Mladi muškarci i žene svjetonazorski se udaljavaju. Dok su se u svim prethodnim generacijama mladi muškarci i žene kretali kao jedno u pogledu politike i generalno ideologije, generacija Z pokazala je veliku rodnu divergenciju u pogledu ideologije. Uočen je ideološki jaz među muškarcima i ženama koji jasno pokazuje: mlade žene su znatno liberalnije od muškaraca. Istovremeno, drugo istraživanje pokazuje da su muškarci iz generacije Z skloniji vjerovanju da je feminizam donio više štete nego koristi, u usporedbi s starijim pripadnicima generacije baby boom.
“Ne bih rekla da je ovo iznenađujuće”, kaže mlada doktorandica Karla Martinić, koja karijeru gradu upravo na temama rodne ravnopravnosti.
Muškarci nisu postali konzervativniji
Martinić objašnjava da ‘baby boomers’ generacija nije imala feminističke stavove kakve današnji feministi imaju.
“U to vrijeme fokus je bio na samoj emancipaciji, danas feminizam ima prekrasnu dugu povijest gdje žene žele više, bolje i kvalitetnije ne samo za sebe nego i cijelo društvo”, tvrdi Martinić.
Kako piše Financial Times, U SAD-u se jaz u stavovima mladih muškaraca i žena stvorio u samo 6 godina, a pokazuje da su žene za 30% liberalnije od muškaraca. Isti postotak vrijedi i za Njemačku, a liberalnije mlade žene su i u Velikoj Britaniji i to za 25% više u odnosu na njihove muške vršnjake. No dok su mediji masovno prenijeli da su mladi muškarci postali konzervativniji, to zapravo nije istina. Oni su već 30-ak godina više-manje jednako konzervativni odnosno liberalni, no žene su ‘skrenule’ znatno u liberalnom smjeru što se može pripisati velikom utjecaju #MeToo pokreta.
Pročitajte više: Hrvatska napreduje po pitanju rodne ravnopravnosti – bez važnog podatka
Nema značajnijih događaja koji bi oblikovali stavove mladih muškaraca. A što je s ‘klečavcima’?
Naime, upravo je ovaj pokret potaknuo snažne feminističke vrijednosti među ženama. Žene su osnažene da progovore o dugotrajnim nepravdama. Pretpostavlja se da je upravo stav po pitanju seksualnog uznemiravanja uzrokovao šire svrstavanje muškaraca i žena u konzervativne ili liberalne ‘tabore’. Tako su žene liberalnije i, primjerice, po rasnim i imigracijskim pitanjima u odnosu na muškarce.
Mladi muškarci su pak najčešće indiferentni ili kako oni to kažu, ‘umjereni’. Ne bilježi se, globalno gledajući, veći pomak u konzervativnom niti u liberalnom smjeru kod muškaraca kao što se vidi u žena. To se može pripisati i nedostatku ‘značajnih’ događaja koji bi oblikovao njihove perspektive, kao što je za žene bio #MeToo pokret. Naime, upravo takvi značajni događaji, ali i sudjelovanje u formativnim institucijama kao što su Crkva ili inicijative mladih (poput YIHR-a u Hrvatskoj i regiji) može utjecati na formiranje jasnijeg stava i iskoraka iz neutralnosti i neodlučnosti.
Ako je za žene, globalno, katalizator bio pokret #MeToo, ima li razloga za pomisliti da će taj katalizator promjene za muškarce biti ‘klečavci’? Odnosno molitelji koji svake prve subote u mjesecu na trgovima diljem Hrvatske mole za to da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja i još mnogo drugog…
#MeToo naspram molitelja
Pokret #MeToo nastao je kao globalna kampanja s ciljem podizanja svijesti o učestalosti seksualnog uznemiravanja i nasilja, posebno na radnom mjestu. Pokret je istaknuo široku rasprostranjenost seksualnih zločina i potaknuo razgovore o dinamici moći, pristanku i odgovornosti. Od svog nastanka, #MeToo je evoluirao u širi pokret koji zagovara rodnu ravnopravnost i sustavne promjene kako bi se okončali svi oblici rodno utemeljenog nasilja i diskriminacije. Nastavlja biti važan katalizator za društvene promjene i pravdu diljem svijeta.
Kako molitelji danas kleče na trgovima diljem Hrvatske (a trend je došao, valja naglasiti, iz Poljske), tako su prije nekoliko godina (uglavnom) žene hodale po ulicama diljem svijeta kako bi zahtijevale pravdu za počinjene zločine te promicale društvene promjene da bi se spriječila buduća seksualna zlostavljanja i uznemiravanja.
Prosvjedi su se održavali na različitim razinama, od lokalnih skupova do velikih nacionalnih ili čak međunarodnih demonstracija. Osim podrške žrtvama, prosvjedi su imali za cilj potaknuti institucije i vlasti da ozbiljno shvate problem seksualnog nasilja te poduzmu konkretne korake kako bi zaštitili žrtve, promijenili zakone i politike te osigurali da počinitelji budu privedeni pravdi.
Odjeci #MeToo i sličnih pokreta vidljivi su u rezultatima koji pokazuju sve veću liberalnost žena. Može li onda utjecaj molitelja biti na tom tragu, samo u suprotnom smjeru – gurnuti mlade muškarce ‘desno’, učiniti ih konzervativni(ji)ma? Upitali smo to Marinu Mlakar, mladu aktivisticu i edukatoricu iz organizacije Status M.
Pročitajte više: Feminizam nije savršen niti bi trebao biti. Zašto očekujemo nemoguće?
”Klečavci’ nisu bitni’
Status M je organizacija civilnog društva koja stvara prostore za sudjelovanje mladića i muškaraca u postizanju rodne pravde i društva nenasilja.
“Slažem se da u životima mladića nedostaje značajnih događaja koji bi ih obilježili, ali iskreno mislim da ‘klečavci’ nisu tu nešto bitni”, ohrabruje Marina.
“Religija više ne igra toliko veliku ulogu u odgoju mladih, kao što je ranije”, objašnjava mlada edukatorica pa napominje da ne može tvrditi da je tako u cijeloj Hrvatskoj, a kamo li globalno, no može se osvrnuti na stanje u Zagrebu u kojem Status M i djeluje. Oni potiču mladiće i muškarce da dekonstruiraju štetne rodne norme i stereotipe, aktivno doprinose društvu nenasilja i rodne pravde te da razviju socijalne vještine i odgovornost.
“Radimo s mladima, dječacima i mladićima, muškarcima, (budućim) očevima, studentima i studenticama te sa stručnjacima i stručnjakinjama. Provodimo edukativne radionice, treninge za edukatore i edukatorice i druge javne akcije za podizanje svijesti”, objašnjava.
Rade u osnovnim i srednjim školama, domovima, odgojnim zavodima i kaznionicama, centrima za socijalnu skrb, probacijskim uredima te u online prostorima. Trenutno pripremaju “Muški vikend” na Sljemenu. To je trening namijenjen mladim muškarcima koji razmišljaju o tome kako mogu doprinijeti izgradnji nenasilnog, inkluzivnog i pravednijeg društva.
“Polaznici će imati priliku otvoreno razgovarati s drugim muškarcima o rodnim stereotipima, normama, rodno uvjetovanom nasilju, konstrukciji maskuliniteta”, objašnjava Marina koju molitelji ne zabrinjavaju. Alarmantniji je, kaže, Pernar sa svojim ‘nastupima’ ispred škola. On je, smatra, opasniji nego sami molitelji.
Ne žele da im ‘isperu mozgove’
Veliku ulogu igra i internet. Važan je sadržaj kojem su izloženi mladi muškarci, a i algoritmi koji ih smještaju u ‘filter bubbbles’ – slažu se Mlakar i Martinić. Ti algoritmi često mladim muškarcima ‘guraju’, primjerice, mizoginog Andrewa Tatea.
“Njegov sadržaj je opasan za djecu koja su i dalje pogodna utjecaju izvana”, upozorava doktorandica Martinić.
Mlakar radi s djecom koja su pri kraju osnovne ili početku srednje škole, kako kaže – “to nisu još niti punoljetnici niti politički određeni mladi”. Zbog sadržaja kakav im se plasira često putem društvenih mreža, ti mladi ne znaju puno o feminizmu ili patrijarhatu, ali znaju da riječi kao ‘feminizam’ ili ‘patrijarhat’ dolaze s polja koje se na mrežama izruguje.
“Oni vide memeove, tiktokove, neke alt-right stvari na internetu koje dolaze sa algoritmima ‘za dječake’. I tako ‘znaju’ da to nije za njih. ‘Znaju’ da se tomu treba rugati. Čak i u očekivanjima od radionica na prvom susretu pišu da ne žele da im ‘isperemo mozgove’, ne žele biti ‘estrogenizirani’. Čim mi spominjemo rodnu pravdu – ne nasilje – to je već obilježeno kao nešto lijevo, liberalno, bezveze i gej”, objašnjava mlada edukatorica.
Na riječi ‘feminizam ili ‘rod’ roditelji ‘ polude’
Stoga riječi kao ‘feminizam’ i ‘patrijarhat’ i ostale „velike“ riječi se ne spominju kad se radi s mladima, s mladićima ili grupama koje te riječi generalno ne zanimaju. Čak je i riječ ‘rod’ vrlo kontroverzna u Hrvatskoj.
“Takve riječi stvaraju nekakav otpor, zid između nas i djece”, upozorava.
Stoga je iznimno teško educirati mlade muškarce o ovim temama, a ne preći granicu koja će u njima upaliti alarm.
“Ako pričamo o rodno uvjetovanom nasilju, razlika između spola i roda je bitna. Oni moraju baratati tim terminima, ali čim im kažeš ‘rod’ – gotova je stvar. Em njihovi roditelji reagiraju loše kad čuju o čemu se pričalo u školi taj da, em oni sami”, opisuje Mlakar. Kaže da radionice koje Status M provodi daje mladima prostor da razgovaraju i da uopće promisle o temama kao što su dupli standardi, rodne norme i uloge jer drugdje nema prostora za razgovor o tim važnim temama.
Pročitajte više: Toksična muškost – radi patrijarhata i nametnutih uloga ne pate samo žene
Od nepravednih rodnih uloga do rodno zasnovanog nasilja
A razgovor je i više nego potreban, upozorava Martinić.
“Postoje brojna istraživanja koja su pokazala da mladići koji se pridržavaju nepravednih rodnih uloga (poput uvjerenja da su isključivo žene odgovorne za kućanske poslove i brigu o djeci) i podržavaju dominantne i toksične oblike muškosti (poput gledanja na žene kao seksualne trofeje) imaju veće stope počinjenja psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja nad ženama i općenito se opiru feminizmu ili bilo kakvom društvu gdje je žena ravnopravna muškarcu”, kaže doktorandica pa kao iz rukava ‘sipa’ autore koji su to potvrdili: Pulerwitz i Barker, Jewkes, Malamuth, Parrott i Zeichner, Barker…
Martinić upozorava i da su današnje generacije desenzibilizirane na nasilje i probleme u društvu. Danas smo, upozorava, toliko obasipani odvratnim novostima i sve nam je na dlanu da više nismo svjesni kako ljudi i dalje imaju osjećaje i kako su i oni od krvi i mesa.
“Kad se dogodi nešto poput silovanja, femicida ili bilo kakvog rodnog nasilja često se mogu naći komentari poput ‘ima li netko video’ ili nešto u tom stilu, jer mi smo na to navikli, gledamo na nasilje kao nešto normalno”, naglašava doktorandica.
Foto: Canva / Privatna arhiva
