Ovo se pitanje zapitala autorica koja se bavi karijernim temama, Sue Ellson, a njezin je odgovor bio potvrdan. Tvrdnja da bi kandidati na razgovorima za posao trebali biti plaćeni za vrijeme i trud koji su uložili u selekcijski proces izazvala je buru komentara na LinkedInu. I dok se neki, naravno, ne slažu s tvrdnjom, ima i onih koji su na svom primjeru opisali zašto smatraju da su trebali biti plaćeni za razgovor za posao!
Pročitajte još: Ova majka je povela sina na razgovor za posao i poslala snažnu poruku
‘Ako se može zaraditi, svi bi odgovornije pristupili tome’
Sue Ellson vjeruje kako bi naknada za razgovore za posao smanjila krugove razgovora koji troše mnogo vremena i pokazala kandidatima da ih se cijeni. “Ako se može zaraditi, svi bi odgovornije pristupili tome”, rekla je za LinkedIn news.
Pojasnila je kako kompanije troše mnogo vremena kandidata kada vode višestruke krugove razgovora s pet ili šest različitih kandidata istovremeno. Osim toga, smatra da se mnogi resursi troše na procesuiranje kandidata, u smislu vremena zaposlenika koji ih moraju selektirati i procesuirati njihove prijave i izjave.
“Kada bih morala platiti 100 dolara svakom kandidatu kojeg sam intervjuirala, koliko manje bi ih izabrala?”, pita se Ellson. Ova autorica smatra kako bi se odabir za intervjuiranje trebao suziti na samo tri kandidata. Iako kompanije trebaju imati izbora, kaže kako je sve više od toga pretjerivanje.
Također sugerira da bi kandidati od kojih je zatraženo da predaju projekt kao dio prijave trebali zatražiti od tvrtke da potpiše ‘klauzulu o neuporabi’ koja im zabranjuje korištenje njihovog autorskog djela.
Pročitajte još: Kako osoba koja kasni na razgovor za posao može postati najbolji dodatak tvrtki?
Reakcije na LinkedInu, koji je u sklopu svojih vijesti objavio ovo kontroverzno mišljenje, bile su podijeljene. Među objavama koje su naišle na najviše odobravanja korisnika bila je ona Jodi Clarin, menadžerice u medicini, koja je rekla kako ne misli da bi kandidati trebali biti plaćeni za razgovor za posao, “no ako se od njih traži da putuju na razgovor, trebalo bi im se nadoknaditi putne troškove.”
U anketi koju je LinkedIn pokrenuo na tu temu, od 15,230 glasača 39% njih misli kako kandidati ne bi trebali biti plaćeni, dok 28% njih podržava ovu ideju. 33% glasača izjasnilo se kako im ovo čak i zvuči dobro, no trebalo bi ih uvjeriti s još dobrih argumenata.
Craig Allen, stručnjak za održivost, podijelio je svoju priču povezanu s ovim pitanjem, a njegova je objava naišla na mnogo odobravanja i potakla na jedan drugačiji zaključak. Allen kaže kako je nedavno trebao pripremiti dvije prezentacije za drugi krug intervjua, a razvoj tih strateških planova oduzeo mu je cijeli vikend.
Pročitajte još: Kako se najbolje pripremiti za razgovor za posao?
“Razumijem da je u mom najboljem interesu da razvijem kvalitetnu prezentaciju. No ipak, proveo sam vikend virtualno odcijepljen od obitelji, a bio sam i u dodatnom stresu zbog priprema. Nisam dobio posao, što predstavlja rizik da će moje ideje biti korištene bez mog dopuštenja. S obzirom na to da sam profesionalac, u slučaju da se radio o konzultiranju moje bi vrijeme bilo naplaćeno. Stoga mislim da da, neki oblik naknade bio bi prihvatljiv, pa čak i u obliku vaučera”, smatra Allan.
“Neki dobri argumenti pojavili su se u ovaj diskusiji… Biti plaćen za razgovor? Ne. No biti plaćen za razvoj neke strategije kao dio intervjua, da”, zaključila je TEDx govornica Rowena Morais, i naišla na najviše odobravanja korisnika.
Pročitajte više: Ovo su najbolji odgovori na najčešća pitanja na razgovoru za posao
Kako po tom pitanju dišu hrvatske poduzetnice i zaposlenice?
Isto smo pitanje postavili Women in Adria članicama. U odgovorima su se uglavnom složile kako kandidati ne bi trebali biti plaćeni za razgovore, a jedna je poduzetnica u šali ustvrdila kako “onaj tko intervjuira zaslužuje beneficirani radni staž. Ovo su bili njihovi odgovori:
“Ne. to je oportunitetni trošak radnika/kandidata.”
“Ne. Ako želiš posao moraš pokazati i određeni interes, što naravno uključuje i dolazak na sam razgovor za posao.”
“Ne. Osobno, kada sam za nešto bila jako motivirana i kada sam mislila da realno imam šanse – nisam žalila ni kilometara ni novaca. Sad više ne tražim posao kod drugog.”
Bilo je i odgovora u kojima su žene pokušale objasniti da situacija ipak nije crno bijela, te da postoje neke instance u kojima bi bilo u redu primiti određeni honorar ili čak tražiti naplatu. Ovo su takvi odgovori:
“Načelno i generalno ne, ali znam za jedan primjer gdje je u posljednjem krugu moja jako dobra prijateljica morala napraviti cijelu kampanju (ubila je 5 radnih dana na to). Kada intervju uključuje isporuku koju će poslodavac potencijalno iskoristiti, definitivno tako nešto treba platiti. Znači, ako ja testiram kandidata i on mi napravi završni račun za klijenta, ne vidim problem da mu to platim.”
“Mogu se platiti troškovi puta i smještaja. Ja sam to uvijek imala pokriveno u internacionalkama, a vrijeme provedeno na razgovoru za posao je ipak ulaganje kandidata.”
“Ako je put dug onda vjerojatno da. Platiti da nešto napravi? Ja ću sad dati zadatke da mi osmisle projekt da vidim kako razmišljaju, ali u nekoliko bulleta samo, ako me nauče nešto novo, otkriju mi Ameriku naravno da će dobiti posao.”
“Ne, to je moj dio ulaganja. No, ako se desi, kao što jest preko nekoliko puta do sada, da se moj case iskoristi u poslovanju, e onda sam sklona to dići na pažnju i to bih naplatila sama, ne moraju oni, iako svi znamo da je to dokazati blaga noćna mora i da se svako odstupanje od originalne ideje može tumačiti kao da je izvorna ideja, a ne plagijat. Ipak živimo gdje živimo.”
Foto: Pexels/cottonbro
