“Ne želim djecu”, izjava je koja svaku ženu potiče na reakciju. S jedne strane tu su društvene konvencije o ženama koje pod svaku cijenu moraju biti majke, pa je svojevrsni tabu (još uvijek) reći kako se netko u majčinstvu jednostavno – ne pronalazi. Žene koje ne žele djecu često će se nazivati sebičnim karijeristicama, no drugi imaju vrlo konkretne argumente: Nikome se ne bi smjelo miješati u odluke, pogotovo ne tako važne kao što je potomstvo.
Monica Zaldivar je uspješna poslovna žena, a svoju priču podijelila je kako bi žene bez djece osjećale manju grižnju savjesti. Jer zašto bi je uopće i imale? U pitanju je sloboda odabira. Majčinstvo nikog ne čini boljom ili lošijom osobom pa se tako ne bi smjelo gledati ni na žene koje ne žele djecu. Ono što ona posebno naglašava jest koliko uspjeha u karijeri mogu imati žene koje se nisu odlučile na djecu.
Pročitajte više: Kako je jedna trudnica pronašla posao iz snova u šestom mjesecu trudnoće
Od malih nogu….
Još dok je imala samo šest godina, kao i kod mnogih djevojčica, povele su se rasprave o tome koliko će koja od njih imati djece. I same smo čule, dok smo vukle gumene lutke u šarenim kolicima…. “Ja želim imati dvije djevojčice”. Druga djevojčica bi se tada nadovezala “Ja želim imati i djevojčicu i dječaka”. Monica Zaldivar bi samo slegnula ramenima, “Ja ne želim imati djecu”.
Katolički odgoj samohrane majke
Monica je rođena u mjestu zvanom El Salvador, ali kad su joj bile četiri godine sa svojom se obitelji preselila u Barcelonu. Odrasla je u strogoj katoličkoj obitelji gdje su se žene bez djece gledale s dozom prijezira. Njezini su djecu često uspoređivali sa svetošću, pa makar dijete bilo začeto pod najgorim (silovanje) činovima ili u najneprikladnijim uvjetima (siromaštvo). Njena majka bila je jedno od devetero braće i sestara, a svi njeni rođaci u dvadesetima su dobili dvoje ili troje djece.
Njena majka također je bila samohrana, ali ono što ju je “gonilo” naprijed bilo je to da želi dijete pod svaku cijenu. Nije je čak bilo ni briga hoće li biti u braku ili će moći uzdržavati Monicu. Pomalo su to bili oprečni stavovi s obzirom na vjersku predanost, ali pošto-poto, kad je zatrudnjela s Monicom, nije dopustila da dijete odrasta u ratom pogođenoj Latinskoj Americi pa se preselila u Europu.
Rastrganost između majčinstva i posla
Kad je došla u Španjolsku njena je majka doživjela svojevrsni šok jer se imigracija još uvijek smatrala lošom. No, bilo je tu još nešto. Naime, ona je ostala bez potpore svoje velike obitelji. Osjećala se, kako priča Monica “kao sama na cijelom svijetu”. A prisjetimo se, u ranim godinama ovog stoljeća nije bilo društvenih mreža niti drugih kanala komunikacije. Svojoj je obitelji pisala pisma.
Ipak, nije se tako lako predala i napravila je sve kako bi Monicu postavila na noge. No čini se kako se Monica zapravo na noge cijelo vrijeme postavljala sama. Njena majka nije mogla pronaći balans između posla i konstantnog traženja osobe koja će se brinuti za Monicu. Rastrganost između karijere i majčinstva uzimala je svoj danak. Monica je odrasla u, kako ona to kaže, “staru dušu” i to nije vidjela kao manjkavost već upravo kao svoju životnu prednost, izjavila je za We are Childfree.
Pročitajte više: Trebate li nositi zaručnički prsten na razgovoru za posao?
“Zašto ne mogu dobiti posao?”
“Biti bez djece je blagoslov”, nastavlja Monica na čiju je odluku utjecala upravo ta majčina rastrganost između dva svijeta. Sada, odlučna je Monica, žene bez djece mogu se posvetiti svojoj karijeri i radu na sebi. Iako je do 35. godine radila kao freelancer, odlučila je nastaviti svoju karijeru u kompanijama i korporacijama. No, nije sve išlo tako glatko pa je naišla na brojne odbijenice. “Što nije u redu?” Pitala se. Je li prestara ili nije dovoljno kvalificirana? Odradila bi po čak 10-15 intervjua za posao mjesečno, ali susretala se samo s odbijenicama.
Sve dok jednog dana njen prijatelj nije sugerirao: “Trebaš reći da ne želiš djecu, kako si naprosto jedna od žena bez djece”. I tu je sve krenulo. Najprije suptilno, Monica je na razgovorima ubacila kako nema djece. Kad su je na razgovoru upitali što radi u slobodno vrijeme Monica je kazala da to vrijeme koristi za organiziranje evenata i rada na osobnom razvoju, naglasivši opet kako sve to stigne zbog toga što nema djecu, a istim tempom želi nastaviti i u budućnosti. Uskoro je prošla je 5 od 6 intervjua, a za nekoliko je dana imala dvije poslovne ponude. “Ne mislim da poslodavci to sve rade namjerno”, kazala je. Oni su jednostavno morali negdje “odrezati”.
Pročitajte više: Znate li zbog čega vas ne zovu na razgovore za posao?
Svatko ima pravo na izbor, svatko ima pravo na slobodu
Ono što Monica ne želi jest da žene pomisle kako majke nisu dobre i požrtvovne osobe, štoviše, ona im se divi. Divi se njihovoj upornosti, snazi i neprestanim naporima. Ali kako putuje svijetom nailazi na žene bez djece koje u tome uživaju. “Wow! To je super!” Zašto? Zato što to znači da u sadašnjem svijetu ipak imamo izbora. To je naša privilegija, naša zasluga i naša sloboda. I imamo je pravo braniti.
Foto/Unsplash: Mateus Campos Felipe
