Zviždači su poznati kao izazivači problema, ali u isto vrijeme i pozivatelji na jednake mogućnosti. Iako je ovo profesija kojom se mogu baviti i muškarci i žene, postoji nekoliko razlika u načinu djelovanja ženskih i muških zviždača. Zviždačice obično rade ispod radara s određenim atributima koji su ključni za razmjenu informacija. Ovih dana sve oči uprte su u Frances Haugen, bivšu zaposlenicu Facebooka koja je zaslužna za objavu Facebook Filesa, dokumenata koji otkrivaju mnoge anomalije i afere unutar tvrtke.
“Facebook razara naše društvo”
U intervjuu za CBS, ova 37-godišnja stručnjakinja za tehnologiju objasnila je da Facebook razara naše društvo i da kontinuirano nastavlja stavljati profit iznad sigurnosti. “Ono što sam na Facebooku konstantno viđala bio je sukob interesa između onoga što je dobro za javnost i onoga što je dobro za Facebook. Facebook je uvijek iznova birao optimizaciju za vlastite interese, poput veće zarade,” objasnila je Haugen. Otkrila je da je Facebook promijenio algoritam nakon predsjedničkih izbora 2020. godine, uzrokujući širenje gomile dezinformacija diljem platforme. Čim su izbori bili završeni, isključili su ih, ili su promijenili postavke na one koje su bile prije kako bi dali prednost rastu, a ne sigurnosti. Haugen to smatra izdajom demokracije.
Pročitajte više: Kontroverza Facebook Filesa: Koja je točno uloga Sheryl Sandberg?
Haugen se pridružila Facebooku 2019. godine kako bi pomogla u borbi protiv dezinformacija. Prije dolaska u Facebook Inc., djelovala je kao suosnivačica i glavna tehnička direktorica aplikacije za upoznavanje poznate pod nazivom Hinge.
U svojoj 15-godišnjoj karijeri nije vidjela ništa nalik Facebooku
Prošla je mnoge društvene mreže, od samog tehnološkog giganta Googlea do Pinteresta. Facebook je imao najgore politike u pogledu ograničenja štetnog sadržaja. Prošlomjesečni objavljeni dokumenti otkrili su da je Mark Zuckerberg dvije godine zadržavao vlastita istraživanja o štetnim učincima Facebookovih platformi na mentalno zdravlje mladih, bez namjere da rezultate istraživanja podijeli javnosti.
Na pitanje CBS-ove novinarke zašto se odlučila na objavljivanje podataka, Haugen je odgovorila da je kopirala desetke tisuća dokumenata iz internetskog sustava Facebooka koji su pokazali da iz Facebooka ne ulažu nikakve napore u borbu protiv internetske mržnje i diskriminacije, unatoč suprotnim komentarima javnosti.
Pročitajte više: Nužno zlo: Koji su negativni utjecaji tehnologije i zašto je važno odmaknuti se od nje
Život u informacijskom okruženju punom polarizirajućeg sadržaja
Živimo u informacijski naprednom okruženju prepunom sadržaja koje odašilje ljutnju i mržnju, a to nagriza naše građansko povjerenje, vjeru koju imamo jedni u druge, kao i želju da se pobrinemo jedni za druge. Sadržaj koji se dijeli putem društvenih mreža, pa i Facebooka, lakše će u ljudima probuditi ljutnju nego bilo koje druge emocije. Prisiljeni smo zauzeti stavove koji nam se ne sviđaju i za koje znamo da su loši za društvo. “Znamo da ako te pozicije ne zauzmemo, izgubit ćemo na tržištu društvenih medija,” objašnjava Haugen.
Zviždači nastavljaju svoju borbu protiv dezinformacija
Kad u bilo kojoj sferi poslovanja, bilo da se radi o privatnom i državnom biznisu, nastupe problemi koji predstavljaju prijetnju za društvo, nastupaju zviždači kao jedini borci protiv širenja dezinformacija i štetnog sadržaja. Suočavaju se s mnogim štetnim posljedicama, smatraju se nelojalnima, vrlo često i izdajicama, ali imaju samo jedan cilj – objaviti istinu. Proces postanka zviždača može biti dugačak i zahtjevan, a žene koje kroz njega prolaze susreću se s posebnim izazovima. Dok se rasprava oko zviždača često usredotočuje isključivo na muške primjere, doprinosi zviždačica su od iznimnog značaja. Časopis Time čak je 2002. godine tri zviždačice imenovao osobama godine: Sherron Watkins, izvršnu direktoricu Enrona, Cynthiju Cooper, potpredsjednicu Worldcoma i Coleen Rowley, specijalnu FBI agenticu.
Radi se o ženama visoke obrazovanosti i pozicije unutar tvrtke, ali su odlučile izabrati borbu za pravdu i protiv onoga što je pogrešno umjesto osobnog dobitka. Upravo njihovo suprotstavljanje institucijama u kojima dominiraju muškarci pokazuje njihovu borbenost i ustrajnost. Svi koji na neki način surađuju sa zviždačicama, od istražitelja, državnih odvjetnika i sudaca, moraju imati na umu te izazove kako bi hrabrost zviždačica i dalje bila korist svih nas.
Žene zviždači trpe izravnije odmazde
Jedno istraživanje provedeno 2008. godine pokazalo je da žene kao zviždačice trpe izravnije odmazde – nakon prijavljenih prekršaja unutar organizacije doživjele su osvetu od muškaraca koji su učinili isto. No, to ih nije odvratilo od nastavka borbe za ono što su smatrale ispravnim. Dapače, takve kritike će ih još dodatno osnažiti. jedna od poznatih hrvatskih zviždačica koja se prije nekoliko godina našla na meti kritika i osuda je novinarka Jasmina Jovev, nekadašnja šefica kabineta sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel koja ju je i razotkrila. “Doista, iako svatko od nas ima obvezu prijaviti kriminal i korupciju ako o njoj ima saznanja, činjenica je da je mnogo jednostavnije šutjeti i praviti se da se to nas ne tiče. Ja čak ne mogu ni zamjeriti ljudima koji ne žele istupiti jer pritisak na zviždače je golem. Mnogima je nezamislivo da zviždač nema nikakvu korist, materijalnu ili političku, od toga što je prokazao korupciju i nezakonitosti,” izjavila je Jovev u intervjuu za Hrvatski tjednik.
Strah od prijavljivanja
Kao što je i Jovev objasnila, jednostavnije je šutjeti i praviti se da nas se to ne tiče, iako je to naša zakonska obveza. Ono što je svakako prisutno je i određeni strah – jednom kad se nepravda razotkrije i kad javnost sazna tko ju je plasirao, postoji šansa da će zviždač ili zviždačica ostati bez radnog mjesta čime je njegova ili njezina egzistencija potpuno razrušena. Naša članica, dr.sc. Silvija Vig, osnivačica i direktorica CODUPO d.o.o koji djeluje na području edukacije bihevioralne i poslovne etike, anti-korupcije i integriteta, objasnila je kako da se potakne zaposlenike da prijavljuju nepravilnosti.
Potrebno prije svega je potrebno izgraditi kulturu povjerenja. “Povjerenje je kamen temeljac svakog učinkovitog sustava za prijavu nepravilnosti. Ako u organizaciji ne postoji povjerenje ili ako zaposlenici osjećaju strah do prijava neće doći. Također ako organizacije nemaju uspostavljene učinkovite sustave za prijavu nepravilnosti, zaposlenici ili zviždači najčešće izlaze s objavama u javnost, tj. u medije što niti jedan poslodavac ne bi poželio jer takve objave mogu imati veliki utjecaj na reputaciju organizacije,” navodi Vig te nadodaje: “Kad promatramo samo iz pozicije hrvatskog tržišta to nam se ne čini kao velika stvar ali ako poslujemo s inozemnim kompanijama, takva jedna objava može nas koštati ugovora.”
Vig je u svojoj tvrtci u rujnu 2021. provela istraživanje nad velikim poduzećima u Hrvatskoj (poduzeća s preko 250 zaposlenika) i došli su do zapanjujućih rezultata. Svega 35% poduzeća znalo je tko im je povjerljiva osoba, a u ostalih 65% ili nisu imali povjerljivu osobu ili nisu znali tko je. “Možda su ta poduzeća i imala povjerljive osobe jer po Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donesenom 2019. godine sva poduzeća s više od 50 zaposlenika trebala su uvesti takve sustave, donijeti interni akt i imenovati povjerljivu osobu. Ono što je nama ovo istraživanje potvrdilo je to da ti sustavi nisu učinkoviti i da nisu komunicirani unutar organizacija na adekvatan način.” Vig se nada da će poslodavci shvatiti važnost ovog Zakona koji do kraja godine ide u doradu jer po EU Whistleblower Direktivi koja stupa na snagu 17. prosinca ove godine morat će se više voditi računa o zaštiti zviždača. “Sami smo svjedoci brojnih svjetskih skandala, poput onog Facebookovog, i onoga što se dogodi kad interni sustavi ne funkcioniraju,” zaključila je.
Foto: Canva/Wikipedia, By Office of Senator Richard Blumenthal
