Prošle godine, točnije 1. srpnja 2019. godine stupio je na snagu Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/2019), “Zakon o zviždačima” . Istovremeno, u EU je u travnju 2019. godine izglasana Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije kojom se štite „zviždači“.
Povezano:
- Silvija Vig napisala knjigu Poslovna etika i otkrila nam zašto je to obvezano štivo za direktore!
- 3 potencijalne tužbe na koje mali poduzetnici trebaju pripaziti
- 3 grane prave koje bi svaki poduzetnik trebao znati
Što je Zakon o zviždačima?
Navedenom Direktivom u državama članicama EU, u roku od dvije godine nakon usvajanja, tj. do druge polovica 2021. godine, sva poduzeća s 250 ili više zaposlenika moraju se uskladiti s zakonom, a do druge polovice 2023. godine, ili dvije godine nakon stupanja zakona na snagu, i sva poduzeća od 50 – 249 zaposlenika. Hrvatska je ovdje bila korak ispred i već prošle godine donijela zakon koji je gotovo u skladu s Direktivom i prema kojem svi poslodavci s više od 50 zaposlenih u Hrvatskoj, a ima ih oko 2300, imaju ga obvezu poštivati.
Stoga poslodavci koji zapošljavaju više od 50 osoba, dužni su uspostaviti sustav unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, zaštititi prijavitelja nepravilnosti od štetne radnje i poduzeti nužne mjere radi zaustavljanja štetnih radnji i otklanjanja njihovih posljedica, čuvati podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja, osim ako to nije suprotno zakonu i poduzeti mjere radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti. Općim aktom, kojeg su trebali donijeti do 1. siječnja 2020., trebaju urediti postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i najkasnije do 1. travnja imenovati povjerljivu osobu za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti. Poslodavcima koji ne ispune zakonske obveze, zapriječene su kazne između 10.000 i 50.000 kuna, a za odgovorne osobe kod poslodavaca kazne se kreću od 1.000 do 30.000 kuna.
Važno je napomenuti da je mogućnost prijave nepravilnosti postojala i ranije, međutim ona je bila disperzirana kroz druge zakone poput Zakona o radu, Zakona o državnim službenicima ili Kaznenom zakonu. Ovim zakonom problematika „zviždača“ je objedinjena i stavljen je veći naglasak na njihovu zaštitu jer upravo nedostatak učinkovite zaštite zviždača u najvećem broju slučajeva bio je razlog ne prijavljivanja nepravilnosti.
Zašto je važan Zakon o zviždačima?
Svjedoci smo brojnih slučajeva gdje su zviždači nakon prijave nepravilnosti ostajali bez posla, urušili su im se privatni životi i ostali obilježeni, često puta kao izdajice. Međutim, jesu li zviždači uistinu izdajice ili junaci? Na žalost, zbog nekih kulturoloških nasljeđa iz prijašnjih sistema, što nije slučaj samo u Hrvatskoj nego i drugim zemljama koje su proizašle iz socijalističkih i komunističkih sustava gdje je odavanje nekoga ili rečeno kolokvijalnim jezikom cinkanje nekoga, završavalo na žalost pogubno za žrtvu, ostalo je nekako uvriježeno mišljenje do danas da prijava nepravilnosti nije junački čin.
Međutim, istina je drugačija. Osobe koje se odluče za prijavu nepravilnosti, ukoliko je njihov motiv ispravan ili ukoliko smatraju da će prijava nepravilnosti pridonijeti dobrobiti drugih ljudi ili cijelog društva, onda je njihov čin svakako etički, moralan i u tom slučaju oni su postupili po višim etičkim standardima. Tako da primjenom ovog zakona vjerujemo da će se percepcija javnosti promijeniti i da će ovaj zakon svakako pridonijeti boljitku društva, ali ono što je još važnije za poslodavce, ovakav zakon svakako pridonesi poboljšanju organizacijske kulture, izgradnji speak-up kulture i u konačnici zadovoljnijih zaposlenika.
Kao što je ranije navedeno, poslodavci imaju rok do 1. travnja 2020. godine da imenuju osobu za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti i prema zakonu, to bi trebali učiniti na prijedlog najmanje 20 % radnika zaposlenih kod poslodavca, međutim zakon ne propisuje tko bi trebao vršiti tu funkciju, kakva bi ta osoba trebala biti i koje vještine i alate bi trebala poznavati da bi učinkovito mogla obavljati tu funkciju.
Povezano:
- Kako primjeniti GDPR u radnim odnosima?
- Znate li za odredbe Zakona o radu koje vas štite kao poslodavca?
Osoba za unutarnje prijavljivanje nepravilnost
Prema Direktivi, osobe koje će biti imenovane za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti trebale bi proći određene treninge etike i integriteta te se upoznati s alatima provedbe interne istrage. Također, kako bi stekli kompetencije i bili profesionalno obučeni za obavljanje navedene funkcije, potrebno je da budu potpuno upoznati sa Zakonom i Direktivom i svakako Zakonom o zaštiti osobnih podataka (GDPR). S obzirom da se radi o funkciji gdje povjerenje mora biti na izuzetno visokoj razini te osobe bi svakako trebale biti osobe od integriteta, imati mogućnost kritičkog razmišljanja, donošenja etičkih odluka i ono što je najvažnije trebale bi biti dobri slušači.
Prema nekim istraživanjima u EU, najčešće se za tu funkciju imenuju osobe iz odjela usklađenosti, pravne službe, interne revizije, procjene rizika, etike ili ljudskih potencijala. Ukoliko u poduzeću postoji odjel usklađenosti, onda je nekako najprirodnije da ta funkcija bude dio tog odjela s obzirom da su i osnovne vještine funkcije usklađenosti integritet, kritičko razmišljanje i slušanje, a u velikom broju poduzeća gdje postoje implementirani programi etike i usklađenosti, te osobe su već upoznate s sustavima za prijavu nepravilnosti.
Ono što je također važno spomenuti je da poslodavci imaju obvezu i informirati zaposlenike o mogućnosti prijave nepravilnosti kroz komunikacijske kanale unutar poduzeća, javnim objavama na web stranici, a jedna od preporuka Direktive je i uključivanje zaposlenika u edukacije i treninge iz područja etike i integriteta jer na taj način se još može utjecati na uzrok, a ne isključivo na prijavu nepravilnosti koja je već posljedica problema.
Autorica: Silvija Vig, vlasnica tvrtke Codupo
Foto: Unsplash
