Većina žena je doživjela da je se ne shvaća ozbiljno na liječničkom pregledu. Djevojčice, djevojke, žene – nevažno. Svijest o tome svakako raste, a najviše se to ogleda u sve otvorenijim razgovorima o endometriozi koja se dijagnosticira tek osam godina nakon pojave prvih simptoma, ma koliko žena tvrdila da joj lijekovi protiv bolova ne pomažu.
No, činjenica da je potrebno dizati svijest o tome da žene doista mogu biti bolesne, proživljavati slabost i osjećati bol, te da zaslužuju adekvatnu liječničku pomoć, je prestrašna.
Srčana bolest? Mentalna bolest
SAD naveliko analizira ovaj problem, te su ustanovili kako žene s bolovima u prsima i sumnjom na srčani udar čekaju 29% duže na hitni prijam od muškaraca. Žene sa snažnim bolovima u području abdomena dobile su snažne analgetike u 25% manje slučajeva nego muškarci. Starije žene sa simptomima srčanog udara imaju dvostruko veće šanse da im se pogrešno dijagnosticira mentalna bolest u odnosu na muškarce iste dobi s istim simptomima, piše Washington Post.
Nekim se ženama čak i govori kako previše znaju i previše istražuju, a posljedica toga je stres. Glavni i jedini uzrok njihovih zdravstvenih poteškoća.
Žene su inače sklonije reći da osjećaju bol, što može objasniti zašto se ženska bol češće vidi kao pretjerivanje, pojasnio je Roger Fillingim iz Centra za istraživanje boli sa Sveučilišta u Floridi. Žene su također osjetljivije na bol. U svojem je istraživanju Fillingim ustanovio kako na osjećaj boli utječu hormoni, geni, pa čak i rodne uloge. „No, potrebno je tretirati bol koju pacijent ima, a ne koju mislite da bi trebao imati.“
Jedna meni bliska osoba primorana je često vaditi krv. Prema riječima njezinog hematologa, njezine su vene jednostavno prekrute i stoga lako pucaju, zbog čega se ponekad niti ne uspiju oporaviti do sljedećeg vađenja krvi. Krv može vaditi samo iz jedne ruke, a zna i koja žila dobro podnosi igle. Na svakom vađenju krvi napomene koji problem ima i većinom to bude uvaženo. Kad ne bude, to ide uz komentar: „Meni je ovo posao, znam što radim.“ Tako je bilo i zadnji put. Prvi ubod je bio u venu koja je, nakon bolnog ‘rovanja,’ pukla. Zdravstvena radnica prelazi na zapešće odakle je uspjela izvaditi dio krvi prije još jednog puknuća. Zatim prelazi na prst odakle vadi ostatak. Ruka je bila puna hematoma preko tjedan dana.
Pročitajte više: Liječnica otkriva sve što trebate znati o policističnim jajnicima!
Pilule, zahvati, neplodnost
Kad je u pitanju reproduktivno zdravlje, situacija je još gora. Iako postoji cijela grana medicine posvećena ženskom zdravlju, dobiti adekvatnu pomoć od ginekologa nije nimalo lako. Najveći je problem pravilno tretiranje boli.
Prisjetimo se samo akcije Prekinimo šutnju. Ponižavanja u rodilištima i uskraćivanje anestezije prilikom različitih zahvata samo su vrh ledenjaka iskustava koja su te žene hrabro podijelile s Hrvatskom.
Osim zanemarivanja boli, postoji i problem s nedostatkom adekvatnih metoda liječenja nekih ginekoloških problema. Znam zabrinjavajuće puno žena koje se muče s policističnim jajnicima. Svima je terapija jednaka – kontracepcijske pilule. Za većinu njih kasnije slijedi i operacija jer im pilule ne pomognu. Barem pola njih danas uopće ne može ili jako teško može imati djecu, a tu govorim samo o slučajevima koje znam i koje otvoreno pričaju o tome.
Tako je jednoj ženi pukla cista na jajniku zbog čega je potražila pomoć hitne. Dežurna liječnica je pregledavala njezin karton i ispitivala je prijašnjim sportskim ozljedama, te aludirala da joj se aktivirala stara ozljeda kralježnice. Nije je pregledala, no dala joj je lijekove protiv bolova. Sljedeći dan se stanje pogoršalo, te opet odlazi na hitnu. Uz pomoć jer se jedva kreće. Ovaj je dežurni liječnik, srećom, imao bolji pristup. Operativni je zahvat izbjegla pukom srećom.
Medicina je muška, a žene histerične
S jedne strane se ženski ginekološki problemi zanemaruju, a s druge se strane se sve ‘gura’ pod njih.
Kad sam se hitnoj požalila na bolove u bubrezima, bez pregleda mi je rečeno da su problem jajnici. Morala sam se puno previše boriti da, jedva pokretna, dođem do liječnika koji me ozbiljno shvatio i kojemu je bilo jasno da znam razlikovati menstrualno krvarenje i krv u mokraći.
Nekoliko godina kasnije, zato što ‘pretjerujem,’ iz istog razloga završavam na bolničkom liječenju. Preko pet godina kasnije, tijekom kojih sam redovito posjećivala specijaliste za koje ‘pretjerujem,’ nema pomaka. Tek nakon ukupno 10 godina muke i promjena liječnika dolazim do dijagnoze i pomoći.
Od početka sam znala da nešto nije u redu. Diljem svijeta mnoge, mnoge žene znaju da nešto nije u redu. Samo nikoga nije briga. Svjedočimo suvremenom obliku histerije.
Sve se ovo događa zato što žene nekoć nisu bile predmet medicinskih istraživanja. U prijevodu, medicina je muški orijentirana. Njihovi se zdravstveni problemi bolje razumiju. Žene su misterij. Muškarci i žene imaju mnogo fizičkih razlika, a novije generacije liječnika otvoreno progovaraju o tome kako je bitno adresirati ih. Prema anketi iz 2015. 95% američkih studenata medicine izjavilo je kako spolne razlike trebaju biti dio kurikuluma, no samo 43% njih je reklo kako se to doista i čini.
Pročitajte više: Muči vas bol u kralježnici? Pronađite uzrok i dugoročno rješenje
Nismo u redu i ne možemo čekati
Nažalost, situacija je kakva je. Opcije su nam potražiti pomoć drugog, trećeg, osmog liječnika ili voditi sa sobom osobu koja će potvrditi da nije u pitanju pretjerivanje. Dok god u društvu postoji stav da su žene osjetljive i tjeskobne, imat ćemo problem. Dok god se medicina temelji na muškom tijelu, imamo problem. Promjene su spore. Zadovoljit ćemo se time da ih ima. Ali dokle? Dok god kimamo glavom i govorimo da je sve u redu, neće biti u redu.
Ženu koja vrišti od trudova nije u redu vrijeđati niti ušutkavati jastukom preko glave, ženi koja vrišti od bolova u utrobi nije mjesto na psihijatriji, djevojčici koju svakodnevno boli glava ne bi se smjelo reći da je to nemoguće, a djevojkama koje padaju u nesvijest od menstrualnih bolova neće pomoći ibuprofen. Da, ovo su stvarni primjeri.
Koliko god da neki gorljivo brane struku jer ‘hrpa ljudi dolazi na hitnu iz dosade,’ jedna pogrešna dijagnoza, jedno ignoriranje je previše. Odmahnuti rukom na ovo može samo netko tko na svojoj koži nije osjetio kako je to očajnički moliti pomoć i ne dobiti je. Tko ne zna kako je to bespomoćno gledati vlastito tijelo kako propada.
Foto: Canva
