Agencijski život naporan je sam po sebi, a kad je riječ o malenoj agenciji, lista zadataka za obaviti još je i dulja. Najbolje to zna Marija Kozjak koja je u prevoditeljskoj agenciji VERBA voditeljica odnosa s dobavljačima, odnosno u njihovom slučaju s prevoditeljima i ostalim konzultantima za stručna područja. Prvi joj je ovo ‘pravi’ posao, a svaki zadatak smatra novom pozicijom na kojoj ima priliku naučiti nešto novo.
Kao studentica engleskog i portugalskog jezika, znala je da želi da joj engleski bude primaran. Portugalski je upisala za dušu, znajući da ga neće puno koristiti u radu. I tako i jest, dok engleski koristi na dnevnoj bazi. Objasnila nam je da u VERBI obavlja recruitment, ali isključivo za vanjske suradnike. Naravno, takav se odnos razlikuje od onog s internim zaposlenicima. Njezin posao podrazumijeva početni kontakt s vanjskim suradnicima, bilo da se suradnici njima javljaju za suradnju ili oni suradnicima. Ona ih mora naći, locirati i kontaktirati.
“S njima dogovaram uvjete, kontroliram dokumentaciju, ugovore, odrađujem taj preliminarni dio s njima. Moj posao je i evaluacija i testiranje njihovog poznavanja jezika, prevoditeljskih alata, tehnika i domena. Također obavljam i onboarding novih suradnika u cijeli naš sustav, a usko surađujem i s voditeljima projekata”, pojašnjava Marija.
Kad jednom krenu raditi s nekim vanjskim suradnikom, onda njezin posao tek počinje, ističe. Ona je zadužena za praćenje njihovog razvoja unutar projekata tvrtke. Ona je tu za sva financijska, logistička, sadržajna pitanja. Agencija ima preko 350 vanjskih suradnika, a ona prati suradnju sa svima njima.
‘Grabi’ sve nove prilike za učenje
S obzirom da je riječ o malenoj tvrtki, uvijek ima i dodatnih zadataka. Tako s još jednom kolegicom s posla radi i na marketingu. Obavlja niz zadataka, a kaže da se na fakultetu naučila komunikacijskim vještinama, no osim toga, sve je na ovom poslu učila ispočetka.
Iako joj stvari koje radi jesu zanimljive, smatra da kad nešto radiš na dnevnoj bazi to se doživljava kao zadatak, a ne veselje. Ipak, najdraže joj je raditi na edukacijskim programima koje imaju za studente i mlade prevoditelje.
“Imamo besplatne ljetne radionice za studente s Filozofskog fakulteta. Sad smo krenuli s radom i na jednom novom mentorskom programu za mlade prevoditelje koji su već diplomirali, ali traže način kako započeti raditi u industriji i nedostaje im onaj jedan prvi pravi klijent. Volim raditi sa studentima i mladima i uživam u tim edukacijskim programima”, ističe Marija.
Bilo što novo njoj je prilika za učenje. Tako se odlučila na početni tečaj kodiranja u Javi, HTML-u i CSS-u, iako takvo što nije usko vezano uz njezin posao. No prevladala je želja za znanjem. Svi su joj govorili da je kodiranje još samo jedan dodatan jezik za naučiti, odnosno da se uči kao još jedan strani jezik. Ona u to nije vjerovala, no sad se i sama uvjerila da je tako. Još jedan od razloga zašto se odlučila na to je to što unutar VERBE pomaže s optimizacijom i automatizacijom sustava. Željela je bolje razumjeti ono što rade programeri kako bi i sama mogla njima objasniti što je potrebno napraviti te razumjeti što oni zbog tog moraju odraditi.
Volontiranju je posvetila velik dio života
Iako joj je posao u VERBI prvi službeni posao, više od deset godina volontirala je u hrvatskoj podružnici CISV International, no ogranak u Hrvatskoj se nakon pandemije ugasio.
“Volontiranje, pogotovo tamo, je bilo velik dio mog života. Moji roditelji bi uvijek rekli da više provodim vremena u udruzi nego s njima. Žrtvovala bih puno slobodnih dana u godini. Tamo sam radila doslovno sve i jako sam puno toga naučila, od recruitmenta i retainmenta, uvoda u neke društvene mreže do nekih komunikacijskih vještina što se tiče pričanja pred publikom”, prisjeća se Marija.
Udruga se temeljila na edukacijskim programima za djecu i mlade pokrivajući teme poput ljudskih prava, održivog razvoja i svega onog što nas vodi da postanemo aktivni građani svijeta i mičemo barijere različitosti. Ovo iskustvo Marija voli nazivati svojim prvim pravim poslom jer je izdvajala mnogo svog vremena te puno učila. Bio je to velik dio njezinog života.
“Meni je to bilo kao da sam izgubila dio sebe kad smo odlučili ugasiti tu udrugu, imala sam period žalovanja. Ipak, nije mi žao što smo prekinuli s radom jer sam se mogla posvetiti nekim drugim stvarima, ali stvarno sam naučila jako puno tamo”, govori Marija. Dodaje da joj nije žao ni sekunde provedene u udruzi i da bi svima preporučila volontiranje.
Pročitajte više: Kristina Bitorajac Gorenc iz Verba centra: „Balkanci vole učiti“
Željna dokazivanja pronašla svoju zdravu granicu
Uvijek se na prvom poslu imaš želju dokazati i radiš i više od onog što bi trebao unutar osam sati. Tako je bilo i njoj pa je teško održavala taj balans. Prvih je godinu dana imala velikih problema s određivanjem neke granice, nije mogla reći ‘za danas je dosta’. Uvijek je tu još nešto što se može odraditi da u novi dan uđe neopterećena bilo kakvim zaostatkom. Onda je odjednom napravila prekretnicu kad je odlučila da izvan radnog vremena neće raditi baš ništa vezano uz posao. Ipak, sad je pronašla zdravu granicu.
“Kad stvarno ima nešto za odraditi, odradim, ali pokušavam napraviti sve unutar klasičnog radnog vremena. No mi živimo od projekata, pa ako dođe neki projekt u petak u pet popodne, to je jednostavno naša stvarnost”, pojašnjava. Dodaje da ipak pokušavaju ne raditi na taj način.
Cijela kultura unutar VERBE je takva da si svi zaposlenici mogu priuštiti zdrav odnos između privatnog i poslovnog. A u slobodno vrijeme, kaže, nakon dugo vremena uživa u tome da nema čak niti hobi..
Foto: Canva / Privatna arhiva
