Tek je zakoračila u poduzetničke vode, a Ana Čalić već je prepoznata po svojem radu na platformi Misli more. Cilj platforme je umrežavanje ljudi u nautičkoj industriji u kojoj je od malena. Njezina obitelj ima tvrtku u industriji, tako da je u pitanju nešto njoj vrlo blisko i poznato.
„Prirodno mi je to okruženje u kojem znam većinu dionika. Pružila mi se prilika da spojim svoju strast s održivim razvojem, to je bio put kojim sam morala krenuti.“
Drugo što u njoj tinja od djetinjstva je poduzetnički duh. Koje god je zanimanje razmatrala, uvijek je to bio neki vid poduzetništva. Primjerice, studirajući kemiju razmatrala je poduzetničke mogućnosti u skincare industriji.
Bliske zajednice potiču mlade na proaktivnost
„Moja obitelj je meni najveća potpora kroz cijeli život. I kroz izbor fakulteta i bilo koje druge inicijative u životu, uvijek su me poticali da nađem svoj put i ono što mi odgovara,“ govori Čalić. Sudbina je htjela da se priključi obitelji u nautici. „Nekad baš ne vidimo ono što nam je pred nosom.“
Nekoliko godina kasnije osnovala je i vlastitu tvrtku u želji da poveže mlade ljude koji žive nautiku. Industrija je to koja pruža široke mogućnosti za rast i razvoj, a mlade prije svega želi potaknuti na proaktivnost. Želi da shvate da ne moraju tražiti poslove van Hrvatske, već da im i Hrvatska pruža sigurnost, izazove, ali i internacionalne mogućnosti i iskustva kroz nautičku industriju.
„Trudimo se poticati izvrsnost kroz okupljanja i umrežavanja, različite edukacije.“
Osim mladih osoba, cilj je osnažiti i žene u pretežito muškoj industriji. Stvaranjem bliske, tople zajednice ljude se motivira na poduzetnost, što dalje stvara nove mogućnosti za suradnju na projektima.
„Okupljamo mlade koji aktivno rade u charteru, brodogradnji, surađuju s akademskom zajednicom, rade u medijima vezanima uz nautičku industriju, osiguranjima. Stvarno imamo jedan širok dijapazon mladih u različitim segmentima nautičke industrije,“ govori Čalić.
Klub je otvoren osobama do 40 godina, a ta je granica postavljena zato što upravo mlade osobe nemaju zajednicu nautičke industrije u Hrvatskoj, dok su one u drugim europskim zemljama puno zastupljenije.
„Htjeli smo pružiti konkretno rješenje za hrvatsku nautičku industriju,“ pojašnjava. „U svijetu granica zna biti do 35 ili 32 godine. Dakle, granica je puno niža. Mi smo podigli granicu zato što nema puno ljudi u srednjim ili kasnim dvadesetima koji su aktivno angažirani.“
Pročitajte više: Koje vrste turizma su otporne ove sezone, a dosad su bile nedovoljno iskorištene?
„Drago mi je kad se spontano razviju suradnje.“
Među najtežim stvarima u svojem poduzetničkom putu ističe poticanje angažmana kod publike. Temeljni segment Misli more za poticanje angažmana su društvene mreže i web stranica.
„Danas je to problem jer smo svi okruženi s milijun informacija i sve nam se brzo plasira. Ima puno različitih načina putem kojih nešto možemo pratiti, desetke društvenih mreža. Ponekad je teško i s kvalitetnim sadržajem uhvatiti pažnju krajnjeg korisnika.“
„Velik broj mladih se okuplja u sklopu postojećih nautičkih sajmova u Hrvatskoj kojih je nekolicina,“ pojašnjava. „Zadnji put smo u sklopu Biograd Boat Showa imali prezentaciju o trendovima održivog razvoja u nautičkoj industriji. Donijeli smo generalni uvid u to gdje nautička industrija može i treba biti održiva, što se već pokrenulo i što se još može.“
Nakon takvih predavanja im znaju prilaziti ljudi koji nisu članovi, pa nakon predavanja odlaze na organizirana druženja u sklopu sajma.
„Uvijek mi je drago čuti da kroz tako spontane događaje dolazi do potencijalnih suradnji.“
„Održivost ne može biti nagla.“
Čalić je inače velika pobornica održivosti u nautici, iako je ona još ‘u povojima.’
Otkriva tako da se u industriji trenutno najviše razvijaju rješenja alternativne propulzije. Ideja je postojeće zamijeniti motorima koji će raditi na alternativna goriva, poput hidrogeniranih goriva koja ne eliminiraju sve emisije, ali ih smanjuju. Za veće brodove, poput putničkih, razmatraju se alternative bazirane na amonijaku i metanolu, a u konceptnoj fazi je i vodik.
„No, važno je napomenuti da ne može samo dio vrijednosnog lanca biti održiv. Možemo razviti elektro pogon, ali onda trebamo imati i određene punionice za takva plovila. Moramo imati i popratnu infrastrukturu. Ako se radi o električnom plovilu, treba osigurati strujne ormariće koji imaju dovoljno jak kapacitet da ne dovodi u rizik ostaje dijelove marine koji ovise o struji. Tu ima jako puno faktora,“ pojašnjava probleme s kojima se održiva nautika trenutno suočava.
Interes za održive varijante je podijeljen. Dok su neki ljudi strastveni i žele pomoći okolišu, drugi su skeptični, pa se drže provjerenih metoda, ponekad i radi uštede. Naime, uvođenje alternativnih varijanti svakako bi podignulo troškove, no to je situacija sa svakom novom tehnologijom prije nego što se razvije i dosegne određenu fazu komercijalizacije.
„Na neki način moramo krenuti,“ govori Čalić. Dodaje kako mnogi misle da je za održivost odmah potrebno ići ‘do kraja,’ no nagli pomaci često nisu održivi. Održivo je svaki dan se poboljšavati, učiti i uvoditi novosti malo po malo.
„Postepene promjene su bolje nego radikalne.“
Pročitajte više: Kako masovni turizam utječe na očuvanje znamenitosti
Poslovni i životni uspjeh su isprepleteni
Otkad je u poduzetničkim vodama, trudi se aktivnije poboljšavati kvalitetu svojeg života. Primarno to radi kroz knjige i podcaste.
„Ako imate limitirano vrijeme za rad, trebate biti stvarno fokusirani kroz to vrijeme. U četiri sata morate napraviti ono što biste inače u osam, recimo ako ste na putu.“
Osim iz radnog vremena, trudi se izvući maksimum iz svakog aspekta života – iz treninga, sna, svega.
„Ako želimo biti uspješni u poslu, moramo biti uspješni i u životu, u svemu što radimo. Trebamo težiti nekakvom balansu. Ako tražite napredak u jednom segmentu, neminovno je tražiti ga i u drugom. Inače dolazi do disbalansa koji vodi u burnout, a to nikako nije dobro. Treba znati stati na kočnicu,“ pojašnjava. „Nema smisla da se iscrpljujemo dva tjedna u komadu i onda sljedećih tjedan dana ne funkcioniramo.“
Iako radi devet do deset sati dnevno, ne smatra da je to previše, iako bi prije nekoliko godina mislila drugačije. Ono što joj je važno da se ne iscrpljuje jer svima je potrebno vrijeme za san i odmor.
„Za sad bih rekla da je ovo u redu,“ zaključuje.
Foto: Ana Čalić, privatna arhiva
