Ljudi danas imaju sve manje povjerenja u političare, vladu, ne vjeruju ni bankama, a čak i povjerenje u crkvu opada. To sve i ne čudi pogledamo obećanja političara u predizborno doba, a koja se nakon izbora odmah zaborave. Kad kamate za kredite naglo porastu… Ili kad čitamo o silovanju djece u crkvama.
S druge strane, počeli smo vjerovati strancima – nepoznatim ljudima, poduzećima, pa i idejama, a do svega toga dovela je tehnologija koja je kreirala te nove obrasce. Upravo je to bila tema Ted govora Rachel Botsman, priznate stručnjakinje u području kako digitalna tehnologija mijenja cijeli naš život.
Zašto vjerujemo strancima?
„Postoje stotine definicija povjerenja i većina se svodi na to da je povjerenje neka vrsta procjene rizika koliko je vjerojatno da će se nešto razviti kako treba“, rekla je Botsman, ali istaknula i kako joj se ta definicija ne sviđa jer govori kako je povjerenje nešto racionalno i predvidljivo i ne bavi se onim što je u ljudskoj srži i što nam povjerenje omogućava.
Stoga je sama ponudila svoju definiciju. „Definiram ga kao pouzdanu povezanost s nepoznatim. Kada povjerenje gledate kroz te naočale, postaje vam jasnije zašto ima tako jedinstvenu sposobnost koja nam omogućava da izlazimo na kraj s neizvjesnosti, da svoje sudbine prepustimo u ruke stranaca kako bismo nastavili napredovati.“
BlaBlaCar kao korak prema povjerenju
Kao primjer navela je francusku platformu BlaBlaCar, koja se proširila diljem svijeta. Riječ je o usluzi prijevoza iz jednog grada u drugi, bilo da je riječ o relaciji unutar jedne države ili šire. Dakle, s ovom uslugom možete putovati primjerice iz Zagreba u Pariz ili München.
Svaka osoba ( i vozač i putnik) mora se ulogirati na stranicu, kako bi se organizirali oko prijevoza. Dok vozač postavlja podatke o vozilu, relaciji, vremenu i mjestu polaska te predviđenom vremenu i mjestu dolaska, i cijeni, putnik šalje rezervaciju, a nakon što je odobrena, dolaze im poruke i na mobilni telefon kako bi se lakše dogovorili za potrebne detalje.
Nakon prijevoza, međusobno se mogu ocjenjivati, ostaviti neki komentar javno o putniku ili vozaču i tako drugima olakšati odluku hoće li se u budućnosti voziti s tom osobom.
Cijela usluga zamišljena je kako bi se podijelili troškovi prijevoza i kako bi putovanje prošlo uz ugodno društvo. Putovanje ovom uslugom je jeftinije od putovanja autobusom ili vlakom, a i brže se stigne do odredišta. Uz to, na takvim se putovanjima također mogu stvoriti korisna poznanstva. Stoga i ne čudi da se BlaBlaCarom mjesečno vozi više od četiri milijuna ljudi.
No, način na koji je ova ideja realizirana se zapravo protivi svemu što su nas učili u djetinjstvu, a to je da nikad ne ulazimo u auto sa strancem. I nikad ne znamo hoće li nas ta osoba zaista odvesti do odredišta, ili za početak, doći po nas.
Ako pogledamo ovu platformu, ona je omogućila ljudima diljem svijeta da naprave korak prema povjerenju, a isto tako se može reći i za Uber, gdje vozači i putnici izvještavaju da im uvid u nečije ime, fotografiju i ocjene pomaže osjećati se sigurno.
Kako je došlo do toga?
Botsman je proučavajući razne mreže i online trgovine doznala kako ljudi koriste zajedničke obrasce ponašanja, a nazvala ih je “penjanje stablom povjerenja”.
Dakle, za početak trebate vjerovati samoj ideji, odnosno da je takva usluga prijevoza sigurna opcija koju morate isprobati i koja će vrijediti. Zatim, morate imati i povjerenja u samu platformu, odnosno hoće li vam BlaBlaCar pomoći ako nešto pođe po zlu. A morate i odlučiti hoćete li na temelju informacija koje su vam dostupne vjerovati osobi s kojom putujete.
„Kada se prvi put „penjemo stablom povjerenja“, čini nam se čudno, pa i riskantno, no dolazimo do točke u kojoj se ove ideje čine sasvim normalne. Naša se ponašanja mijenjaju, često vrlo brzo. Drugim riječima, povjerenje omogućava promjenu i inovativnost“, govori Botsman.
Institucionalno povjerenje nije za digitalno doba
Kroz povijest se povjerenje mijenjalo. Do sredine 19. stoljeća je ono bilo lokalno i utemeljeno na odgovornosti, zatim su ljudi počeli vjerovati u nadležne sustave (zakone, ugovore, pravila) i povjerenje je postalo institucionalno.
Danas je u padu takvo povjerenje, a javlja novi recept za povjerenje koji se ponovno dijeli među ljudima. Sjedamo u auto sa strancima, odlazimo na spojeve s nepoznatima, dijelimo domove s ljudima koje ne poznajemo…
„Počinjemo shvaćati da institucionalno povjerenje nije stvoreno za digitalno doba. Poimanje o tome kako se gradi, upravlja, gubi i popravlja povjerenje u brendove, čelnike i čitave sustave — potpuno se promijenilo. To je istovremeno i uzbudljivo i zastrašujuće jer nas prisiljava da promislimo o tome kako se povjerenje stvara i gubi s našim klijentima ili našim zaposlenicima, čak i s našim voljenima“, zaključila je Botsman.
Cijelo predavanje možete pogledati u nastavku.
Foto: YouTube Screenshot
