Nesretni događaj o pokušaju ubojstva u Osijeku preplavio je medije. Muškarac je nožem napao ženu, a potom je sam sebi prerezao grkljan. Možda bi ovaj događaj bio šokantan obitelji žrtve da napadača nije prošloga petka prijavila policiji. Policija je, naime, pritvorila napadača na 24 sata i odlučila ga pustiti da se brani sa slobode. On je tu slobodu iskoristio za pokušaj ubojstva, a ona je imala sreće što je preživjela napad, za razliku od mnogih drugih žrtava do kojih je dovelo zlostavljanje žena.
Zašto se zlostavljanje žena zaboravi do iduće žrtve?
Postavlja se pitanje – koliko puta žene trebaju prijaviti nasilje, da bi sud ispravno postupio i koliko će dugo zlostavljanje žena biti tema koja se zaboravlja do idućeg nesretnog događaja?
Sjetimo se Kristine Krupljan. Imala je samo 18 godina kada ju je tada već bivši dečko, kojeg je nekoliko puta prijavila policiji zbog nasilja, okrutno ubio izbodevši je nožem 88 puta. David Komšić osuđen je na kaznu od 30 godina, koja je potom smanjena na 25, a osuđen je, kao i mnogi napadači, prekasno. Trebaju li doista žrtve izgubiti život da bi one koji si za pravo uzimaju oduzimanje tuđeg života, sustigla zaslužena kazna?
Pročitajte više: Sean Connery, osim ostavštine u James Bondu, zapamćen je i po poticanju nasilja nad ženama
“Nikome više ne vjerujem, nikome. Institucijama pogotovo. Četiri puta sam Davida prijavljivala policiji. U sve sam izgubila povjerenje, u sve institucije. Prošle su točno tri godine od Kristinina ubojstva. A ja s njegovom obitelji živim u susjedstvu. Ti ljudi imaju još djece, ja dijete više nemam. Na policiji mi kažu da okrenem glavu kad ih sretnem, kao da sam ja nekog ubila”, riječi su Kristinine majke, Vesne Krupljan, koja je potpuno izgubila vjeru u sustav države. Smatra da će takvih zločina biti sve više, a sudeći po događajima gotovo četiri godine nakon Kristinina ubojstva, možda je i bila u pravu.
Prisjetimo se Nikoline Štajdohar. Prije deset godina, Josip Štajdohar je jednim metkom ubio tada 23-godišnju Nikolinu u središtu Gline ispred dvoje djece. Možda je i sudu to bio šok, ali nije trebao biti. Nikolina se nedavno prije kobnog događaja vratila iz Sigurne kuće nakon što ju je Josip zlostavljao, i sud je znao.
Smrt Jelene Sabine Jakopović, koju je na dječjem igralištu Doma za nezbrinutu djecu u zagrebačkoj Nazorovoj ulici hicima iz pištolja ubio njezin 22-godišnji suprug Tomislav Jakopović, nije se trebala dogoditi. Tragičnu smrt majke dvogodišnjeg dječaka mogle su spriječiti državne institucije koje je žrtva nebrojeno puta pozivala u pomoć. Prijetnje da će ubiti nju i dijete, Jelena je više puta prijavljivala policiji i Centru za socijalnu skrb u Ivanić Gradu, a u to je bio upućen i tamošnji Općinski sud koji je vodio rastavu supružnika Jakopović. Posljednjih šest mjeseci života, Jelena je provela u skloništu za zlostavljane žene Autonomne ženske kuće u Zagrebu. Tomislav Jakopović zbog 30 kaznenih i prekršajnih prijava i otprije je bio dobro poznat policiji, a što se poduzelo? Očito ne dovoljno.
Pročitajte više: Osnovan Fond ‘Spasi me’ za hitnu pomoć žrtvama obiteljskog nasilja
Odvjetnica i bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt jednom je prilikom rekla kako Hrvatska ima dobro uređene zakone, ali ne i njihovu dobru provedbu. Smatra da nemamo dovoljno specijaliziranu, educiranu policiju koja će prepoznati nasilje i cijelu problematiku iza toga, kao ni u dovoljnoj mjeri specijalizirane suce i tužiteljstvo.
Postavlja se pitanje – koliko još žena, žrtava nasilja i državnog nemara mora trpjeti ili kobno završiti da se taj problem, o kojem se promišlja tek kratko nakon kobnog događaja, konačno riješi? Kada će zlostavljanje žena biti na vrijeme zaustavljeno i pravedno kažnjeno?
Foto: Pixabay
