Od nedavno pratim blog g.Jamesa Altuchera, i doslovce svaki njegov tekst dirne me tamo negdje unutra, ajmo reći u dušu (ako ista postoji). Zašto? Jer u svakoj temi nudi neke korisne životne i/ili biznis savjete; jer to radi na način da uči iz svojih iskustava i vuče paralele; jer ne stoji na Olimpu i soli pamet svojoj publici, nego ispovijeda i priznaje sve svoje slabosti, nedostatke, greške; jer u svemu što piše ima pametnog humora (i na svoj račun!). Jer je kroz sve to BOLNO ISKREN!
I onda, nakon što me ta razina iskrenosti fascinira, pitam samu sebe zašto. Zar ne bi iskrenost trebala biti poželjan i prevladavajući način ponašanja, a laž nešto čega se trebamo sramiti i izbjegavati? Kada se desilo to da je laž postala norma, a istina iznimka? I zašto?
