nas, i previše nježna za ovaj svijet. A nama će ostati mucice, zmijski jezici, narcisi, bolesnici, pijanci i najbjednije krčme. I Vladimir Šeks.
Foto: Screenshot N1, Nano Banana 2 (ilustracija)
