Drage čitateljice i čitatelji, poštene građanke i građani Republike Hrvatske, ali i političari, primite moje iskrene isprike za moj dio odgovornosti oko toga što je cijela država zabrinuta zbog opasnog otpada u Lici.
Ja sam naivno mislio kako je problem u tome da je stanište pored Gospića trajno ugroženo, da su u tlo i podzemne vode ušli teški metali i vječne kemikalije, koji su se počele širiti i u biljke i biosferu oko ilegalnog odlagališta, no srećom mi je premijer Plenković skrenuo pažnju da to uopće nije problem
Problem je što neki ljudi dižu histeriju oko toga – i to usred turističke sezone, i to baš kada inflacija pada i cvjeta cvijeće i na nebu je duga i dobre vile eurice po noći stavljaju svežnjeve novčanica ispod jastuka marljivih građana Hrvatske. Problem su – jasan je premijer – oporba i mediji. I stoga mi ne preostaje drugo nego ispričati se, kao pripadnik medija.
Serija zabluda
Dakle, oprostite što dižem histeriju. Zbog neopreznih i neutemeljenih navoda kolega i mene, ljudi su mogli pogrešno pomisliti kako živimo u neorganiziranoj državi gdje ne vlada pravo nego se samo pravi, da je država u stanju više od pet godina ne činiti ništa oko dopremanja opasnog otpada, te da se nikome ne žuri sanirati ekološku katastrofu.
To jednostavno nije istina, i dok drugi mediji možda i dalje lažu ovaj napaćeni narod, barem ću ja pokušati biti objektivan i neutralan.
Prvo, nije istina da živimo u neorganiziranoj državi. Bilo bi nemoguće dopremiti čak 37.000 tona opasnog otpada iz inozemstva i uredno ga zakopavati na kršnom terenu blizu podzemnih voda da nije bilo velike i izrazito pomno upravljane organizacije. Netko je tu morao biti organiziran.
Vlada ima pravo
Nije istina ni da u Hrvatskoj ne vlada pravo. Upravo je premijer pokazao da Vlada uvijek ima pravo. Ima pravo zagađivati okoliš, ima pravo sjeći šume, ima pravo imenovati glavnog državnog inspektora a zatim, nakon što ga smjeni zbog neoprezno skrivenog kriminala, ima pravo ne imenovati novog glavnog državnog inspektora ako neće.
Novog državnog inspektora, kazao je Plenković, dobit ćemo “kada procijenimo da je to potrebno”. Dodao je i kako si “nisu dali rok da ga imenuju”. Štedljiva naša Vlada štedi tako i na rokovima, nerado ih dijeli, da se ne potroše. Pojasnio je također, detaljno i elokventno, o čemu će ovisiti procjena kada će to biti potrebno: “O našoj procjeni!” Evo, sramota me kao novinara zbog kolega koji postavljaju tako glupa pitanja, a odgovori su očiti.
Nije istina ni da država više od pet godina ne čini ništa oko dopremanja opasnog otpada. Ona se godinama već vrlo aktivno angažirala oko tog problema, s primarnim ciljem da spriječi histeriju. Da je slučajno deponij u kratkom roku bio zatvoren, pokriven i označen kao opasan, da je upozoreno lokalno stanovništvo na moguće opasnosti, to bi samo stvorilo histeriju, što je Vlada godinama uspješno izbjegavala, dok novinari i oporba nisu napravili problem.
Penavi se žurilo
Također je bezočna laž da se nikome od vladajućih ne žuri sanirati ekološku katastrofu. Evo žurilo se Ivanu Penavi, koji je tražio da se hitno proglasi ekološka katastrofa i smjesta prione na posao. “Građani Hrvatske očekuju vidjeti bagere, očekuju vidjeti kamione i očekuju vidjeti hitnu sanaciju terena. To zahtijeva izvanredna situacija poput ove, a sve drugo može čekati”, hrabro je i odlučno kazao Penava. Stvarno je to rekao, ništa mu nisam amputirao.
Penava je, čisto da podsjetimo, ključan član vladajuće koalicije bez kojeg Vlada nema većinu, te je zapravo jedina osoba koja može srušiti Vladu ukoliko smatra da ona radi više štete nego koristi. Njemu.
Možda zato nakon sastanka vladajuće koalicije nema ekološke katastrofe, nema bagera, nema kamiona, nema hitne sanacije terena, a nema bome ni Penave. “Što se tiče stabilnosti koalicije, itekako je stabilna”, poručio je Plenković narodu, dok je Penava slušao pretpostavljam privezan za stolac u prostoriji s mekim zidovima, kao i nakon svakog sastanka koalicije.
Neiscrpan kapacitet
Penava je, čisto da podsjetimo, već nekoliko puta prijetio rušenjem Vlade, samostalnim akcijama mimo Vlade, ili kritikom institucija koje njegova stranka podržava. Prijetio se Penava kada je bilo problema oko imigranta iz Srbije Josipa Dabre, koji je dobio prekršajnu prijavu zbog pjevanja ustaških pjesama. Vikao je tada da “ne pristaje na ucjene i diktate”, no nakon koalicijskog sastanka odjednom je nestao.
Bjesnio je Penava i nakon posjete Bleiburgu, jer nije dobio status izaslanika, pa se pitao “što je bilo u glavama predsjednika Vlade i predsjednika Sabora” da su ga tako ignorirali. Nakon koalicijskog sastanka, Penava više nije imao pitanja.
Vjerojatno mu je objašnjeno da predsjednik Vlade nije ignorirao njega osobno, da iza toga nije stajala neka specifična namjera, već je jednostavno riječ o profesionalnoj deformaciji. Kada se radi o bilo kakvom problemu u Hrvatskoj – od ilegalnog deponija otpada do masovnog iseljavanja mladih – kapacitet predsjednika Vlade za ignoriranje se jednostavno ne može iscrpiti. Baš kao što se za koju godinu u Lici ni voda više neće moći crpiti. Oprostite, ponovno stvaram histeriju. Neću više.
Foto: FZOEU, CC
