Kako procjenjujemo koliko smo uspješni ili neuspješni u životu? Kako možemo znati da je naš uspjeh zaista velik ili tek malen korak prema nečemu većem?
Kroz usporedbu s drugima. Uspoređujući svoje uspjehe (i neuspjehe) s tuđima, stvaramo određenu “ljestvicu” prema kojoj ocjenjujemo svoja i tuđa postignuća. Nekad je ta ljestvica realna, no češće je ona sastavljena od usporedbe s ljudima koji su u mnogočemu drugačiji od nas, a zbog čega se dovodimo u nepovoljan položaj.
O čemu točno govorimo? Svima se to dogodilo. Samo se prisjetite koliko ste puta ostvarili nekakav uspjeh u životu, ali ga niste proslavili onako kako biste trebali jer ste ga doživjeli manjim nego uspjeh vašeg životnog partnera ili konkurenta?
Takav način razmišljanja obilježje je emocionalne inteligencije koje se naziva komparativnom patnjom i može se primjenjivati i na uspjehe i na neuspjehe. Tako recimo možete pogledati nekoga tko pati i u svojoj glavi umanjiti njihovu patnju uspoređujući ju sa svojim osobnim iskustvom.
Milanović usporedio osobno iskustvo s Gunjanima
Najbolji je primjer bivši premijer Zoran Milanović koji je prilikom posjete poplavljenoj Gunji u razgovoru s ljudima koji su izgubili gotovo sve što su imali i morali su mjesecima isušivati svoje kuće rekao, sad već poznatu rečenicu: “Znam koliko traje isušivanje, meni je jednom pukla cijev u stanu”. Naravno da nije moguće usporediti probleme s kojima su se suočili Gunjani i pucanje cijevi u stanu, ali iz njegove perspektive pucanje cijevi u stanu bio je problem s kojim se morao suočiti i koji mu je dulji period stvarao probleme.
Američka sociologinja Brene Brown podigla je prašinu svojom posljednjom knjigom “Rising Strong” u kojoj opisuje upravo ovaj fenomen.
“Ako postoji jedna stvar koju sam naučila tijekom prošlog desetljeća, to je da strah i oskudica odmah potiču uspoređivanje, a čak i bol i patnja nisu imuni na procjenjivanje i rangiranje. Međutim, izbjeglice u Siriji ne dobivaju ništa ako svoje suosjećanje čuvate samo za njih, a ne pokažete suosjećanje susjedu koji prolazi kroz razvod”, piše Brown, a prenosi Inc.com.
Psiholozi godinama ističu kako je u ljudskoj prirodi da pamti loša iskustva. Zato nam se čini da nas nitko ne razumije kad nas nešto boli ili da se sve najgore stvari događaju upravo nama.
Svoje uspjehe umanjujemo jer ih uspoređujemo s liderima
S druge strane, često zaboravljamo i umanjujemo pozitivne događaje i uspjehe, jer imamo osjećaj da su mali i nezanimljivi u odnosu na, recimo, uspjeh Mate Rimca ili Stevea Jobsa.
Na to kako ćemo doživljavati tuđe, a onda i svoje uspone i padove, utječe emocionalna inteligencija odnosno sposobnost da kontroliramo svoje postupke i u obzir uzmemo tuđe gledište, a da istovremeno ne budemo zaslijepljeni onime što u tom trenutku osjećamo.
No, bili mi toga svjesni ili ne, svatko od nas ima određene izazove s kojima se suočava i koje lakše ili teže savladava. Neki se jednostavno zbune i zaključe da su prepreke i problemi s kojima se suočavaju preveliki te odustaju. Drugi pak u takvim situacijama dolaze do najboljih rezultata.
Navodno je Steve Jobs planirao poslovnu politiku Applea neposredno prije svoje smrti dok se borio sa zloćudnom bolesti.
Proslavite svoje uspjehe
Upravo način na koji se suočava s izazovima i slavi svoje uspjehe, razlikuje uspješne ljude od neuspješnih. Oni neuspješni odustaju na prvoj prepreci i radije izbjegavaju probleme nego da se uhvate u koštac s njima. S druge strane, oni uspješni svaku prepreku i problem doživljavaju kao novi izazov. Od malog djeteta koje tek uči puzati ili čini svoje prve korake i pokušava održati ravnotežu, pa do velikih i uspješnih poduzetnika koji svakog dana moraju donijeti odluke zbog kojih mogu propasti ili postati još uspješniji.
Prestanite se uspoređivati s uspješnijima od sebe i tako umanjivati svoje uspjehe. Bit ćete zadovoljniji i sretniji, a onda i uspješniji.
Foto: 123rf
