Liderstvo je u krizi. Pokazala je to ovogodišnja studija jedne od vodećih svjetskih agencija za odnose s javnošću – Ketchum, u kojoj je sudjelovao više od 6 i pol tisuća ljudi iz 13 zemalja. Njihov, sada već treći po redu, “Ketchum Leadership Communication Monitor (KLCM)” propituje karakteristike uspješnih lidera te povezanost efikasne komunikacije i kvalitetnog vodstva. I ne samo da je liderstvo u krizi, već javnost žudi za promjenom zvanom „ženski model vodstva“.
Još uvijek mi u glavi zvoni izjava jedne hrvatske psihologinje koja kaže da uspješno vodstvo nema veze sa spolom već samom osobom. I muškarci i žene imaju jednaku šansu biti kvalitetnim šefovima. Sada mi na pamet pada izjava poznatog motivacijskog govornika Robina Sharme koji kaže da biti šefom ne znači i biti liderom. Lider pomaže ljudima, vjeruje u njih, inspirira ih i vuče naprijed. Njegovom egu tu nema mjesta.
No, vratimo se Ketchumovoj studiji. Tek 22% ispitanika vjeruje da svjetski lideri demonstriraju učinkovitost vođenja, što je pad u odnosu na prošlu godinu, a još manje ih ima optimistične prognoze za nadolazeću godinu. Kao najvažniju karakteristiku kvalitetnog liderstva vide transparentnu i kvalitetnu komunikaciju, njih 74%, no tek 29% ispitanika misli da današnji lideri takvu komunikaciju zaista i ostvaruju.
Era „ženskog“ modela vodstva
KLCM ove je godine po prvi puta u svoje istraživanje uključio i spol kao faktor utjecaja na kvalitetu vodstva, a zanimljivo je da rezultati pokazuju kako nastupa vrijeme „ženskog“ modela vodstva. U većini slučajeva ispitanici su upravo žene istaknuli kao bolje lidere, odnosno u 9 od 14 kategorija osobina koje čine uspješne lidere, žene su bile ispred muškaraca. Muškarci su prevagu odnijeli u četiri kategorije, dok su u jednoj kategoriji oba spola percipirana jednako. Unatoč tome, 54% ispitanika vjeruje da bi ipak muškarci trebali voditi svijet u sljedećih pet godina.
No što zapravo predstavlja taj „ženski“ model? Studija je pokazala da je ljudima više od svega važno povjerenje, iskrenost onih koje bismo trebali gledati kao lidere. Mogli bismo to jednostavno sažeti u sljedećoj rečenici: „Pogledaj me u oči, reci mi što ne valja i ako obećaš da ćeš to ispraviti, molim te to i učini“.
Javnost je izgubila povjerenje u „ljude na vrhu“. To se ponajviše osjeti u sferi politike i bankarstva, no povjerenje se gubi i u korporativnom svijetu te civilnom društvu. Manjak povjerenja odrazio se i na potrošnju, pa potrošači biraju svoje novce ipak ostaviti onim tvrtkama čijem vodstvu više vjeruju.
U top pet najvažnijih liderskih karakteristika, žene su imale bolje rezultate u čak četiri: vođenje primjerom, transparentnost komunikacije, priznavanje pogrešaka te buđenje najboljeg u ljudima, dok su u kategoriji smirenog rješavanja kriza ipak bolje bili percipirani muškarci. Žene su prevagu odnijele i u sljedećim kategorijama: podudaranje onoga što govore s onime što rade, poštivanje drugih kultura, prilagodba radu s ljudima različitih osobnosti, poštivanje korporativne kulture i tradicije te poduzimanje konkretnih koraka u očuvanju raznolikosti unutar tvrtke.
Muškarci su bili bolji u donošenju teških odluka, pružanju jasne dugoročne vizije te korištenju inspirativne retorike, dok su oba spola podjednako percipirana u kategoriji prezentacije vlastite tvrtke ili organizacije putem neodoljive priče.
Karakteristike lidera budućnosti
Neovisno o spolu, očigledno je da javnost traži „topliji“ i humaniji pristup onih koji su na „vrhu“, koje se smatra liderima. Riječ je o karakteristikama koje se po inerciji pripisuju ženskom spolu, no one su zapravo vrlo ljudske i u svakodnevnom poslovanju trebale bi biti normalne, usudila bih se reći – imperativom. Sukladno rezultatima KLCM studije, izvukli smo tri elementa koja čine vjerodostojnog lidera, lidera kojeg će drugi slijediti:
- Otvorena komunikacija
Jednosmjerna komunikacija dosad je bila modus operandi svima koji su mislili da su lideri, no to jednostavno nije tako. Prije svega važno je otvoreno komunicirati i sa zaposlenicima i s potrošačima, reći što mislimo, kakvo je stanje stvari i pitati njih za mišljenje. Transparentnost komunikacije ispitanicima KLCM studije prva je na popisu stvari koje vode ka vjerodostojnosti i povjerenju, no rezultati su pokazali da samoprozvane lidere u ovom segmentu „šišaju“ i obitelj, prijatelji i mediji, kao i nevladine udruge.
- Odlučna akcija
Više nije dovoljno samo govoriti, potrebno je i odlučno djelovati. Više od svega važno je djelovati u skladu s onime što govorite jer kredibilitet gradi upravo održavanje obećanja te stajanje iza svojih riječi. Čak i u situacijama kada nešto pođe po zlu, ljudi žele iskrenost i otvorenost, ali i konkretnu akciju koja će dovesti do rješavanja postojećih problema.
- Osobna prisutnost
Dosadašnja arogancija lidera te njihovo otuđenje od potrošača i niže rangiranih zaposlenika jednostavno više ne prolazi. Autoritet i poštovanje ne dolazi od „nedodirljivih likova iz sjene“, već od onih koji se uključuju u potrebe i živote potrošača, kao i zaposlenika. Javnost traži empatiju, osobni kontakt i zainteresiranost, a upravo zbog toga društvene su mreže i online komunikacija stavljene u drugi plan. Njima naime, prema mišljenju ispitanika, nedostaje taj tradicionalni kontakt „licem u lice“.
Lider=čovjek
Mogli bismo popisivati karakteristike i detaljne smjernice toga što znači biti istinski lider, citirati motivacijske govornike i predviđati u kojem smjeru će se liderstvo razvijati, no možda je dovoljno reći kako lider, prije svega, znači biti – čovjek. Spomenuta studija dokazala je da ljudi najviše od svega cijene iskrenost, otvorenost te direktan ljudski kontakt, a to je ono što vjerojatno svi mogu dati, samo je pitanje žele li to. Da citiram naslov jedne knjige – „Lider je u vama“. Ako ga ne možete pronaći, očito niste lider.
Foto: 123rf
