(Ne)održivo mršavljenje u Životu na vagi. ‘Glorificira se čim brži gubitak kilograma’

Ljube i Goran Bartulović iz Kaštel Novog bili su natjecatelji druge sezone showa “Život na vagi”, a ove su se godine vratili u show. Po drugu priliku. “Malo popustiš, pa još malo i vratiš se na staro“, prokomentirao je Goran na ulasku u show. Goran je u show ove godine ušao sa 156 kilograma, a Ljube sa 193,6 kilograma.

Povratnici su prvi put kad su bili u showu ušli s 321 kilogramom zajedno. Ljube se prijavila s 164,2 kilograma, a na finalnom vaganju pala je na 132,5 kilograma. Goran je imao 157,5 kilograma na prvom vaganju, a iz showa je izašao sa 109,5 kilograma. Sve se vratilo, a gledatelji komentiraju: nije im ni trebalo dati drugi priliku kad su prokockali prvu. No – je li zaista tako jednostavno? Naravno da nije, ono što se Ljubi i Goranu dogodilo je nešto što se zove ‘jojo efekt‘. Što je ‘jojo efekt’ i zašto način treniranja kakav se prakticira u showu “Život na vagi” nije održiv, objasnio nam je osobni trener Frane Jerčić.

Takav način mršavljenja i takvi treninzi prilagođeni su showu, televiziji, a ne osobi kojoj treba pomoć“, upozorava Jerčić.


Pročitajte više: Je li brzo mršavljenje mit ili je stvarno moguće?


‘Ovakvo mršavljenje nije održivo’

Jerčić objašnjava da proces mršavljenja u kojem je cilj da se u što kraćem vremenu izgubi što veći broj kilograma jednostavno nije kvalitetan proces mršavljenja. Nije dugoročno održiv niti zdrav. Zato nije čudno da se, kao Ljubi i Goranu, kilogrami vrate kad se kamere ugase. To se događa radi jojo efekta.

“To je efekt koji se dogodi kad neka osoba izgubi kilažu prebrzo i onda nakon toga se sve vrati i dobije još dodatno nekoliko kilograma. Jer nagli gubitak i agresivni treninzi nisu održivi način mršavljenja”, upozorava. Kaže da se na primjerima britanske inačice ovog showa, “The biggest loser” dobro vidi da jojo-efekt, za razliku od ovako rapidnog mršavljenja, ‘drži vodu’.

U Životu na vagi cilj je da pojedinac izgubi svaki tjedan čim više kilograma. Tko izgubi nedovoljno – taj ispada. Taj je gubitnik.

“Ljudi ispadaju ako jedan tjedan nisu odradili pod navodnicima ‘dobro'”, naglašava trener apsurdnost situacije. Demotivirajuće je izbaciti osobu iz showa jer nije zadovoljila standarde koji su postavljeni na krivim temeljima.


Pročitajte više: Jesu li detox sokovi i čajevi ‘navlakuša’? Evo što kaže nutricionistica


Ako kasnimo na posao – nećemo voziti 200 da nadoknadimo vrijeme

“Kod mršavljenja, bez obzira na početnu poziciju osobe, nikada ne bi trebao biti cilj da se izgubi što brže što više kilograma. Kontra argument je često ‘pa ti ljudi imaju toliki višak da im treba biti cilj izgubiti što više’. Međutim to je kao da kasnimo na posao i onda kroz grad idemo 200 na sat jer eto, mi kasnimo. Problem je što ćemo putem vjerojatno napraviti puno veću štetu nego da smo zakasnili na posao”, upozorava Jerčić.

Objašnjava da se takvim pristupom krivo uče i kandidati showa, a i publika, gledatelji.

“Problem je to što se glorificira što veći i što ekstremniji gubitak. Zašto – zbog gledanosti”, naglašava trener.

Svaki show i medijski sadržaj općenito na kraju krajeva ima svrhu da je čitan ili gledan. Pa se sadržaj prilagođava tomu. Pa tako, u ovom slučaju, i sami treninzi kojima su kandidati izloženi, objašnjava Frane.


Pročitajte više: Kako je Danijela Pupovac svoju borbu s kilogramima pretvorila u snagu


‘Rade se pogrešne metode da bi se zabavila publika’

Dati osobama od 160 – 200 kilograma da trče je u potpunosti krivo. No da oni lagano sjede i vrte pedale na sobnom biciklu i rade slične vježbe koje su prilagođene za njih i koje bi trebali raditi – to nitko ne bi gledao i ne bi bilo zanimljivo. Dakle, sama koncepcija treninga nije dobra, a rade se pogrešne metode da bi se zabavila publika”, upozorava Jerčić.

On smatra da se ne bi smjelo “od bolesti raditi televizijski show”.

Pretilost je bolest i to ozbiljna bolest. U showu sudjeluju ljudi kojoj su često pretili zbog problema iz prošlosti, zbog trauma koje su doživjeli… I hrana im je mehanizam kojim se oni bore sa svojom traumom. Zamislite u tv showu čovjeka s nekom malignom bolesti, zamislite da se od njih pravi televizijska emisija. Tako da sama suština showa, ako zanemarimo sve stručne aspekte, sama suštima je pogrešna”, smatra Jerčić.

Foto: Canva / Privatna arhiva / The biggest loser

POVEZANI ČLANCI

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Pročitajte više

kultne serije

Danas je Svjetski dan televizije! Ovo je popis kultnih serija koje...

Još od 1996. 21. studeni proglašen je odlukom Ujedinjenih naroda kao Svjetski dan televizije. Ovaj dan nije posveta uređaju kao takvom,...
- Advertisment -