Janja Dimnjaković Samobor ne želi pokazati samo kroz njegove najpoznatije razglednice. Lokalna turistička vodičica, kreatorica putovanja i diplomirana knjižničarka već godinama istražuje njegove manje poznate priče, običaje i ljude, a upravo ih kroz svoje ture nastoji približiti posjetiteljima.
S turizmom je počela kao voditeljica putovanja, a potom položila ispit za lokalnog turističkog vodiča. „Kad sam položila za lokalnog vodiča, nekako se logično nametnulo da krenem s poslom, znači da otvorim obrt, jer ipak obrt trebate imati da biste mogli obavljati te poslove“, objašnjava Dimnjaković.
Nakon otvaranja obrta posao je postupno razvijala kroz suradnju s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije i lokalnom turističkom zajednicom. Danas vodi različite ture, a nada se taj dio poslovanja dodatno razvijati. „To mi je nekakva želja i plan u ovih narednih godinu dana, da zapravo ljudi kad dođu u Samobor, ne šetaju samo Samoborom, jer ja volim reći da Samobor nisu samo kremšnite, nego da imamo još puno toga za ponuditi“, kaže. U planu su joj različite ture i kombinacije koje bi se mogle povezivati i s drugim sadržajima i poduzetnicima u gradu.
Samobor koji često iznenadi i Samoborce
Koliko toga još postoji izvan uobičajenih turističkih motiva, najbolje pokazuje reakcija ljudi koji u Samoboru žive cijeli život. Dimnjaković kaže da joj se više puta dogodilo da na njezine ture dođu lokalci i ostanu iznenađeni količinom priča koje nisu poznavali. Slično se dogodilo i nakon njezina nedavnog razgovora za portal Putni Kofer, kada su joj se javili brojni sugrađani. „I sami Samoborci kad su pročitali članak nisu očekivali da toliko toga o gradu ne znaju“, prisjeća se.
Takva su iskustva, kaže, česta i na besplatnim obilascima koje nekoliko puta godišnje organizira turistička zajednica. „Meni se već par puta dogodilo da su i lokalci došli i ostali zatečeni zapravo time što sve Samobor ima i kakve priče krije“, kaže Dimnjaković. Takvi su obilasci prilika i za posjetitelje i za domaće stanovništvo da grad upoznaju iz drugačijeg kuta. Ove godine program se proširuje i na Dan grada Samobora, a tijekom godine moguće su i nove suradnje povezane s manifestacijama.
Njen grad, smatra, ima dovoljno sadržaja za sva godišnja doba. „Ja volim reći da u bilo koje doba godine u Samoboru imate što raditi, od Fašnika, koji je zasigurno naša najpoznatija manifestacija, pa onda dalje, od Adventa do Dana grada Samobora“, kaže. Manifestacije pritom vidi kao dodatnu priliku da i domaći i strani gosti upoznaju grad iz drukčije perspektive, a ne samo kroz njegove najpoznatije turističke simbole.
Učenje o Samoboru nikad ne prestaje
Njezin pristup nije samo ponavljanje podataka iz turističkih brošura. Puno vremena provodi uz razne pisane izvore, a dosta joj znače i razgovori s lokalcima. „Ja i dalje istražujem, proučavam literaturu. Milan Lang je nekakav temelj kad govorimo o samoborskoj kulturi, samoborskim običajima, a onda iz njega tu su još i brojne druge knjige, brošure, letci, kontakti s lokalnim stanovništvom“, objašnjava.
Upravo joj razgovori s ljudima omogućuju da dođe do priča koje se ne mogu pronaći u uobičajenim turističkim materijalima. Posebno ističe ljude koje opisuje kao stare čuvare baštine, koji još uvijek pamte lokalne običaje i tradiciju. „Ja mislim da učenje ne prestaje nikad i zapravo svaki dan možeš doznati nešto novo i doživjeti nešto novo“, kaže. Samoborska tradicija narodnih nošnji, običaja i lokalnih priča zato joj je važan dio posla.
Kad treba izdvojiti jedan samoborski proizvod, izbor joj nije težak. Kremšnita je vjerojatno najpoznatiji gastronomski simbol grada, ali kao proizvod koji se može ponijeti kući ipak bira nešto trajnije. „Bermet. Samoborski bermet“, odgovara bez puno razmišljanja. Upravo ga smatra dobrim gastro-suvenirom i proizvodom koji može predstavljati Samobor i izvan Hrvatske.
Ljubavna priča skrivena u samoborskoj šetnji
Među mjestima koja posebno voli nije izdvojila samo neku građevinu ili trg. „Volim šetati gradom, znači tamo šetnicom i posebno volim turiste voditi do groba Julijane Cantilly, pričajući zapravo najljepšu ljubavnu priču koju Samobor ima“, kaže Dimnjaković.
Takve povijesne epizode u njezinim su turama način da posjetitelji grad upoznaju kroz ljude, odnose i događaje, a ne samo kroz popis znamenitosti. Nije joj cilj samo pokazati gdje se nešto nalazi, nego objasniti zašto je određeno mjesto važno i koja se priča iza njega krije.
Iza turističke ture, međutim, postoji i sasvim konkretan poduzetnički posao. Licencu za vođenje za Zagreb, Zagrebačku i Ličko-senjsku županiju položila je nakon što je od 2019. imala ispit za voditelja putovanja, a pri pokretanju obrta je postupno učila sve što prati svakodnevno poslovanje. „Kad sam krenula, konkretno se krenula raspitivati od knjigovođe pa nadalje“, kaže. Sama izdaje račune, vodi društvene mreže i kroz fotografije i priče pokušava potencijalnim klijentima približiti svoj rad.
Vodičica mora biti i poduzetnica
Kao i mnogi koji pokrenu vlastiti posao, i ona je morala uz ono što voli raditi prihvatiti cijeli niz poslova koji s vođenjem turista na prvi pogled nemaju mnogo veze. No taj joj dio nije predstavljao nepremostivu prepreku. „Volim da to sve bude nekako po nekom redu, a da ne bude da eto imam obrt pa da onda biznis vrtim sama, već se pokušavam maksimalno koliko mogu prilagoditi samom tržištu“, objašnjava.
Prati edukacije koje organizira Hrvatska obrtnička komora, a uključuje se i u rad Kluba poduzetnica Samobor kad joj obaveze to dopuštaju. Ono što joj je danas važno jest da obrt ne ostane samo formalni okvir za posao koji voli. Želi razvijati konkretne ture i sadržaje, povezivati ih s ponudom Samobora i turistima pokazati da se grad može doživjeti na više načina. U tome joj pomažu suradnje s lokalnom turističkom zajednicom i drugim dionicima, ali i činjenica da samu destinaciju ne prestaje istraživati.
A možda je upravo to i najbolji opis njezina posla: pokazati ljudima nešto što im je cijelo vrijeme bilo pred očima, ali što nisu primijetili. Samobor već ima kremšnite, Fašnik i razgledničke prizore. Dimnjaković računa na ono što dolazi nakon toga – priče, ljude i detalje zbog kojih se u grad može vratiti i nakon što se pojede posljednja kremšnita.
Foto: Janja Dimnjaković
Sadržaj je nastao u sklopu WiA Connect Samobor.
