Vođenje internacionalnih timova veliki je izazov, a ovo je posao u kojem prekovremene sate više nitko ne broji. U takvim je dinamičnim uvjetima sindrom burnouta ozbiljna prijetnja, a vještina upravljanja vremenom najvažnija je karakteristika menadžera. Kako im uspijeva žonglirati sa zadatcima različitih zaposlenika iz različitih krajeva svijeta? Pitali smo tri top menadžerice.
“Službeno radim 40 sati tjedno i zaposlena san na puno radno vrijeme. Naravno da se stvarnost razlikuje i ponekad se to pretvori u 60 sati tjedno, ali ponekad je i manje. U mom poslu zaista morate biti fleksibilni”, rekla nam je Mirela Sučić Čevra, generalna menadžerica za Istočnu Europu u kompaniji Kuoni Tumlare.
Pročitajte još: Mirela Sučić Čevra: Od proaktivne studentice do regionalne direktorice u svjetskoj turističkoj organizaciji
Top savjeti za vođenje internacionalnih timova
Kako bi u ludim i pretrpanim rasporedima sačuvale mentalno zdravlje i izbjegle sve popularniji burnout, ove menadžerice naglašavaju i vještinu balansiranja između privatnog i poslovnog života.
“Poslovna lekcija broj jedan koji nije lako usvojiti je da je da je važno podijeliti privatno i poslovno. Da bismo bili uspješni u onome što radimo, moramo svoj posao shvaćati ozbiljno i dati svoj maksimum. No isto tako treba stvari staviti u perspektivu i shvatiti da ima stvari koje mogu pričekati sutradan i da naš posao zbog toga neće patiti. Kako god važan posao radimo, od njega se moramo i znati odmoriti i odmaknuti”, zaključila je Danela, globalna brend menadžerica u Intimini.
Iako još nije doživjela burnout, Danela priznaje da joj je prošla godina bila teška jer je osoba kojoj po prirodi rad od kuće ne odgovora. “Nisam imala jasnu granicu kada radim, a kada ne. I sada mi se naravno dogode periodi u godini kada se javlja određeni zamor, posebno prije ljeta. No rad u Intimini prilično je dinamičan i to me tjera da stalno učim i stvaram nešto novo pa nema prostora za zasićenost”, kaže.
Pročitajte još: Globalna korporacija koja iz sjedišta u Hrvatskoj razbija tabu “menstrualne čašice”
Mirela također nije doživjela burnout u pravom smislu riječi, no priznaje kako je zbog posla znala osjetiti stres, preopterećenost i anksioznost, zbog pritiska koji dolazi uz vođenje internacionalnih timova.
Nađite svoj način opuštanja
“S godinama sam postala zrelija pa zaista sebično uzimam trenutke za sebe i potpuno se isključujem. Neki dan sam kolegi u Aziji poslala mail, a kako je na godišnjem dočekao me njegov OOO (out of office) koji je krenuo: „I am currently offline. You should try it once, it’s fun!“. Bas me nasmijao i razveselio. Znaci da smo svi ljudi, svi se ponekad moramo isključiti, život je mnogo više od samog posla i na tome treba jasno inzistirati i od strane radnika i od poslodavca”, rekla je Mirela.
Prije nego što je rodila djecu potpredsjednica kompanije Transcom, Sandra Kujundžić Drašković, imala je tehniku za opuštanje s kojom će se složiti sve žene. Naime, Sandra je otkrila da je jednom tjedno imala redovito opuštanje u wellnessu koje joj je puno značilo. Sada kada više ne stigne biti redovita na takvoj vrsti opuštanja, Sandra ima novu taktiku.
“Kad vidim koji tjedan da “pretjeram”, sljedeći tjedan usporim kako bi se držala na nekom ritmu kojeg smatram ispravnim”, rekla je.
Najveći problem za vođenje internacionalnih timova definitivno su različite vremenske zone. Nije lako kada vaši zaposlenici spavaju, a vi ste već naveliko započeli svoj radni dan. Stoga vam ovdje prekovremeni ne ginu, a to su potvrdile i naše menadžerice.
Pročitajte još: Kako upravljati timom diljem svijeta
Konkretnost, fokus i pripremljenost preduvjeti su za vođenje internacionalnih sastanaka
“Hoću li zvučati ludo ako kažem da sutra imam sastanak u 02:00 ujutro? To je možda zaista ekstrem i ne događa se često, ali kada radite za globalnu kompaniju i trebate stakeholdere sa svih kontinenata, onda je teško pronaći vrijeme koje svima odgovara. Ovog puta je dopalo mene da se dižem iz kreveta. Srećom, kolege to razumiju pa se i ležeran dress code i velika šalica kave apsolutno toleriraju. Vrlo često mi se naravno desi da imam sastanke rano ujutro ili kasnije predvečer, ovisno pričam li s Istokom ili Zapadom. Ali na mojoj razini to se i očekuje, a onda se isto tako tolerira kada se mora možda nešto privatno obaviti u radno vrijeme i slično. Jedini postulat je: posao mora biti obavljen na vrijeme. Sve drugo su varijacije na temu”, rekla je Mirela.
Sastanci u ovom poslu na kraju čine veliku većinu radnog vremena, pa se vještina upravljanja vremenom najčešće odnosi upravo na tu aktivnost. Stoga smo pitali naše menadžerice jesu li morale u jednom trenutku reducirati planirane sastanke ili neke od njih jednostavno – spojiti? Sve su se složile da se radi o najzahtjevnijem dijelu posla.
“Za vrijeme pandemije smo na razini užeg tima imali jednom dnevno touch base jutarnji sastanak od kojeg su kretale sve ključne stvari za taj dan. Sada imamo jednom tjedno širi timski sastanak gdje se svi informiramo o projektima i planovima te se prema potrebi nalazimo na dodatnim sastancima”, rekla je Danela.
Sandra je ustvrdila da su sastanci konstantna aktivnost, s ili bez pandemije, a ako ne želi da se omjer 60:40 promijeni u korist sastanaka, tada ih mora drugačije organizirati. “Kada sam organizator sastanka, uvijek pokušavam da sastanak započne na 15 min nakon početka sata. Tako dajem sebi i ostalim sudionicima sastanka da između callova imamo 15 min slobodno za preletjeti mailove, otići na toalet, dići se po novu čašu vode i slično”, kaže.
“Kroz godine sam se zaista naučila voditi sastanke, biti konkretna, dobro se pripremiti, držati se agende i ne gubiti vrijeme na previše small talka te kombinirati različite timove za slične teme. No, svaki tim je isto tako različit, ima različite zahtjeve, u različitim je fazama poslovnog razvoja i često te kombinacije nisu potpuno moguće. Ali trudim se, kroz godine sam zaista postala sve konkretnija i bolja u tome”, zaključila je Mirela.
