Tajana Petljak, voditeljica projekta tvrtke Kamgrad, na konferenciji Žene u građevini je podijelila svoj karijerni razvoj, pristup poslu i svoja razmišljanja iz perspektive inženjerke. Pričala je o problemima s kojima se suočavala u izgradnji Z Centra tijekom pandemije te je podijelila izazove s kojima se do sada susrela kao žena u građevini.
“Fakultet nije dovoljan kako bi vas pripremio na sve situacije koje vas mogu snaći na gradilištu”
U građevinskoj tvrtki Kamgrad, Petljak gradi karijeru već 11 godina. Na prvom gradilištu je vidjela cijeli proces gradnje od iskopa do zaštite građevinske jame. Veliku ulogu u njezinom karijernom razvoju imali su i mentori koji su joj pokazali kako sve funkcionira na gradilištu. “Fakultet nije dovoljan kako bi vas pripremio na sve situacije koje vas mogu snaći na gradilištu,” ističe Petljak.
Različiti projekti na kojima je do sada radila uključuju trgovine, skladišne hale, zračne luke, hotele i turističke resorte. Trgovački centar na Španskom je zadnje gradilište koje je vodila kao glavni inženjer gradilišta. Nakon toga započinje svoj rad kao voditeljica projekta.
Pročitajte više: Nataša Kapov – Ako želite postići ciljeve, usudite se i nađite najboljeg mentora. Ako se želite osnažiti i upoznati tko ste, budite mentor!
Rad na Z Centru predstavljao je mnoge izazove, te tjedne i dnevne koordinacije ljudi
Z Centar je otvoren u kolovozu 2021., a njegov nagrađivan dizajn zamišljen je kao mjesto za druženje. Kamgrad je bio glavni izvođač radova na objektu, a izazovi tijekom gradnje bili su mnogobrojni.
Iskoristivost parcele je bila velika te to navodi kao jedan od izazova jer je to prouzročilo probleme u samoj izgradnji, komunikaciji i smještaju ureda i kontejnera za sve prisutne izvođače. Koordinacija između svih sudionika – od naručitelja do samih izvođača, podizvođača i raznih dobavljača također je bila otežana. Dnevne i tjedne koordinacije su se održavale kako bi se uskladio rad svih na gradilištu. Također u komunikaciji sa raznim odjelima unutar firme se usklađivalo da se na gradilištu pravovremeno dobiju izvođači za izgradnju. “Komunikacija se također trebala prilagoditi kako bi se sa svima moglo dogovoriti kako se sve treba odraditi. Ponekad je bilo i povišenih tonova kako bi se doprijelo do ljudi,” prisjeća se Petljak.
Pročitajte više: Mateja Košćak: Moj život u radnim cipelama i sa šljemom na glavi
Svaki dan zakašnjenja u jeku pandemije trebalo je nadoknaditi u kratkom roku
Prilikom gradnje Z Centra, pandemija je također bila izazov jer je zaustavila rad na tri mjeseca, a povratkom na gradilište pojavili su se problemi s ulaskom ljudi na gradilište. Svakoj osobi trebala se mjeriti temperatura, a svakog radnika je trebalo evidentirati. Rokovi su se trebali održati, a kada se jedna osoba razboljela, ponekad je to uključivalo drugih pet osoba koji su se s njom vozili u autu. Svaki dan zakašnjenja prolongira rad i tada u vrlo kratkom roku treba odraditi jako puno radova.
“Planiranje je pola posla. Uvijek se krene s planovima koji se mijenjaju iz mjeseca u mjesec, a ponekad i iz dana u dan jer se ne možete osloniti na vremenske uvjete i uvijek se jave neke izvanredne situacije i promjene u projektu. S obzirom na velik broj zakupaca također je trebalo uskladiti njihove radove s radovima Kamgrada. Velik broj ljudi i razlike u kvaliteti radnika koji dolaze na gradilište utječu na krajnji rezultat objekta i rokove. Bez dobrog tima na gradilištu nije moguće ostvariti kvalitetne rezultate. Trebate imati ljude na koje se možete osloniti, kojima možete dati zadatak i za koji ćete znati da će biti odrađen,” objasnila je Petljak.
Žene na gradilištu na Španskom moglo se izbrojati na prste
“Žene se puno više moraju potruditi kako bi se dokazale da su dovoljno dobre. Ima još uvijek predrasuda,” rekla je Petljak. Kada kaže čime se bavi, ljudi preispituju da li ona to može. Godine su također bile njezin izazov. “To što sam bila mlađa i što sam došla na poziciju voditeljice gradilišta gdje su me svi morali slušati, što nije svima sjelo, pogotovo muškim starijim kolegama. Saslušala sam ih, ali je odluka morala biti moja, što moraju prihvatiti, ali je to problem koji se može prebroditi sa stjecanjem iskustva, znanja i povjerenja kroz godine,” ističe Petljak.
Na gradilištu na Španskom je bilo malo žena, svega četiri inženjerke koje su operativno bile na gradilištu. Dvije projektantice – glavna projektantica i projektantica interijera. Jedna voditeljica projekta sa strane investitora. Na 350 ljudi, navodi Petljak, to je mali omjer. Dodaje da su od proizvodnih djelatnika imali jednu soboslikaricu, jednu inženjerku ujedno i monterku namještaja.
Uz žene na gradilištu ima više reda, ali trebaju biti odlučne i imati stav
Za rad na gradilištu podsjeća da je zahtjevan. “Nije zona komfora i ne znate u kojem dijelu Hrvatske ćete završiti. Zbog toga žrtvujete privatni život. Puno posla se odvija van ureda u različitim vremenskim uvjetima,” ističe Petljak. Unatoč tome, naglašava da je sve više žena u građevini.
Do sada je bila zadovoljna sa suradnjom s drugim ženama na gradilištu. “Više je reda, staloženije su i pedantnije. U Kamgradu ima dosta žena na vodećim pozicijama poput direktorice financija, voditeljice opskrbnog lanca i voditeljice ljudskih resursa. Na gradilištu je sve veći broj inženjerki pripravnica koje su voljne učiti i jednog dana će postati izvrsne voditeljice. Potrebna je ženska ruka da bi se kvalitetno upravljalo s gradilištem i ljudima. Nije nam problem multitasking i naređivanje muškima. Treba imati i stav i biti odlučna. Prilagodljivije smo. Tko nije, neka se odluči krenuti u građevinsku struku i to ovu malo grublju izvođačku jer uvijek treba više žena, a Kamgrad uvijek prima nove ljude,” zaključila je Petljak.
Foto: Domagoj Bregant
