Svojih prvih napada panike Ema Zahirović, Voditeljica ključnih kupaca u tvrtki Zentiva d.o.o., sjeća se kao da su bili jučer. Nije uviđala svoju svrhu, a onda si je postavila pitanje: „Što ja zapravo želim“? Zasukala je rukave i krenula u potragu za odgovorom, a putem je uvidjela važnost osobnog razvoja i edukacije. Zbog svoje želje da to saznanje prenese drugima, dobila je ulogu Learning ambasadora u kompaniji te doprinosi konstantnom osobnom razvoju svih zaposlenika u Zentivi.
‘Život će vas, ako imate sreće, izbaciti iz tračnica’
Zahirović je s nama podijelila svoje iskustvo sa samoučenjem. Priznaje da je do nedavno, prije otprilike pet godina, vrlo malo učila i bila pravi primjer fixed mindseta. Nije ju sram priznati da se ulovila u tu klopku. Nakon fakulteta i tijekom prvog posla, bila je izgubljena i samo je slušala što joj drugi govore. Nije, kaže, imala „svoj karakter“.
Kao i svi koji rade u prodaji, i Zahirović je samo jurila za rezultatima. Nije propitkivala ništa pa ni to što radi, a istovremeno se osjećala kao da nema svoju svrhu.
„Bila sam na autopilotu u šestoj brzini i samo sam jurila dalje. A onda, kako to obično biva, život vas izbaci iz tračnica, barem ako imate sreće“.
Upravo to dogodilo se i njoj. Osjećala se izgubljeno i bez svrhe prije nego je shvatila: “Želim upoznati sebe”.
„Shvatila sam da je sve ovo, svi moji rezultati, odnosi, sve, odraz mene i mog odnosa sa samom sobom. Želim krenuti s tim pa vidjeti što će isplivati. Nisam bježala od svojih strahova i pratila sam svoj unutarnji kompas, svoju intuiciju“.
Počela je istraživati i zaključila da su mogućnosti današnjice velike, da zaista možemo sve što poželimo. Možemo kupiti kavu i kroasan, otići u najbližu ili najdražu knjižaru i izabrati si knjigu koja nam se sviđa. Možemo ostati kod kuće, zamotati se u dekicu i pročitati knjigu. Možemo učiti dok vozimo automobil, slušajući neki podcast, a možemo i učiti strani jezik dok, primjerice, šetamo Jarunom.
„I stvarno, bez obzira na sve ove mogućnosti današnjice, ja sam i dalje nailazila na hrpu prepreka“.
Pročitajte više: ‘Ne skrivajte uspjehe i vjerujte intuiciji’, poručuju žene u znanosti, medicini i farma biznisu
‘Nemam vremena’ – najveći neprijatelj uspjeha
Naravno, vodila je borbu s motivacijom. Iako je bila intrinzično motivirana, iako je željela pronaći sebe, jednostavno joj je nedostajalo „ono nešto“ konkretno s čim bi krenula. Borila se s tri točke motivacije. Prvo, nije imala dovoljno drivea da se počne „penjati po tom brdu“ koje si je zadala, a brdo je zapravo promjena sebe. Nadalje, otpor prema promjeni bio je prevelik. Željela je ostati na starom „jer je tako najlakše“. I treće, bila je okružena distrakcijama.
„Često sam si govorila rečenice poput ‘ma ne, nije to za mene, nemam pojma što učiti’. U cijelu priču uključio se unutarnji kritičar, jako glasan, koji mi je govorio: ‘ma ne, ne talasaj, ne moraš ništa učiti, nema tu nekih novih informacija koje trebaš usvojiti, samo ti nastavi svojim putem’“.
Pitala se i s čime uopće krenuti – s kojim knjigama, kojim podcastima? Plašilo ju je da će potrošiti previše vremena na krive stvari, otići u krivom smjeru, da će se sve „razvodniti“. Da će propustiti ono najvažnije za sebe – svoj posao. I tako si je često ponavljala onu dobro poznatu rečenicu: „Ja nemam vremena još i za učenje“.
„Imala sam jako puno sastanaka, moja to-do lista bila je ogromna, odlazila sam s klijentima na kasne večere… Toga stvarno ima u prodaji. Ipak, sada vidim da nije bila stvar u vremenu, nego sam vodila borbu s prioritetima. A borba s prioritetima je ogromna u današnje vrijeme. Često sam znala reći da ću samo malo baciti oko na mobitel, pa ću onda krenuti s učenjem“.
A od toga nema ništa, upozorava Zahirović navodeći primjer Instagrama. Iako ga i sama voli, objašnjava da naš mozak u tim trenucima treba odmor, a dobije nešto sasvim suprotno.
Pročitajte više: Distrakcije vas čine disfunkcionalnima na više razina
Neuroplastičnost – use it or lose it
„Dobije nalet dopamina i hrpu novih informacija s kojima kasnije ne znamo što bismo. A danas je jako teško biti tabula rasa koja čeka da se po njoj nešto ispiše“.
Postavila si je realne ciljeve i poručila sebi da ide polako. Okrenula se novoj navici, čitanju, i koliko god je u početku bilo teško, imala je na umu da će postati lakše. Zanimalo ju je zašto je to tako, zašto ne može biti jednostavno od početka, i shvatila pojam neuroplastičnosti – sposobnosti mozga da se reorganizira s obzirom na naša životna iskustva.
„I to se događa u bezbroj situacija: kada učimo, kada naučeno primjenjujemo, ponavljamo… Događa se i kada netko doživi moždani udar pa ponovno uči govoriti. Događa se kad odlučimo da više ne želimo ići starim putem, već novim. Kad malo bolje pogledate, to je zaista naša super moć koju svi imamo i za koju vrijedi izreka use it or lose it. Mozak zaista treba svakodnevno trenirati. I ne moramo brinuti kako ćemo naučiti neku naviku jer će ju mozak obraditi automatski i s vremenom će nam postati navika sama od sebe“.
Dodaje da trebamo biti nježni prema sebi i ne osjećati krivnju ako nešto nismo usvojile.
„Opušteno, dajte vremena, sve će doći na svoje. Svrha učenja i osobnog razvoja je stvaranje pravog mindseta. Mindset su sve one naše postavke, podsvjesne i svjesne, koje svatko od nas ima. Svrha toga nije biti najpametnija, najbolja, naj-naj-naj, da se možemo hvaliti. Svrha growth mindseta je da postanemo svjesni kako promjenom sebe, svojih osjećaja, uvjerenja i stavova možemo utjecati na ponašanja drugih i kako će se to odraziti u našim odnosima. Bolji odnosi rezultirat će boljim rezultatima. Ja to zamišljam kao vrtlog“.
Pročitajte više: Mentalitet rasta: “U svemu vidite i tražite priliku”
‘Ne odvajam poslovno i privatno jer je cilj uživati u procesu’
Usvojena znanja i rad na sebi pomogli su joj da razvije svoj time management, a tako je razvila i svoje poslovne vještine – analitičke, strateške… To joj je omogućilo da bude u „lijepom work-life flowu“.
„Definitivno ne odvajam poslovni i privatni život jer mislim da sam ja jedna cjelina, da ne trebam ništa odvajati, nego uživati u cijelom procesu, jer to je svrha, a ne ono ‘uživat ću tek kad završim s poslom, uživat ću samo kad sam na godišnjem’“.
To ju je podsjetilo na njezinu priču s penjanjem.
„U početku je bilo katastrofa, bojala sam se, nisam znala tehniku. Kako sam vježbala, shvatila sam da trebam raditi male korake, štedjeti energiju, pustiti grip kad je preteško i pasti. I vjerovati samoj sebi da će sve biti ok kad padnem. I vjerovati drugima, penjačkom partneru, da će reagirati na moj pad i dočekati me spreman. Nakon pada je potrebno skupiti snagu i ponovno krenuti, i naravno, naučiti nešto iz tog pada. A kada dođete do točke B, sjetite se udahnuti, izdahnuti, pogledati do kud ste došli i malo uživati u pogledu“.
Pročitajte više: Lana Šiljeg: “Ne vjerujem u balans posla i života, već balans u nama”
Pokreće kolege, ali pokreću i oni nju
I direktorica Zentive prepoznala je važnost učenja i razvoja svakog pojedinca bez obzira na startnu točku. Stoga je Emu imenovala Learning ambasadoricom koja sada potiče druge na učenje, širi svoje znanje i „pokreće ekipu“. Međutim, ponekad pokreću i oni nju.
„Doživjela sam jedan neuspjeh u prodaji, bila sam izgubljena, utrošila sam previše energije, osjećala sam se kao da sam došla do zida. Obratila sam se kolegici Sari za pomoć, samo da me sasluša, a ona se sjetila slike koju sam mjesec dana ranije poslala u Teams grupu. Rekla mi je: ‘Ema, sjeti se svoje sante leda, sjeti se svega što si napravila do sada’. U tom trenutku moje je srce naraslo i bila sam jako zahvalna jer sam shvatila da sam pozitivno utjecala na druge, a onda mi se to vratilo kao bumerang kada sam to najviše trebala“.
Za kraj poručuje da je svaki put jednako dobar i jednako vrijedan, neovisno o tome je li kratak ili dug.
„Želim da nastavite dalje. Koračajte hrabro svojim putem oslanjajući se na onaj unutarnji kompas. Slušajte ga, ne ignorirajte ga, i tako utabajte put onima koji hodaju s vama ili će hodati iza vas. Jer put je jako dug je nitko ne zna što nas čeka i koliko će trajati. I ne smijemo biti ovisne o tuđim pohvalama, o tome da nas netko potapša po ramenu i kaže ‘bravo’. Možemo to same sebi napraviti“, zaključuje Zahirović.
Foto: Domagoj Bregant
