Smrt je dio života i dosad ju nitko nije izbjegao, piše Arianna Huffington u svojoj kolumni. Američka poduzetnica otkriva kako smrtnost može igrati ključnu ulogu u našoj potrazi za smislom.
Naime, u današnjem vremenu možemo svjedočiti raznim inovacijama kad je u pitanju smrt. Postoje ekološke sahrane, digitalni nadgrobni spomenici na kojima preminuli prisustvuju vlastitom pogrebu kako bi se oprostili od voljenih osoba. Isto tako, društvene mreže, među kojima je i LinkedIn, izvještavaju o tome što učiniti s profilima preminulih korisnika. Uz to, istraživači s MIT-a pokrenuli su medicinska istraživanja koja smrt i starenje proučavaju ne kao prirodne i neizbježne već kao bolest kojom se može upravljati, a time i izliječiti.
Povezano: Četiri ključa uspjeha Arianne Huffington
Arianna navodi da je tema smrti važna i da o njoj trebamo razgovarati. Naravno, ona ističe da je sjajna upotreba znanosti u borbi protiv bolesti, no ističe kako i tehnologija i napredak dovode do gubitka osjećaja za smrt i njezine važne uloge u čovjekovom životu.
“Tehnologija nudi obećanje kontrole – i dajući nam mogućnost da kontroliramo dijelove svog života, pa čak i produžimo svoj život, ona je potaknula našu sklonost razmišljanju o smrti kao o još jednoj stvari koju možemo kontrolirati. Smrt vidimo kao neuspjeh tehnologije, a ne ono što ona jest – ključnu odrednicu čovječanstva. Ta nas pogreška sprječava da dobijemo jedinstvene lekcije za naše živote koje nas samo smrt može naučiti. Umjesto da pitamo, “Može li nas tehnologija učiniti besmrtnima”, trebali bismo se pitati kako iskoristiti znanje o svojoj smrtnosti za poboljšavanje vremena kojeg imamo.”
No, Arianna navodi da je misija Thrive Globala poboljšati živote ljudi, a iako se čini kontradiktornim, dio toga znači prihvaćanje smrti.
“O smrti mislimo samo kao o kraju, ali u mitologiji se smrt uvijek odnosila na obnovu i preobrazbu. Postoji razlog zašto je smrt središnja u svakoj religioznoj i filozofskoj tradiciji kroz povijest”, napisala je Huffington te podsjetila na starorimski izraz “Memento Mori” – “Sjeti se smrti”.
Smrt je neizbježna
Arianna navodi kako je smrt univerzalno iskustvo koje svi dijelimo. Bez obzira smatramo li da nas nakon smrti čeka nešto drugo ili potpuno nestajemo. “Svjetska stopa smrti iznosi 100 posto“, ističe.
Ne samo to, Huffington navodi kako opsesivno dokumentiramo svoje živote kako bi naša digitalna ostavština mogla živjeti kad nas više ne bude. Isto tako, bježimo u posao, gužvu, stvaramo stres i ubrzavamo kraj života pokušavajući izbjeći da se s njom suočimo.
Ne prihvaćajući smrt i ne osjećajući njenu prisutnost, uskraćujemo sebi jasnoću, povezanost i značenje koje ona može unijeti u naš život i naše odnose. Arianna je u svom promišljanju o smrtnosti citirala Elisabeth Kübler-Ross koja smrt smatra ključem života:
“Putem prihvaćanja konačnosti naših individualnih postojanja omogućeno nam je da pronađemo snagu i hrabrost da odbacimo vanjske uloge i očekivanja i posvetimo svaki dan svog života – koliko god on trajao – da rastemo koliko možemo. Negiranje smrti ima učinak na to da ljudi žive prazne, besmislene živote; jer kada živiš kao da ćeš živjeti zauvijek, postaje previše lako odgoditi ono što znaš da moraš napraviti.”
Prihvaćanje smrti
Huffington smatra da je najbolji način prihvaćanja smrti, razgovor o njoj te navodi primjer “DeathCafea” (Kafića smrti) u kojima se okupljaju ljudi svih dobnih skupina kako bi razgovarali o smrti, a time i o životu. Postoji više od 9000 takvih cafe barova u 65 zemalja. “Jedna od najvažnijih stvari o DeathCafeu jest da u svim tim razgovorima zapravo pričamo o vlastitom životu”, kaže Sarah Farr, osnivačica Death Positive D.C. “Kako želimo živjeti? Što ćemo raditi s vremenom koje imamo? “
Povezano: Arianna Huffington: „Burn-out sindrom nije cijena koju trebamo svi platiti za uspjeh“
Primjer važnosti življenja prije smrti dao je Kai-Fu Lee stručnjak za umjetnu inteligenciju koji je radio na mjestima poput Applea, Microsofta i Googlea, veći dio svoje karijere bio je radoholičar koji je gotovo propustio rođenje svoje kćeri zbog prezentacije u Appleu. No, prioritete mu je promijenila dijagnoza limfoma stupnja 4. “Shvatio sam kako je glupo u potpunosti se baviti vlastitom vrijednošću kroz postignuća u poslu”, tvrdi Lee, dodajući: “Kao i mnogi ljudi prisiljeni da se iznenada suoče s vlastitom smrtnošću, tako sam i ja bio ispunjen ne samo strahom za svoju budućnost, već dubokim, bolnim žaljenjem zbog načina na koji sam živio svoj život.”
Ipak, umjesto da se fokusiramo na to kako najbolje živjeti svoj život, raste pokret ljudi koji se pokušavaju pretvoriti u virtualne botove učitavanjem svojih sjećanja i priča u digitalne avatare, ovjekovječujući sebe u oblaku.
Ali smrt nije samo još jedna neučinkovitost koju treba narušiti. To je stvarnost koju treba unijeti u naš svakodnevni život i priznati sebi tu stvarnost upravo sada, svakog dana.
