Željka Babić osnivačica je „Fora Radionica“ koje objedinjuju niz aktivnosti za djecu s naglaskom na znanstveni i istraživački rad. Tako su samo neke od njihovih ponuda znanstveni kampovi, rođendani i tematske radionice za male genijalce i znatiželjnike.
Radionice su s radom krenule 2012. godine i već su doživjele zamjetan uspjeh, jer se ispostavilo da roditelji priželjkuju upravo ovakvu vrstu aktivnosti za svoju djecu, no do tada im ništa slično nije bilo ponuđeno.
Zanimljivo je to, što je Željka Babić, u ovaj prvenstveno znanosti orijentiran projekt, ušla iz jedne potpuno druge branše i uspjela savladati sve prepreke koje su joj se našle na putu te ostvariti zavidan poslovni uspjeh.
Naime, nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je studirala slavenske jezike i književnost, Željka se našla iza katedre, jer kako je i sama rekla, podučavanje drugih je bilo njena velika strast. No, nakon sedam godina prenošenja znanja, shvatila je da je vrijeme da se krene u neke nove projekte.
Željka Babić: Darovito dijete potaknulo me je na ideju Fora radionica
„Iako se o tome ne priča puno, i u poslu postoji kompatibilnost – ne da je netko loš, a netko dobar – važno je pronaći sredinu koja je u skladu sa našim vrijednostima, uvjerenjima i sposobnostima. U protivnom, posao nas iscrpljuje, ostavlja praznima i nezadovoljnima. Nakon što sam dobila djecu, jednostavno je bilo preteško pronaći ravnotežu i dala sam otkaz na svojem radnom mjestu pred sam doktorat“, ispričala je Babić. Dodaje kako joj je na poslu najteže bilo gledati prilike koje postoje, a koje nije bilo moguće realizirati u tom okruženju.
Njena okolina, ovim je potezom bila najblaže rečeno, šokirana. Jer, tko u današnje vrijeme ostavlja siguran posao s dobrom plaćom zbog nezadovoljstva? No, ova buduća poduzetnica odlučila se baš na takav potez koji će joj donijeti potpuni zaokret u životu.
Financirajući se honorarnim radom i usput se brinući o djeci, došla je do zaključka da kada se sve zbroji i oduzme, poslujući od kuće zaradi tek nešto manje nego svakodnevnim odlaskom na posao.
„Zvuči možda čudno, ali kad se zbroji novac za prijevoz, benzin, zatim odjeću, obuću i plaća za dadilju, ispada da zaradim jednako radeći od kuće jer nemam sve te troškove“, zaključila je Željka.
Njeno starije dijete baš je u to vrijeme počelo pokazivati veliki interes za znanost i sklonost prema tom području, a nove igračke koje mu je mama nabavljala, samo su kratkotrajno zadovoljavale njegovu glad i maštu.
Trebalo je osmisliti nešto veće.
„Tada sam shvatila da je poanta u zajedništvu i najprije sam se umrežila s roditeljima darovite djece koja se ponekad zbog svojih sposobnosti jednostavno ne uklapaju u klasičan kolektiv. Počela sam razmišljati kako bi bilo lijepo da postoji neko mjesto gdje bi takvo dijete moglo ići i provoditi vrijeme te se zabaviti i nešto naučiti. Uz pomoć sestre, buduće doktorice znanosti i šogora odlučila sam osmisliti neke radionice namijenjene takvoj djeci“, objasnila je Babić. No, napominje, cijela ta priča doživjela je nekoliko poslovnih transformacija u sudaru s hrvatskom realnošću.
“Prvih godinu dana prvenstveno sam osjećala strah”
Prvotna ideja bila je da radionice djeluju kao društveno korisni projekt, koji će biti podržan od strane lokalne zajednice, no velika nezainteresiranost i malodušnost tih institucija rasplinula je vrlo brzo te ambicije.
Stoga, u svakom sljedećem koraku, Željka se počela orijentirati na pokretanje vlastitog posla jer je uočila veliku potreba za takvom vrstom biznisa. No, dočekao ju je vrlo velik izazov, s obzirom da joj je sve na tom području bilo novo i nepoznato. Sama izrada „biznis plana“ bila je veoma iscrpljujuća i zahtjevna, a traženje donatora gotovo pa „Sizifov posao“. U jednom trenutku, povjerila nam, poželjela je odustati od svega.
„Temeljni osjećaj prvih godinu dana koji sam imala vezano uz ovaj posao bio je strah. Stalno sam se bojala. Bio je to strah jer ne postoje jednoznačne pravne odredbe, mjesto gdje se mogu dobiti suvisle i jednostavne informacije, sve se stalno mijenja, a od kolega stalno slušate priče o kaznama, neugodnim situacijama, nesigurnosti… a i jednostavno nisam znala previše o poslovanju“, rekla je Željka.
No, reakcije roditelja, zahvalnih i sretnih na ovakvoj vrsti zabave i poduke za svoju djecu, potaknule su je da nastavi. Prve radionice krenule su kao što smo već spomenuli 2012., a kroz neko vrijeme, tematsko organiziranje rođendana, robotskih i znanstvenih, počelo je donositi profit. Dobar glas o radionicama počeo se nezaustavljivo širiti preko facebook stranice i cijela priča naglo je procvjetala.
„Iznenada se dogodio stopostotni rast ovog projekta, dobili smo medijsku pažnju, količina posla se znatno povećala. Prošlo je negdje oko pola godine od početka samog projekta kada je napokon sve zaživjelo. U tome nam je puno pomogla i pomoć Poslovnih anđela. Također, pokazala se velika potreba za ovim vidom vaninstitucionalnog obrazovanja, jer tužno je ali istinito, škole jednostavno nemaju dovoljno kapaciteta i mogućnosti da ponude djeci ovakvu vrstu programa“, ispričala je Željka.
Vremena za vlastitu obitelj ostalo je malo, radilo se veći dio dana, ponekad i noću, a djeca su bila uključena u većinu aspekata posla jer je to bio jedini način da poslovni i obiteljski život nekako funkcioniraju. Na kraju, istaknula je Željka, djeca su postala velika podrška samom projektu, kada je i ona sama „kukala“ zbog užurbanog života kojeg su svi proživljavali. Ona sama svako je pak svako jutro uz kavu i svaku večer prije spavanja učila i proučavala poslovnu literaturu.
Fora radionice postale su drugi najbolji društveno korisni projekt u Hrvatskoj
Veliki uspjeh i priznanje „Fora Radionice“ postigle su 2013 godine kada su prepoznate i nagrađene drugom nagradom na natjecanju za Najkorisniji društveni projekt u Hrvatskoj. Tada je došlo do stvaranja nove mreže kontakata i povezivanja s ljudima koji su svojim savjetima i iskustvom znatno doprinijeli poslovanju i razvoju nekih ideja.
Unatoč velikoj količini uloženog truda i konstantnog rada, Željka Babić kazala je niti jednog dana nije požalila što je ostavila svoj stari posao i akademski život, a ujedno je navela i tri najpozitivnije stavke svog privatnog biznisa: 1. Ogroman potencijal u samorazvoju, 2. Mogućnost upoznavanja fenomenalnih ljudi i 3. Uživanje u privilegiji gledajući kako tvoj projekt postaje stvarnost.
S poslovnim uspjehom došlo je i do dobrih poslovnih ponuda, pa su se javili ljudi zainteresirani da investiraju u „Fora radionice“ i postanu partneri ovog rastućeg projekta.
„Zainteresirana sam za partnerstvo jer bi bilo šteta da moje radionice ostanu na ovim proporcijama, budući da imaju izuzetno velik potencijal. Tržište je željno , veliko, a situacija je trenutno povoljna za pokretanje ovakve vrste biznisa. Posao je već počeo donositi zaradu, ali trenutno svu dobit ulažem u daljnji razvoj ponude, tako da bi mi partner dobro došao“, naglasila je Babić.
Dok se partnerski odnos ne ostvari, planira i dalje raditi na proširenju ponude radionica, ojačati kampove, a planira se i otvaranje igraonica na temu znanosti te naposljetku i znanstvene igračke kao šlag na ovoj torti uspješnog poslovnog projekta.
Foto: arhiva i privatne fotografije Željke Babić
