Nedavno objavljen post na LinkedInu potaknuo je lavinu komentara. A u postu? Jednostavna, a dirljiva fotografija majke koja radi kao dostavljačica, i uza se ima dvoje male djece. Slika bi se mogla analizirati na različite načine – je li dovoljno svijetla ili tamna, kakva je kompozicija, u kakvom su stanju boje, može li se reći da je to kvalitetna fotografija? Ipak, pitanja kvalitete fotografije uopće se nitko nije doticao. Komentari su krenuli u sasvim drugom smjeru.
Pojavili su se oni koji su se pitali odakle je majka došla i… kamo ide? Može li ona stvarno dostavljati s dvoje male djece? Pa nema super moći. A kad bi to nekako i uspjela, zašto bi se vozila u podzemnoj – ta ne radi se o najbržem načinu dostavljanja. Možda ih vodi u vrtić? Možda ih je tek pokupila iz vrtića i vozi se kući. Mogućnosti su bezbrojne. Dok su se neki odavali maštanju o tajnom životu te super žene, u komentarima se polako počela stvarati podjela.