Puno je priča o ženama koje zbog zasnivanja obitelji nisu napredovale u karijeri ili su čak ostale bez posla. Neke posao nisu ni dobile jer su u fertilnoj dobi. Ovako kada to stavim „na papir“ djeluje mi pomalo kao vic, ali nažalost to je i dalje naša stvarnost. Pošto žene ne mogu napredovati do pozicija koje žele, a i plaće su im manje nego muškarcima, posljednjih se godina razvilo novo „oružje“ u borbi protiv tog problema – zamrzavanje jajašaca. Žene odgađaju rađanje do vremena kada će im karijera biti ostvarena, a viša financijska primanja zajamčena, čuvavši pritom kvalitetu jajašaca.
U New Yorku žene se na ovaj potez odlučuju sve češće. Prema nekim podacima, petina žena u tom gradu svoja jajašca zamrzava zbog napredovanja u karijeri. Procedura košta između 7 i 10 tisuća dolara po pokušaju, zajedno s oko tisuću dolara godišnje za čuvanje jajašaca na ledu.
U Hrvatskoj je to još uvijek na razini mašte. Zamrzavanje jajašaca zbog neplodnosti ili bolesti kod nas je vrlo komplicirano i ograničeno, dok je njihovo zamrzavanje u bilo koju drugu svrhu zabranjeno. Mogli bismo reći uopće i nepredviđeno. S druge strane, muškarci svoje spermije mogu zamrzavati bez problema, pa sam se obratila svojoj prijateljici, inače liječnici na KBC-u Rebro, da mi pobliže objasni o čemu je riječ.
Problem nije u zamrzavanju jajašaca, već njihovoj „žetvi“, odnosno prikupljanju iz ženskog tijela. Da bi cijeli postupak uopće mogao biti moguć žene se podvrgavaju intenzivnoj hormonskoj terapiji kako bi se jajne stanice „namnožile“, što može uzrokovati razne komplikacije, kao i sam zahvat vađenja stanica iz jajnika. Upravo je iz ovog razloga bitno imati medicinsku indikaciju koja ukazuje na neplodnost ili bolest koja bi mogla dovesti do neplodnosti jednoga dana, u kojem slučaju se cijeli postupak odobrava.
Zamrzavanje jajašaca – za i protiv
Novinarka Sarah Elizabeth Richards, ujedno i autorica knjige „Motherhood, Rescheduled“, u dobi između 36 i 38 godina nekoliko se puta podvrgnula postupku zamrzavanja jajašaca da bi, kako kaže, mogla imati djecu u 40-ima kada je prirodnim putem to teže učiniti. Sarah tvrdi da je nakon cijelog postupka osjetila nevjerojatno olakšanje. Nestao je pritisak da mora što prije imati dijete, s bilo kime, samo zato jer joj biološki sat otkucava. „Moja budućnost činila se punom mogućnosti“, kaže.
Pritisak koji žene osjećaju kada je u pitanju trudnoća nije vezan samo uz karijeru i otkucavanje biološkog sata, već i uz odabir partnera te nespremnost na taj korak u godinama kada smo najplodnije. Glavni razlog odgađanja trudnoće jest upravo dati si vremena osjetiti se spremnom, pronaći pravog partnera i to sve kada smo financijski, mentalno i emotivno najstabilnije.
Pa ipak, liječnici upozoravaju da se trudnoća ne može odgađati unedogled. Prema podacima Wall Street Journala u SAD-u se broj žena koje rađaju u dobi od 50 do 54 godine povećao za 182% te je znatno povećan broj visokoobrazovanih žena koje u kasnijoj dobi rađaju djecu. Ono što liječnike zabrinjava jest, prije svega, što žene na ovu metodu gledaju kao na 100% sigurnu, a vjerojatnost začeća nije ni približno tolika, naročito u kasnijoj dobi. Nadalje, što je žena starija vjerojatnost od raznih oboljenja i komplikacija u trudnoći, poput spontanog pobačaja, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, predležeće posteljice i sl., sve je veća.
Ženino tijelo, ženin izbor
Čitajući razloge žena u svijetu koje se odlučuju na ovaj potez te razgovarajući sa ženama ovdje o tome, saznajem da se sve slažu oko jednog – moje tijelo, moj izbor. Ako žena ima novca i volje to učiniti, zašto bi ju itko sprječavao? I moram se složiti, ne zato što sam žena, nego zato što je teško pomiriti se s činjenicom da ti biologija ograničava nešto što želiš, samo ne baš sada.
S druge strane, poduzimanje ovakvih koraka kao reakciju na nemogućnost ostvarivanja karijere, lako je usporediti s farmaceutskom industrijom. Njena je uloga sanirati problem, no ne i spriječiti da do njega dođe. Ako žena mora proći mukotrpnu proceduru zamrzavanja vlastitih jajašaca kako bi napredovala u karijeri jer joj sustav to „normalnim“ putem ne omogućava, ona zapravo ne rješava problem već mu se prilagođava.
Umjesto da se sustav odnosa poslodavaca prema majkama mijenja, da se potiče ljude na prijavljivanje diskriminacije ove vrste i kažnjava one koji ju provode, žene su opet te koje se moraju snalaziti, a stanje se uopće ne mijenja.
No, što je s karijerama koje ne ovise o poslodavcu već jednostavno naravi posla, iziskuju svakodnevna putovanja, duge radne dane i sl.? A najvažnije pitanje je što je sa ženama koje nemaju novca za ovaj postupak ili onima koje žive u državama poput Hrvatske, u kojima to nije dozvoljeno? Biologiju možemo prilagoditi, iako ne do kraja promijeniti, ali sustav ipak možemo mijenjati.
Foto: 123rf
