Nije začuđujuća činjenica da su u današnje vrijeme u društvu određeni ženski i muški ideali ljepote – za ženu je poželjno da je lijepa i nježna, a za muškarca da je snažan i neovisan.
Kada i dođu u medije, karijera uspješnih poduzetnica ili političarki je u drugom planu
No, kada je ta kategorizacija prisutna i u dnevnom tisku koji bi trebao biti informativan, počinjemo se pitati jesmo li baš sve samo ranjive i ljepuškaste? Ili nas ima još koje ne pripadamo tome košu? Upravo na to pitanje je bilo usmjereno istraživanje o zastupljenosti žena u hrvatskom tisku i to u Večernjem i Jutarnjem listu u razdoblju od 29.10.-10.11.2012.
Zvijezde tiska su žene iz showbizza
Rezultati koji su dobiveni provedenim istraživanjem, izazvali su polemiku jesu li žene koje su dobile svoj skromni medijski prostor, zaista samo najobičnije „posvuduše“. Istraživanje je pokazalo da je u spomenutom razdoblju u Večernjem listu, koji je inače okarakteriziran kao konzervativnija tiskovina, bilo prisutno svega 12% žena u glavnoj ulozi. U Jutarnjem listu koji sve više voli „fatalno“ i „seksi“, taj postotak je bio neprimjetno viši, 13%. Posebno zanimljiva jest kategorizacija glavnih akterica prema zanimanjima i/ili pozicija koje zauzimaju u društvu. Tako su u Večernjem listu, glavne uloge odnijele poznate osobe i one iz showbizza (9%), nešto manje (3,6%) umjetnice i najmanje građanke (2%). U istom listu, nikada nisu zastupljene žene znanstvenice, vojna i policijska tijela te žene iz religijskog svijeta.
U Jutarnjem listu vrlo je slična situacija pa je tako većina prisutnih žena bilo iz svijeta showbizza (6,89%), zatim umjetnica (6,11%) i na kraju su došle na red i političarke (3,57%). Kao i u Večernjem listu, i u ovim dnevnim novinama nema mjesta za žene iz drugih područja koja bi trebala biti jednako zanimljiva.
Modni stil nauštrb profesionalnih sposobnosti
Kada uspješne poduzetnice, političarke ili državne dužnosnice nađu svoje mjestu u članku, njihove su profesionalne pozicije u potpunosti zanemarene. Stoga, način prezentiranja jedne uspješne državne dužnosnice kroz njezinu majčinsku ulogu, modne dizajnere koje preferira ili osobna pitanja o njezinom slobodnom vremenu, suprotan je prikazivanju iste državne dužnosnice temeljem njezinih profesionalnih sposobnosti i učinaka koje postiže na toj dužnosti. Kao primjer, izdvojeno je nekoliko naslova iz perioda u kojem se istraživanje provodilo, a osobito su zanimljivi “Manekenka postala direktorica” i “Žena koja misli kao muškarac”. Sudeći prema ovim naslovima, zaključak je kako žene svoj uspjeh stječu jer ‘misle kao muškarci’ ili jer im je majka priroda bila naklonjena pa im je dala lijep izgled. S druge strane, muškarci su najčešće prikazani u ulozi uspješnih sportaša, političara i visokih državnih dužnosnika i u skladu sa svojim pozicijama i sposobnostima koje one nose, su i prezentirani. Iako smo navikli da o toj kategoriji žena čitamo u raznim tabloidima, isto ne očekujemo od dnevnih novina koje bi trebale biti informativne i nepristrano izvještavati o svemu, neovisno o spolu.
Žene su nevidljive u prime time terminu
Rezultati istraživanja, koja su se u zadnjih deset godina bavila položajem žena u medijima, pokazala su da se on nije bitno promijenio, nego da je i dalje loš te da su žene gotovo nevidljive u udarnim terminima. Ukoliko dobiju svoj medijski prostor, kategorizacija je takva da ne ide u prilog ženi ili je to prostor u nekom kutu, zabačen i oku skoro nevidljiv. Prisutan je nerazmjer društvenih promjena kojima svjedočimo i načina na koji se žene prikazuju u medijima uopće. On je osobito vidljiv s obzirom na promjene u socijalnoj slici Hrvatske, gdje sve više žena završava fakultete, magistrira i doktorira, a u nekim strukama postaju i dominantne.
Bivšu premijerku pamtimo po brošu koji je nosila
Mediji nas svakodnevno ‘bombardiraju’ prikazima muškaraca i žena. Medijske poruke različite su za žene i za muškarce i oni kreiraju posebne, prepoznatljive, uglavnom stereotipne slike žena i muškaraca. Prisjetimo se bivše premijerke Jadranke Kosore, koja se i sama osvrtala na način koji je predstavljana u javnosti. Mediji su često omalovažavali njen položaj i rad, fokusirajući se na nevažne detalje poput modnih dodataka ili insinuirajući neprofesionalan odnos s muškim kolegama, za razliku od muškaraca u politici. Općenito, žene u hrvatskim medijima nemaju ravnopravan položaj i ne dobivaju dovoljno ozbiljnog medijskog prostora koji tematizira njihovu profesiju.
Pričajmo o onome što radim ili ne pričajmo uopće
Pitanje koje se postavlja jest želimo li biti medijski eksponirane kao ‘žene, majke, kraljice’ ili ćemo u mraku i tišini, marljivo graditi svoj put ka vrhu?. Ukoliko već izaberemo ovaj drugi način, možemo li ikako izbjeći da nam se nameću drugu epiteti koji nemaju veze s našim profesionalnim sposobnostima? Ako nas se ne može predstaviti kroz ono što radimo, onda nam takva eksponiranost nije ni potrebna za karijeru. Ako je to ipak moguće, ja bih bez dodatnih epiteta o mom fizičkom izgledu i cipelama koje nosim, hvala lijepa.
Danijela Živković je magistrirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti i svoje iskustvo i vještine brusi u korporativnom svijetu. Za nju je kvalitetna komunikacija ključ uspjeha te je mišljenja kako se nedostatak određenog iskustva ili znanja, uvijek može nadomjestiti umijećem komuniciranja. Njezin stav je kako je najbolje plaćen posao onaj koji voliš raditi, a ne koji moraš te kako bismo svi trebali stremiti ka tome.
