Kad sam ju prvi put vidjela predavala je o pravnim zavrzlamama vezanima uz udruge, da bih potom saznala kako je „tata mata“ u startup svijetu. Za sebe kaže da je diplomirana pravnica po zanimanju, ali „geek“ po odabiru. Marija Butković jedno je od imena iza riječkog projekta WhoHack, a njena svestranost i vrckava osobnost bili su povod da provjerimo što nam sve sprema narednih mjeseci.
Pravo i tehnologija sličniji su nego što se misli
Nakon premišljanja između medicine, arheologije i novinarstva, Marija je ipak odabrala pravo i tvrdi da nije požalila. Svoje osmogodišnje radno iskustvo skupila je u odvjetništvu i javnom bilježništvu, no u posljednje dvije godine otkrila svoju strast – pisanje i rad sa startupima. Kad ne radi, najradije putuje, „guta“ sve povezano sa SF-om, ode u teretanu i nastoji što više vremena provoditi s obitelji i prijateljima, a trenutno je i u fazi pokretanja vlastitog biznisa. Sudjeluje i kao mentor u riječkom Startup Inkubatoru te piše za stručne pravne i ekonomske časopise.
„Pravo može biti dosta suhoparno, a ako ste u tom poslu osam godina kao ja, neminovno je određeno zasićenje. Prije nepune dvije godine odlučila sam uz redovan posao potražiti još neke načine rada koji bi osigurali da mi sva kreativnost ne zamre, pa sam počela pisati. U startup svijet ušla sam 2013. na poziv Grada Rijeke, kao mentorica u Startup Inkubatoru, i to je jedan od najboljih poslovnih poteza koje sam napravila zadnjih godina“, priznaje te dodaje da tehnologija samo isprva nema veze s pravom, ali imaju dodirnih točaka više nego što se misli.
Radeći kao mentor pravne struke u Inkubatoru pomaže timovima ideje pretočiti u neki oblik gospodarskog subjekta s kojim će nastupati na tržištu (trgovačko društvo, udruga i sl.). „Timovi kroz period od šest mjeseci imaju priliku besplatno koristiti prostor i infrastrukturu Inkubatora, konzultantsku pomoć cijelog niza mentora i na taj način dobiti onaj najvažniji početni poticaj za realizaciju ideje.
Grad Rijeka je ovdje prepoznao važnost projekta za društvo u cjelini i, uz zagrebački ZIP, jedan je od prvih lokalnih inkubatora u Hrvatskoj. U posljednje vrijeme sve više upita ima i za mogućnosti inkorporiranja u SAD-u i Velikoj Britaniji, budući da su timovi i klijenti shvatili da ako žele uspjeti moraju razmišljati i širiti se globalno. Hrvatska je malo tržište i samo izlazak „van“ jamči šansu za uspjeh“, kaže Marija.
WhoHack – projekt koji je zaludio domaću IT scenu
Riječka IT scena moju sugovornicu zna kao jednu od začetnika projekta WhoHack – organizacije hackathona. Riječ je o okupljanju programera i developera s ciljem da u zadanom vremenskom periodu završe određeni projekt – iskodiraju neku aplikaciju, igricu, web platformu i sl. Projekt se najčešće stvara u razdoblju od jednog, dva ili tri dana, iako se nerijetko dešava da na višednevnim hackathonima, tada nešto i zahtjevnijima, developeri kodiraju i noću kako bi stigli izvršiti zadatak.
Cijelu priču pokrenula je s kolegama i prijateljima Edijem Budimilićem i Ladislavom Jurićem. Edi je također mentor u riječkom Startup Inkubatoru te programer i poduzetnik koji već godinama radi u sferi startupa i biznisa, dok Ladislav, IT-evac iz Zagreba, već više od desetljeća radi na upravljanju računalnim sustavima. Projekt hackatona inicijalno je Edijeva ideja, a s obzirom da su tu svi troje pronašli zajednički jezik, odlučili su krenuti i u njegovu realizaciju.
„Hackathoni su već godinama kultni događaji IT zajednice širom svijeta. U SAD-u čak vlada trend u kojem cijeli fakulteti i studentski kampusi sudjeluju na hackathonima, a iz takvih događanja nerijetko proizađu cijeli projekti, inicijative, čak i nove kompanije. Mnogi ne znaju da su npr. opcije „lajkanja” i chata na Facebooku rezultat upravo internih Facebook hackathona, koji su tamo postali tradicija. Oni su odličan „talent pool” koji povezuje poslodavce i developere te sponzore koji na velikim svjetskim hackathonima dolaze iz reda najbogatijih IT kompanija.“
U samim počecima WhoHack nije bio financiran jer je bio zamišljen kao neformalno druženje developera, tada uglavnom Edijevih prijatelja i poznanika. No već treći hackathon, organiziran u jesen 2013. u riječkom Starup Inkubatoru uz tehničku i financijsku pomoć Grada Rijeke, završio je s nekoliko odličnih ideja i aplikacija. Pobjednička aplikacija tog hackathona, kojemu je tema bila stvoriti nešto društveno korisno, bila je „Recikliraj“, ujedno i jedan od finalista Social Impact Award Croatia natjecanja ovog proljeća.
„Već nakon ovog hackathona shvatili smo da postoji veliki broj zainteresiranih za sudjelovanje, a u prilog tome svjedoči i činjenica da su se mjesta za sudjelovanje popunila u nepuna 24 sata od otvaranja prijava“, kaže Marija. Najveći WhoHack hackathon, održan u studenom, okupio je više of 70 developera, ne samo iz Hrvatske nego i svijeta, i to je bio poticaj za podizanje cijele priče na višu razinu.
Iako smo navikli da je svijet startupa i tehnologije uglavnom zanimljiviji muškom spolu, Marija dokazuje da žena tu itekako može biti glavna. U projektu WhoHack jedina je žena u samoj organizaciji, no ekipi se prilikom samih održavanja hackathona pridružuje još kolegica. „Na samim natjecanjima bude i pokoja žena, ali ovo je još uvijek „muška“ sfera i prava je rijetkost naići na ženu koja programira i bavi se IT-jem, barem što se tiče samog kodiranja. Ipak, u kontekstu svih popratnih aktivnosti u IT-ju, poput online marketinga, vođenja i organizacije projekata i pisanja za IT portale, vidim veliki napredak zadnjih godina u kontekstu ženske zastupljenosti, koje su očito prepoznale ovu sferu kao vrlo atraktivnu i punu potencijala“, kaže moja sugovornica.
„Sve najviše ovisi o vama. Ako ste uporni, komunikativni, ambiciozni i željni stvaranja, a ja zaista takva jesam, onda će vam ovakav posao postati katalizator dobrih kreativnih ideja i neminovno je da ćete pokrenuti i neke svoje projekte.“
Najesen po investitore u London
Iako dosad vezan samo za Rijeku, plan je WhoHack proširiti na ostatak Hrvatske, pa čak i van države, a Marija kaže da interes svakako postoji. Najesen seli u London, i to iz gore spomenutih poslovnih, ali i privatnih razloga. Naime, bolja polovica joj živi u Londonu i također dolazi iz IT branše pa je, kaže Marija, bilo logično da se i ona poveže s cijelom pričom. Nedavno je završila projekt za londonski Seedcamp, najveći europski investicijski fond i mentorski program stvoren s namjerom povezivanja developera i poduzetnika s mrežom investitora, mentora, odvjetnika, recruitera i svih onih koji bi mogli pomoći kvalitetnim idejama razviti puni potencijal.
S kolegicom Marijanom Šarolić Robić, mentoricom u Zagrebačkom Inkubatoru Poduzetništva, Marija je sudjelovala u kreiranju lokaliziranog dokumenta o općim uvjetima investiranja, prilagođenog hrvatskom jeziku i zakonima. Kaže mi da je od velikog značaja za hrvatsku startup zajednicu i trebao bi omogućiti lakše ulaganje investitora u hrvatske startupe. Budući da je riječ o prvom takvom dokumentu u regiji, postoji veliki potencijal cijelog hrvatskog ekosustava u koji će na ovaj način biti puno lakše ulagati.
Ujedno je i u pregovorima s jednim velikim svjetskim startup institutom koji pokreće projekt u Londonu: „Kako je London financijsko i poduzetničko središte Europe s gotovo neograničenim mogućnostima glede kapitala i realizacije ideja, Edi, Ladislav i ja odlučili smo s idejom hackathona izaći van granica Hrvatske i pokušati WhoHack hackathon organizirati u Londonu. Interes postoji, i od strane developera, i od strane sponzora i investitora, a svi zainteresirani hackeri i ostali koje zanima ova tematika mogu pronaći informacije o tome na web i Facebook stranicama WhoHacka. Zasad možemo samo otkriti da planiramo napraviti najveći i najinovativniji hackathon dosad, a moj će zadatak biti da ideju pokrenem u Londonu dok će se Edi i Ladislav projektom nastaviti baviti u Hrvatskoj i zemljama regije“.
Foto: privatna arhiva Marija Butković
