Majka male bebe na Facebooku je nedavno objavila kako ju čudi koliko ljudi – muškaraca, žena, mladih ili starih – zanima da li ona doji. U pitanju su nepoznati ljudi koji joj često pristupaju i postavljaju pitanje koje zadire u privatnu sferu, a njena objava je privukla brojne reakcije. Žene su uglavnom potvrđivale da se i njima slično događalo, a također i da su se susretale s nizom drugih neugodno intimnih pitanja savršenih neznanca, primjerice, kako su rodile, prirodno ili uz „carski rez“.
Roda: Nelagoda je potpuno opravdana
Obratili smo se s pitanjem o tom “običaju” udruzi Roditelji u akciji – Roda, gdje potvrđuju da se većina majki susreće s time da ih neznanci pitaju doje li, koliko dugo doje ili zašto ne doje, te da je nelagoda koju velik broj žena, bez obzira na način hranjenja djeteta, pritom osjeća potpuno opravdana. Vide takvu praksu kao dio šireg obrasca jer se žene kroz cijeli reproduktivni život ispituje o stvarima koje se neznanaca ili znanaca ne tiču – kada će se udati, kada će roditi, zašto još nemaju djece, kada će drugo dijete, jesu li trudne, kako su rodile, doje li, kada planiraju prestati dojiti.
„Ta pitanja postavljaju se i ženama koje pokušavaju zatrudnjeti i ne uspijevaju, ženama koje su izgubile trudnoću, ženama koje ne žele djecu, ženama koje ne mogu dojiti ili koje biraju ne dojiti. Puno rjeđe takva pitanja upućuju se muškarcima“, kažu u Udruzi. Pitanja o dojenju su tako još jedan primjer toga da se ženino tijelo i njezine reproduktivne odluke u našem društvu tretiraju kao javno dobro i nešto za što se žena svakom treba pravdati, komentiraju iz udruge Roda.
Niske stope dojenja u svijetu i Hrvatskoj
Radi li se možda o jačanju kampanje za dojenje zadnjih godina u Hrvatskoj, pitali smo, a odgovaraju da smatraju kako to nije slučaj jer je isto bilo i ranije. No, napominju, dojenje se, zbog niskih stopa, što je javnozdravstveni problem i u svijetu i u nas, u Hrvatskoj sustavno promiče još od devedesetih godina.
„Da je riječ o novom valu pritiska na majke, očekivali bismo makar minimalni rast stopa dojenja, a već godinama događa se suprotno. Iz našeg iskustva, nakon epidemije COVID-19, tada urušena podrška dojenju u zdravstvenom sustavu jako se sporo oporavlja. Navodimo dostupne podatke HZJZ-a za 2023., prema kojima je 69 posto djece u rodilištima hranjeno isključivo majčinim mlijekom (2017. godine je to bilo 78 posto djece). Podaci primarne zdravstvene zaštite za 2023. ukazuju da učestalost isključivog dojenja pada s dobi te u dobi od mjesec dana iznosi nešto više od 50 posto, a u dobi od šest mjeseci, što je dob do koje Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje isključivo dojenje, isključivo je dojeno tek oko 10 posto djece u Hrvatskoj. Globalna stopa isključivog dojenja je 2024. dosegnula 48 posto, pa su države članice SZO-a na 78. Svjetskoj zdravstvenoj skupštini 2025. podigle globalni cilj na najmanje 60 posto isključivo dojene djece u dobi do šest mjeseci do 2030. godine“, odgovorili su nam iz Udruge.
“Uvjerenje da je tijelo žene svačije”
Na koncu, zanimalo nas je što bi poručile majkama koje neznanci ispituju o dojenju?
„Da ne duguju nikome odgovor. Na našim radionicama o dojenju trudnicama kažemo da je pitanje doje li najčešće tek prvi od niza tuđih upliva u roditeljstvo koji ih čekaju: kako dijete spava i zašto ne spava, kada će mrkvu, a zašto ne grašak, zašto još nosi pelene, zašto plače, zašto ne plače. Neće se toga moći riješiti, ali mogu odlučiti koliko će prostora tome dati, a granica postavljena kod prvog pitanja štedi puno snage za sva sljedeća. Pritom je važno reći da taj teret ne bi trebao biti na majkama. Svima ostalima poručujemo: pitanje ‘dojiš li’ nije pokazatelj vaše brige. Kad u parku ili na plaži to pitate ženu s bebom, ne provjeravate jesu li dijete ili majka dobro, nego provjeravate radi li žena ono što se od nje očekuje. Ista logika stoji i iza pitanja ‘zašto tako dugo dojiš’. To uvjerenje da je tijelo žene svačije, neće se promijeniti dok ga svatko od nas ne prestane hraniti“, zaključuju.
Foto: Magnific
