Unatoč nasilju koje su, nažalost, pretrpjela mnoga djeca tijekom pandemije te izvještajima o porastu nasilja, rezultati novog svjetskog istraživanja pokazuju da je vršnjačko nasilje uživo među učenicima smanjeno u zadnjih godinu dana. Sve je veći problem cyberbullying, bullying pomoću modernih tehnologija. Nismo ni svjesni koliko su zapravo njegove posljedice velike, a razloge nam je objasnila ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander.
Pročitajte više: Tinejdžerka napravila lažni online shop na kojem žrtve mogu prijaviti nasilje!
Četvrtina učenika priznala da je prije maltretirala vršnjake
Istraživanje o nasilju odvijalo se među 6578 učenika od 4. do 12. razreda u nekoliko različitih škola u Južnom Ontariju u Kanadi. Prije pandemije, gotovo 60% učenika izjavilo je da su bili maltretirani, a tijekom pandemije, brojka se smanjila na 40%. Gotovo četvrtina učenika priznala je da je prije pandemije maltretirala druge vršnjake, dok je tijekom pandemije to činilo samo 13%, prenosi FastCompany.
Pročitajte više: Kako uz pomoć medijacije riješiti nasilje među mladima?
Pitamo se, što se promijenilo? Za škole koje su se odlučile za hibridni model, razredi su bili manji, a profesori su bili prisutniji u hodnicima kako bi bili sigurni da učenici drže socijalnu distancu. Općenito je bilo manje mogućnosti za interakciju učenika i veći nadzor odraslih. “Odavno znamo da su djeca pod nadzorom manje nasilna”, rekla je Tracy Vaillancourt, profesorica sveučilišta u Ottawi koja je vodila istraživanje, “pandemija je prisilila škole da testiraju tu teoriju.”
Ovo istraživanje kosi se s anegdotalnim medijskim istraživanjima učitelja koji su smatrali da se nasilje prošle godine povećalo. Vaillancourt tvrdi da je maltretiranje možda bilo očiglednije, ali na temelju njezinog istraživanja i izvještaja UNICEF-a, postotak zapravo nije narastao. Zbog čega se učitelji onda osjećaju kao da je u porastu? Vaillancourt kaže da je to zato što ga više vide. Inače, vršnjačko nasilje često se događa na mjestima koja učitelji ne mogu vidjeti, poput hodnika između dva predavanja. Što se tiče Zooma, učitelji više vole interakciju učenika. “Recimo da sam učitelj i predajem na daljinu ili sam roditelj – mogu vidjeti što se događa u sobi za razgovor”, zaključila je profesorica.
Situacija u Hrvatskoj: Vršnjačko nasilje se smanjilo, no cyberbullying je u porastu
“Kada sam razgovarala s kolegama iz policije, saznala sam da je i kod nas manji broj prijava za vršnjačko nasilje uživo. Međutim, mi svi koji se bavimo nasiljem među djecom svjesni smo da je sigurno u povećanju cyberbullying, no mislim da ćemo svi toga postati svjesni tek kada se škole otvore te djeca počnu prijavljivati što im se dogodilo”, započela je Gordana.
Cyberbullying sa sobom vuče više problema nego što zvuči. Prvi je od njih to da ga djeca ne shvaćaju ozbiljno te da puno ponašanja koja predstavljaju cyberbullying uopće ne shvaćaju kao bullying. No, upozorava nas i na još jedan nadolazeći problem: “Ono na što bih još željela upozoriti, a na što i svjetske organizacije za zaštitu djece upozoravaju, je da će u porastu biti i seksualno nasilje putem interneta. Dok nije bilo škole, djeca su dane i noći provodila na internetu, a time su na većem riziku da budu mete seksualnih zlostavljača. Kad su granice bile zatvorene i oni nisu mogli putovati i tražiti djecu uživo, skrivali su se iza malih ekrana i tražili žrtve”, objasnila je ravnateljica poliklinike.
Pročitajte više: Djela autorice Rosie Kugli o maloljetničkoj delinkvenciji inspiriraju mlade ljude da promijene vlastiti život
Istraživanje na hrvatskim srednjoškolcima prije pandemije: Sexting i sextorting
Već je 2019. godine, prije pandemije, Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba radila istraživanje na uzorku od 1500 učenika 1. i 3. razreda srednjih škola. Zanimalo ih je koliko ‘sextaju’, koliko šalju, primaju i prosljeđuju seksualne eksplicitne sadržaje i rezultati su da 60% naših mladih radi nešto od toga.
Svjetska istraživanja kažu da preko 95% tih seksualno eksplicitnih sadržaja koje su djeca poslala bude proslijeđeno dalje. Isto tako, pokazalo se da je značajan broj mladih koji su slali takve sadržaje poslije bio ucjenjivan, to se zove sextorting, zlostavljač bi ih ucjenjivao tako da bi rekao: “Pošaljite nam još nešto eksplicitnije, inače ćemo poslati vaše fotografije vašim nastavnicima i roditeljima”. Istraživanja su pokazala da su neka djeca podlegla tim ucjenama te slala još eksplicitnije sadržaje, a to je vrlo rizično za njihovo mentalno zdravlje. Sextortion je povezan s depresivnošću, anksioznošću, ljutnjom i suicidalnošću.
Važnost cyberbullyinga: Posljedice mogu biti i teže nego one od nasilja uživo, evo i zašto
Cyberbullying je jako važan, kroz 40 godina radnog staža Gordane i kroz mnogu bullyranu djecu s kojom je radila, njezina iskustva, ali i istraživanja pokazala su da posljedice cyberbullyinga mogu biti i teže i gore od nasilja uživo: “Uživo se bullying događa, na primjer, na igralištu, i to vidi 20 do 30 djece. Kod cyberbullyinga, jedan klik je dovoljan da to vidi 200, 300, 1000 djece, publika je neograničena. Posljedice svakog bullyinga su teške i dugoročne, ali kod cyberbullyinga je još jedan problem što dijete ne može otići s mjesta zlostavljanja, dok, na primjer, ako se sve dogodi u razredu ili na igralištu, dijete može otići. Cyberbullying se ne može izbjeći.”
“Roditelj može reći djetetu da isključi internet. Može dijete isključiti internet, ali drugi šire informacije sramoćenja. Osim toga, anonimnost je ogroman problem. Dijete ne zna tko je njegov zlostavljač, a onaj koji čini taj cyberbullying zbog anonimnosti ima osjećaj moći i to povećava okrutnost. Okrutnost se povećava i zato što zlostavljač ne vidi lice žrtve. Na primjer, ako dijete tuče drugo dijete uživo, možda će ga bol na licu drugog djeteta natjerati da prestane, no kod cyberbullyinga toga nema, nema kontakta”, rekla je ravnateljica o ozbiljnosti cyberbullyinga.
Djeca trebaju shvatiti: Ono što boli uživo boli i putem interneta
Mnoga djeca ne shvaćaju koliko posljedice mogu biti teške. “Meni su djeca, počinitelji, često na pitanje zašto su to radili, odgovarali “pa ja sam se zezao/zezala”. Jako je bitno reagirati na svaku vrstu bullyinga i da radimo puno preventivnih programa tako da djeca zapravo shvate da ono što nije dozvoljeno uživo nije dozvoljeno i na internetu i ono što boli uživo boli i ako je zlostavljanje putem interneta”, zaključila je Gordana.
FOTO: Canva, Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba
