Pravo svakog bića na život ili pravo žene na izbor? Pobačaj je uvijek bio kontroverzna tema oko koje su se vodile žestoke rasprave. Pobačaj može biti spontani, nastao zbog nekih prirodnih uzroka ili slučajne traume, ili inducirani.
U povijesti pobačaja, inducirani pobačaj bio je izvor velikih etičkih rasprava i aktivizma. Je li pobačaj u stvari “legalno” ubojstvo ili izlaz u nuždi? U današnje vrijeme te su rasprave posebno intenzivne u SAD-u.
Pobačaj, za i protiv argumenti
S jedne strane su protivnici pobačaja, koji se uglavnom zalažu za veće zakonske restrikcije ili čak za potpunu zabranu pobačaja. Glavni argument im je stav, da je dijete u majčinoj utrobi ljudsko biće koje ima potpuno pravo na život koje je iznad svih ostalih prava (kao što je npr. pravo majke da bira želi li dijete) te oni zato pobačaj smatraju ubojstvom. Većina tradicionalnih religijskih organizacija (kao npr. Katolička Crkva) također strogo zastupa ovaj stav, pa se mnoge javne i privatne rasprave o pobačaju svedu na religijske rasprave vjernika i ateista.
S druge strane, oni koji su protiv bilo kojih zakonskih zabrana, uglavnom se pozivaju na pravo žene na vlastiti izbor hoće li imati dijete. Zato se opisuju kao zagovaratelji prava na izbor. Većinom ne ulazeći u rasprave kada počinje život, smatraju da ljudsko biće dobiva prava rođenjem. Argumentiraju svoj stav mnogim kompliciranim životnim situacijama u kojima pobačaj ima smisla te neželjenim posljedicama zabrane. Nisu nužno zagovaratelji pobačaja, i često pobačaj smatraju negativnom pojavom u društvu koju treba suzbijati prevencijom, ali ne i zabranama. Među najvećim zagovornicima slobode pobačaja u SAD-u su liberalni liječnički lobiji koji zarađuju na pobačajima.
U Americi je pobačaj ozakonjen 1973 godine. Od toga dana pa do danas, aktivisti koji zagovaraju zabranu pobačaja u SAD-u, ističu činjenicu da je ubijeno 56 milijuna beba. Svake godine se tim povodom održava tzv. „Marš za život“ u kojem deseci tisuća ljudi traži ukidanje zakona o pobačaju.
U Hrvatskoj su se nedavno opet uzburkale strasti oko pobačaja. Naime, u bolnici Sveti Duh koja nosi i pridjev „prijatelj djece“ liječnici više ne obavljaju pobačaje na zahtjev žene pozivajući se na ‘priziv savjesti’. Sveti Duh tako je postao peta javna bolnica – uz one u Našicama, Vinkovcima, Kninu i Požegi – koja uopće ne obavlja abortuse, a situacija je kritična i u splitskoj bolnici jer u njoj obavlja jedan liječnik, dok je njih 21 uložilo priziv savjesti.
Kako je pobačaj zakonski reguliran u Hrvatskoj?
Prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, u Republici Hrvatskoj žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije, ako se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana. Prema istom Zakonu te na temelju rješenja Ministarstva zdravstva od rujna 1996. godine prekid trudnoće se može obaviti u samo za to ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Svaki prekid trudnoće sukladno zakonskim propisima prijavljuje se na odgovarajućem obrascu u Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Najnoviji podaci što se tiče broja pobačaja u Hrvatskoj odnose se na 2011. kada je prijavljeno 10.401 prekida trudnoće, od čega ih je 4.347 ili 41.8 posto bilo na zahtjev žene.
No, mnogi smatraju da je stvarni broj pobačaja znatno veći. Poanta je u tome što su u broju koju donosi Hrvatski zavod za javno zdravstvo zapravo prikazani samo oni pobačaji koji su bili prijavljeni u bolnicama te tako i evidentirani u Zavodu. Stvarni je broj daleko veći i vjerojatno se približava broju od 40 tisuća namjernih pobačaja. Razlozi zbog kojega liječnici ne prijavljuju sve pobačaje vrlo su prozaične naravi.
Naime broj namjerno izvedenih pobačaja počeo se naglo smanjivati od 1990. godine kada je za taj zahvat određena i cijena u rasponu od 900 do 2000 kuna, ovisno o bolnici. Do tada je troškove pobačaja u većem dijelu pokrivalo zdravstveno osiguranje i stajao je otprilike desetinu današnje svote.
Drugim riječima, nakon uvođenja “naplate za pobačaj”, u hrvatskim je bolnicama naglo započela praksa naplaćivanja pobačaja “na crno”, izravnom pogodbom žene i liječnika koji će ga izvesti, za nešto nižu svotu od one koja je po cjeniku u toj bolnici. Osim takvoga jeftinijeg pobačaja, značajnom broju žena takva praksa odgovara i zato što se tako učinjeni pobačaj ne evidentira.
Što se tiče liječnika koji su se pozvali na ‘priziv savjesti’, uskoro su se po medijima počeli pojavljivati i zaključci da ti isti liječnici nemaju savjest kada pobačaj obavljaju u svojim privatnim ordinacijama. Što stvarno misle o tom činu, teško je shvatiti s obzirom na njihove dvojbene odluke.
Pobačaj zabranjen u Malti
Kakvo je stanje u Europskoj uniji?
U većini zemalja Europske unije pobačaj se može obaviti do 12 tjedana trudnoće, osim u Švedskoj, u kojoj je namjerni prekid trudnoće moguće obaviti do 18 tjedna. Pobačaj je zakonski dozvoljen do 12 tjedna trudnoće u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Danskoj, Estoniji, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Češkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji.
U Poljskoj, Španjolskoj, Portugalu i na Cipru pobačaj se može primijeniti jedino u slučaju silovanja i ozbiljnih zdravstvenih razloga – ako je u opasnosti život majke ili ploda. Irska ima vrlo rigorozan zakon što se tiče pobačaja i on se može obaviti samo u slučaju da je ugrožen život majke.
Malta je pak jedina europska zemlja koja bez ikakve iznimke zabranjuje pobačaj.
Treba napomenuti da zabrane ne smanjuju broj pobačaja, naprotiv, žene u zemljama sa strožim zakonima odlaze abortirati u susjedne zemlje ili se odlučuju za ilegalno obavljanje abortusa što nerijetko završi fatalno po život majke.
Foto: 123rf
