Prije nekoliko dana na društvenim se mrežama pojavio prijepis poruka koje su razmijenili sredovječni muškarac, očito pedofilskih sklonosti i 13-godišnja djevojčica, njegova susjeda. Dakako, muškarac je korak po korak želio doći do cilja, a djevojčica je naivno i vrlo pristojno odgovarala na njegove poruke sve dok nije shvatila njegove namjere.
Postavlja se pitanja zašto mu je djevojčica uopće odgovarala na poruke. Je li bila u pitanju njezina naivnost ili pak samo način na koji je možda odgajana, a to je da uvijek treba biti pristojan prema svime koje poznajemo?
To nas je potaknulo da se zapitamo odgajamo li naše kćeri na potpuno pogrešan način. Na stranu odjeća ružičaste i plave boje, rodna podjela prema igračkama i slično. Može li nas uvjerenje o “potrebnoj” ženskoj pristojnosti koštati?
Razlike u odgajanju sinova i kćeri
Od kada me pamćenje služi, uvijek mi se govorilo da djevojčice moraju biti pristojne, lijepo se odijevati, da ne smiju biti preglasne, ovakve, onakve… Sve dok nisam krenula u prvi razred osnovne škole gdje mi je uvijek govoreno da moram biti glasnija.
Srećom, veliku većinu predškolskog vremena provodila sam s mlađim bratićem i redom zaposlenim i obrazovanim tetama te bakom i djedom, i svi oni nikada nisu radili nikakvu razliku među nama. Igrali smo se istim igračkama, nismo nosili nužno “muške” ili “ženske” odjevne predmete, jednako smo sudjelovali u svim aktivnostima i slično, i to su mi ujedno jedne od najljepših uspomena iz djetinjstva. Nije im bio cilj odgojiti feminista, nego su nas jednostavno samo doživljavali potpuno jednako.
U roditeljskom domu situacija je bila bitno drugačija i trebale su mi zaista godine i godine da se na neki način sama “preodgojim”. Uz pomoć divnih profesora i profesorica tijekom mog školovanja postala sam, recimo, feministkinja, a vjerojatno sam zbog njihovog utjecaja i odabrala nastavnički smjer kao svoju struku. Ipak, još ima situacija u kojima se povremeno mučim, a nešto takvo ni slučajno ne želim svojoj budućoj kćeri.
Negativan utjecaj na karijeru
Iako se nekima možda čini da pristojnost ne mora negativno utjecati na naš život, duboko ukorijenjenih navika teško se riješiti. Još je Freud davno govorio o utjecaju najranijih iskustava na razvoj dječje psihe, a istog je mišljenja i razvojna psihologija. Ono što usvojimo u najranijem djetinjstvu, gotovo će nas sigurno pratiti cijelog života ako sami ne odlučimo stati tome na kraj.
Učenje ženskoj pristojnosti upravo je takav primjer. Dakako da se mora znati granica primjerena svakoj društvenoj situaciji, no zaista nekada treba napraviti rezove.
Jedan od takvih primjera je karijera. Žene koje su odgajane tako da misle da je pristojnost jedini način življenja vrlo će se rijetko moći izboriti za povišicu jer misle da će tako na neki način uvrijediti poslodavca. Kriva sam za upravo tu pogrešku, dok je jednom kolegica koja je odgajana na potpuno drugačiji način dobila i više nego dupli iznos od onog koji je bio ponuđen meni. Voljela bih da sam u tome trenutku bila poput nje i izborila se, no naučila sam da takvo što više nikada ne mislim ponoviti.
Osim toga, žene kojima je cijeli život govoreno da moraju biti pristojne, rijetko će javno istupiti na poslovnim sastancima ili općenito u krugu kolega jer misle da će time pasti slika koju drugi imaju o njima, iako je situacija potpuno obrnuta te bi takav potez mogao samo pozitivno djelovati na nju.
Kako postupiti u odgoju?
Iako svi mi želimo da naša sadašnja ili buduća djeca budu dobro odgojena i da se ponašaju sukladno situacijama u kojima se nalaze, bez oklijevanja recite kćeri da itekako postoje situacije u kojima se pravilo o pristojnosti može i mora prekršiti.
Naučite ih da je sasvim u redu debatirati, ne se slagati s nečijim mišljenjem, iznijeti svoju stranu, ne pristati na ono što ne žele i slično.
Potičite ih na to da dižu ruku u razredu kada znaju odgovor na postavljena pitanja ili pak kada im nešto nije jasno. Potičite ih na uključivanje u razne izvanškolske i izvannastavne aktivnosti na kojima će se moći razvijati njihove komunikacijske vještine. Naučite ih da čvrsto brane svoje mišljenje kada zaista vjeruju u njega.
I posljednje, no nimalo manje važno, budite im uzor. Djeca sve upijaju poput spužve pa će vaša kći na vašem primjeru najbolje naučiti kako se izboriti za sebe i prepoznati situacije u kojima je pristojnost sve samo ne poželjna. Budite njezina superjunakinja.
Foto: Pexels
