Dubrovnik, nije još niti sezona, tek početak svibnja. S grupom od 30-ak studenata stojim u uskoj kamenoj ulici i slušam vodiča. Približava nam se muškarac, vidi se da je lokalac. Nosi vrećice, ide iz trgovine. “Just a moment, just a moment”, govori nam na engleskom, s tvrdim naglaskom. Želi da se pomaknemo da bi mogao proći ulicom do svoga doma. I dok se tako probija kroz nas, dobacuje sebi u bradu, na hrvatskom, “je***i turisti”. Mislio je da smo grupa stranih turista i da ne znamo što govori, a mi smo prasnuli u smijeh. Njemu, naravno, nije bilo smiješno što se mora gurati kroz tijesne ulice svoga grada kojeg su ‘zaposjeli’ turisti da bi došao do svoje kuće.
Zakon o turizmu i borba protiv masovnog turizma
U istom tom Dubrovniku, na ulasku u staru jezgru, put je podijeljen na dva dijela, a strelice pokazuju kuda da se ulazi, a kuda da se izlazi. Super za turiste, da se ne guraju u ionako nagužvanom gradu. Ali, nije Dubrovnik napravljen za turiste. Dubrovnik je grad napravljen za Dubrovčane. Zamislite da ste Dubrovčanin u Dubrovniku i da vam strelica pokazuje kuda da hodate. Zamislite da u svom gradu sjednete na kavu i konobar vam se obraća na engleskom jer mu je prva pomisao u glavi da ste ‘tuđi’ čovjek. Zamislite da vaš grad nije vaš već komercijalizirana turistička kulisa.
Dvjestotinjak kilometara sjevernije, u Splitu, pred sezonu studenti ostaju bez svojih studentskih unajmljenih stanova jer oni ljeti postanu smještaj za turiste. Hoćeš-nećeš ‘prisiljen’ si kolokvirati ili na prvim rokovima dati sve ispite jer ostaješ bez krova nad glavom. I nije samo studentima tako. A 500 kilometara ‘više’, u Puli, obitelj pred sezonu seli u stan k baki i djedu ne bi li svoj stan iznajmljivali turistima i tako popravili svoj budžet.
Slika je to Hrvatske stvarnosti na kojoj je premaz masovnog turizma. Udio prihoda od turizma u hrvatskom BDP-u najveći je u Europskoj uniji, što turizam čini jednom od ključnih gospodarskih grana u Hrvatskoj. Ipak, po koju cijenu i tko pati od masovnog turizma? Odgovor je: i lokalno stanovništvo i sami turisti. Čini se da je došlo vrijeme da se stane na kraj fenomenu ‘overtourisma’ i okrene se prema održivom turizmu. Ako je vjerovati najavama, glavni je to cilj novog Zakona o turizmu koji priprema resorno ministarstvo na čelu s Nikolinom Brnjac. Zakon bi na ljeto trebao ići u javnu raspravu, a njegov nacrt tada će biti dostupan na e-savjetovanjima.
Pročitajte više: Kako masovni turizam utječe na očuvanje znamenitosti
Stručnjak poručuje: održivi turizam je nužnost
“Za Hrvatsku je održivi turizam nužnost jer smo teritorijalno mala zemlja i nemamo neograničene resurse, a raspolažemo s jedinstvenim prirodnim ljepotama i kulturnom baštinom koje moramo zaštiti i sačuvati za naše buduće generacije”, naglašava izv. prof. dr. sc. Hrvoje Jakopović s Fakulteta političkih znanosti.
Jakopović pojašnjava da je održivi turizam puno više od regulacije broja turista, o kojoj se ovih dana sve češće razgovara. Naime, Zakon o turizmu omogućio bi svakom gradu i općini da odredi koliko žele apartmana, hotela, kampova i kuća za odmor na svom prostoru i sukladno tome će dozvoliti ili neće dozvoliti daljnje izdavanje kategorizacija, piše Jutarnji list. U novom će zakonu biti navedene mjere i način te kriteriji kako svaka destinacija i županija mogu precizno izračunati kakvo im je trenutno stanje na terenu i što trebaju poduzeti, kao i kakvi kapaciteti im trebaju.
I to je tek jedan spektar održivog turizma jer, kako objašnjava Jakopović, radi se o slojevitom pristupu koji uključuje ekonomsku održivost turističkih destinacija, zaštitu i održivost okoliša te društvenu komponentu – održivost kulture, turističkog doživljaja i zadovoljstva kvalitetom života lokalnog stanovništva. Tako ne bi trebalo dolaziti do situacija poput onih s početka ovoga članka. Takve ispade možemo nazvati turizmofobijom do koje je došlo jer u hrvatskom turizmu “kvantiteta je još uvijek važnija od kvalitete”.
Pročitajte više: Kako su žene projektom RebranD odlučile spasiti turizam
Turistička godina, a ne sezona
Prevladavaju partikularni interesi i izostaje jasnija slika kako implementirati održivi razvoj u turizmu s obzirom da je posljednjih desetljeća glavno mjerilo bilo broj turista u destinaciji i popunjenost smještajnih kapaciteta, ističe Jakopović.
“To je dovelo do pretjerane apartmanizacije, prekomjernog turizma, turizmofobije i drugih nuspojava s kojima se suočavaju i druge popularne destinacije u Europi poput Venecije i Barcelone”, objašnjava.
Napominje da je Strategija razvoja održivog turizma usmjerena prema cjelogodišnjem turizmu, digitalizaciji i stvaranju pametnih turističkih destinacija, no ostaje za vidjeti kako ćemo se nositi s postojećim problemima.
Da je potreban cjelogodišnji turizam ističe i turistička konzultantica i vlasnica Oltre hospitality consulting Nina Marić. Već smo, čini se, na tragu toga. Do sada je u 2023. godini zabilježeno gotovo tri milijuna dolazaka i 8,3 milijuna noćenja turista, a sezona još nije niti počela. Brojke su to kojima se pohvalila ministrica Brnjac u intervjuu za Green.hr.
“To govori o percepciji koju turisti imaju prema nama. Nismo samo kupališna destinacija, nego smo interesantni za ostale vrste odmora. Dakle, potencijal da nudimo nešto više osim sunca i mora postoji”, naglašava Marić. Dodaje da ovogodišnje brojke pokazuju da nije nemoguće dostići cilj, a to je produžiti sezonu i rasporediti posjete kroz druge mjesece u godini.
“Ne mislim da brojke moraju patiti ili da moramo smanjivati broj turista. Moramo nekako uspjeti rasporediti broj tih istih turista kroz više mjeseci. Prirodni resursi postoje no to je zaista jako veliki posao koji se ne može odraditi preko noći”, objašnjava Marić koja pozdravlja inicijativu i plan da se Hrvatska uhvati u koštac s problemom prekomjernog turizma. To nam je, kaže, prijeko potrebno.
Pročitajte više: U Šibeniku održana konferencija ‘Žene u turizmu’, znamo kako dovesti i zadržati (strane) radnike
Primjera ima, jesu li primjenjivi?
Održivi turizam naspram masovnog već je duže tema u svijetu turizma, a sada se na taj vlak ukrcala u Hrvatska. Kako napominje turistička konzultantica Marić, ovakve su odluke već odavno tema u susjednim zemljama, a u nekima se odavno provode pilot programi. Bolzana iz Južnog Tirola u Italiji je, ako se nju pita, školski primjer uspješnog definiranja destinacijskog plana, osmišljavanja raznih načina upravljanja turizmom, testiranja svih svojih odluka kroz razne faze i na specifičnim lokacijama te na kraju, finalnog donošenja odluka na temelju svega ispitanog i realnih situacija.
“Imamo i primjer Venecije u kojoj sam i sama živjela neko vrijeme. Godinama već pokušavaju limitirati pristup turista, no još nisu našli rješenje koje nije protuustavno“, dodaje Marić.
I Jakopović kaže da postoje brojni primjeri suočavanja turističkih destinacija s problemom prekomjernog turizma, no ne može se reći da su svi uspjeli potpuno riješiti taj problem. On ističe da Venecija, Dubrovnik i Santorini pružaju uvid u jedan od mehanizama borbe s prekomjernim turizmom, a to je uvođenje ograničenja za kruzere. Budući da se radi o privremenim posjetiteljima koji ostaju nekoliko sati u destinaciji i od kojih više koristi imaju kruzeri nego same turističke destinacije, lokalne vlasti su posljednjih godina uspješno regulirale broj posjetitelja s kruzera.
“Drastični mehanizmi su zatvaranje turističke destinacije i turističkih atrakcija. Lokalne vlasti popularne turističke destinacije otoka Borocay (Filipini) zaustavile su dolazak turista na više mjeseci kako bi omogućili oporavak okoliša i kreiranje strategije održivog turizma. Slični primjeri su i popularne plaže Maya Bay na otoku Phi Phi Leh (Tajland) prikazanoj u filmu Žal koja je bila zatvorena više godina. U svrhu razvoja održivog turizma, Butan je 2022. godine uveo dnevni turistički porez za boravak u toj zemlji koji iznosi 200 američkih dolara”, navodi Jakopović neke od drastičnijih primjera.
Pročitajte više: HUP predlaže dodatno oporezivanje iznajmljivača – “Kažnjavaju malog čovjeka”
Masovni turizam utječe na imidž destinacije
Prelazak na održivi turizam nužan je i jer prekomjerni turizam može biti još jedan oblik potencijalno sporogoreće krize za Hrvatsku.
“Za nijedno gospodarstvo nije preporučljivo ovisiti toliko o samo jednoj gospodarskoj grani. Turizam je za Hrvatsku svakako jako bitan i treba ga njegovati, ali istovremeno voditi računa o svim ostalim gospodarskim djelatnostima koje su i dobrim dijelom povezane s turizmom”, upozorava Jakopović.
Kaže da ne treba zaboraviti kako su krize u turizmu moguće, a učinci mogu biti katastrofalni, a “treba osvijestiti i da svaka turistička destinacija ima svoj životni ciklus, što zahtjeva stalnu prilagodbu”.
Tako je posljednjih godina među turistima sve više prisutan trend potrage za turističkim destinacijama i atrakcijama koje nisu toliko popularne i okupirane turistima. I pojedini mediji su počeli sastavljati svoje „crne“ liste destinacija u koje ne treba ići zbog prekomjernog broja turista, upozorava profesor.
“To potvrđuje da na razini osobnog iskustva masovni ili prekomjerni turizam može imati značajan utjecaj na imidž turističke destinacije. Zadovoljstvo će uvelike ovisiti o tome je li turist do željene znamenitosti došao bez zastajkivanja u gužvi, je li u restoranu dobio kvalitetno spravljeno jelo koje je stiglo na vrijeme, može li uživati u destinaciji bez distrakcija i pokazuje li lokalno stanovništvo netrpeljivost prema njemu”, zaključuje Jakopović.
Foto: Canva / Privatna arhiva / Screenshot
