U životu želimo puno stvari. Ma što u životu, u jednom jedinom danu želimo postići puno, doživjeti mnogo.
Želimo naučiti, istražiti, doživjeti, odmoriti se, voljeti i biti voljeni. I želimo biti fit.
Neeeeeee, zapravo ne želimo biti fit nego želimo dobro izgledati. Da, to želimo. Želimo se rješiti zastavica na rukama koje su se nekim čudom, danas ujutro pojavile u trenutku kad smo hvatale ručnik izlazeći iz kade. Želimo da nam je struk tanji. Točka. Ne trebamo ništa objašnjavati. Jednostavno treba biti tanji! I da nema jahaćih hlača.Ne trebaju nam jahaće hlače, osim ako ne idemo na jahanje. Možda da krenemo na jahanje? E, onda bi trebalo nabaviti hlače, one uske, uz nogu koje imaju tete koje se bave jahanje. Svejedno, za to nam trebaju stegnute, čvrste noge, treba sve nekako stajati i biti utegnuto. Ja odustajem od jahanja, a vi?
Kad malo bolje razmislim, možda bi bilo dobro i da se rješimo nekih bolova koji se periodično javljaju… Ponedjeljkom nakon sastanka, srijedom zbog stresa i četvrtkom zbog puke slučajnosti. Ta napetost u ramenima, nekakva čudna bol u donjem dijelu leđa, sve je to normalno… Ili nije? Stvarno više ne znam. Odustajem od rješavanja boli. Pa tako i tako ona redovito dođe i redovito prođe. Treba samo pričekati. I proći će.
Ali, utegnutost me brine. Ona kao da je prošla i ne vraća se. Možda da se još malo strpimo ili da donesemo odluku? Da, ja sada donosim odluku da više ne želim ovako, da stegnutost može biti nešto normalno i ostvarivo. Pa koliko dnevno donesem odluka za koje mislim da ih nikada neću ostvariti, da su jednostavno neizvedive i onda tko zna iz kojeg razloga postanu istina i realnost.
Ok. Prvi korak je tu, odluku sam donijela. Uvrštavam vježbanje u svoj svakodnevni pretrpani raspored. Logično, ako nešto unosim u raspored, nešto drugo moram izbaciti da bi stvorila vrijeme. A vremena trenutno nemam. E, onda ćemo vježbanje ispreplesti s aktivnostima koje svakodnevno radim. Rješeno.
Rezultati :
1. Sjedenje – spuštanje ramena i spajanje lopatica – da ne bih više imala bolove u vratu
2. Hodanje – stiskanje guza kao da ih želim podići u strop – da imam funkcionalne guze koje štite moju kralješnicu
3. Stajanje – uvlačenje pupka na kralješnicu – da aktiviram mišić transversus abdominus koji štiti moju kralješnicu i stvara tanji struk
4. Uspinjanje i silaženje niz stepenice – stiskanje guza (nikad dosta stiskanja guze;)) i snažno odgurivanje od svake stepenice stiskanjem mišića nogu za zdrave gležnjeve, koljena i kukove
5. Ležanje – duboko disanje – udah na nos izdisaj na usta, širenjem prsnog koša lateralno kao da želim rebrima probiti oklop trupa – za snagu mišića srednjeg dijela leđa i opuštanje
Svaki pokret izvodim svjesno i kontrolirano i ne smijem osjetiti bol u zglobu već ukljućivanje mišića, toplinu, prokrvljenost i na kraju snagu.
Možda ta stegnutost i nije tako stran pojam. Bitno je samo donijeti odluku (jesam) i početi stezati mišiće ( jesam) .
Sretna? Jesam !
Jelena Pešut diplomirala je kineziologiju i još za vrijeme fakulteta otkrila čari treniranja rekreativaca u individualnom i grupnom pristupu. Nakon višegodišnjeg iskustva te stjecanja naziva <body instruktor> pokreće projekt Vježbaonica, studio za vježbanje na Jarunu u Zagrebu, koji promovira kulturu tjelovježbe i općenito bavljenje sportom, s ciljem da se redovno vježbanje ne smatra kao nešto na što morate ići – već kao stil života!
(Foto: iStockphoto.com/ShaneKato)
