Noć vještica – dan u godini oko kojeg je podijeljeno mišljenje. Neki ga smatraju bezveznim, nekima je uvredljiv, a neke oduševljava. Oni koje oduševljava u pravilu su ljudi koji i preostale dane u godini njeguju specifične interese – često su to ljudi koji gaje interes ili vjerovanje u duhove, magiju, vile i slično. Čini se kako su takvi interesi sve bolje prihvaćeni. Što se iza toga krije?
Sigurnost, opasnost, duh?
Vjerovanja u paranormalno se dijele na ona važna za religijsku doktrinu (npr. vjera u raj i pakao) i na ona povezana s nadnaravnim i okultnim (npr. duhovi, ekstrasenzorna percepcija ili ESP, psihičko iscjeljivanje). Polazišna je to točka studije objavljene u Journal for the Scientific Study of Religion koja je utvrdila kako religija i vjerovanje u paranormalno nisu povezani. To znači da religiozna osoba, suprotno uvriježenom mišljenju, nije manje sklona vjerovati u nadnaravne fenomene od osobe koja nije religiozna.
Također, vjerovanje u duhove ne znači i vjerovanje u ESP ili magiju. Osobe koje vjeruju u paranormalno ne vjeruju u svaku paranormalnu pojavu, već to ovisi o samoj pojavi i o samoj osobi.
Prema anketi iz 2019. preko 40% Amerikanaca vjeruje u neki oblik paranormalnog. Paralelno, vjerovanje u tradicionalne religije bilježi pad, prenosi Discover. Slično je i u UK-u. Psiholog Christopher French sa Sveučilišta Goldsmiths to je primijetio, a smatra kako je vjera u paranormalno ostatak naših evolucijskih instinkata. Ti su instinkti u nama da nas održe živima.
Primjerice, primitivan čovjek čuje šum u grmlju. Može pretpostaviti da je u opasnosti i pobjeći kako bi preživio. Može prići grmlju da vidi o čemu je riječ, riskirajući smrt. To je taj instinkt koji nam pomaže, ali i zbog kojega krivo tumačimo neke stvari.
Slučajnosti ćemo tumačiti kao suvisao slijed događanja. Primjerice, ako nam je nedavno preminula osoba koja je voljela žute ruže, a ugledamo osobu koja nosi buket žutih ruža, tumačimo to kao pokušaj te osobe da nas kontaktira.
Slično je s tendencijom našeg mozga da u svemu traži lica ili prepoznatljive predmete. Primjerice, gledamo oblake i vidimo oblik psa. Upravo tako raspoznajemo duhove u prašini ili zrcalu.
Pročitajte više: Što ste po horoskopu? – Kako je i zašto astrologija ušla u naše živote
“Nitko ne voli pomisao na vlastitu smrtnost.”
Iako znanost još ne može objasniti ljudsku fascinaciju paranormalnim, može ponuditi teorije tumačenjem ljudskih emocija.
Ciarán O’Keeffe sa Sveučilišta Buckinghamshire New tumači kako su osobe koje su hiperosjetljive na tjelesne i okolišne fluktuacije, te osobe koje imaju tendenciju da neodređene informacije tumače kao nadnaravne sklonije izjaviti kako su imale paranormalna iskustva.
Vjerovanje u duhove je staro kao i čovječanstvo, baš kao i naš neugodan odnos s vlastitom smrtnosti. Iako nas paranormalno plaši, nudi nam utjehu i neki oblik dokaza da postoji nešto nakon smrti. Tako petina Amerikanaca vjeruje da su vidjeli duha. Uostalom, i mnoge cijenjene povijesne ličnosti dijelile su svoja iskustva i vjeru u paranormalno. Arthur Conan Doyle komunicirao je s duhovima kroz medije, a Alan Turing je vjerovao u telepatiju, prenosi BBC.
„Nitko ne voli pomisao na vlastitu smrtnost, a još manje na smrtnost ljudi koje volimo,“ govori French.
Neke pojave koje su se smatrale paranormalnima u međuvremenu su objašnjene. Izvantjelesno iskustvo danas je priznati neurološki fenomen. Viđenje mnogih mitskih bića protumačena su kao igre oka, odnosno iluzije. Njima često prethodi kombinacija iscrpljenosti, konzumacije droga ili alkohola.
Tako je još uvijek otvoren prostor da i druge paranormalne pojave dobiju svoje racionalno tumačenje – bilo da ih se potvrdi kao točne, bilo da ih se opovrgne.
Pročitajte više: Imamo potencijal zaustaviti smrt. No, hoćemo li umjesto toga izazvati apokalipsu?
‘Držim fige’ doista poboljšava performans
Vjera u paranormalno nije ništa loše niti problematično. Psiholozi koji se bave proučavanjem religije općenito smatraju da je bilo kakav oblik vjere sistem zaštite od okrutne stvarnosti. U našim se životima događaju brojne ružne i neočekivane stvari – smrt, prirodne katastrofe, otkazi. Mozak traži značenje u svom tom kaosu. Tradicionalne religije nisu za svakoga, tako da će nereligioznim osobama vjera u paranormalno biti smislenija. Dodatno, religioznost ne isključuje vjeru u paranormalno, tako da ne čudi popularizacija vjere u nadnaravne pojave.
„Ako nemamo kontrolu, tražit ćemo je u strukturama oko nas, čak i ako one ne postoje,“ izjavila je Jennifer Whitson sa Sveučilišta u Texasu. Ljudi tako često povezuju događaje među kojima objektivne veze nema, što se često ispoljava u obliku praznovjerja. Primjerice, prije razgovora za posao kucnut ćemo o drvo za sreću.
Praznovjerja čak i mogu pomoći našim svakodnevnim uspjesima, što su pokazala istraživanja. U jednom su istraživanju ispitanici kad su na test pamćenja nosili amajliju postigli značajno bolje rezultate. Naime, ta im je amajlija značajno podigla samopouzdanje. U drugom je istraživanju ispitano hoće li ‘sretna loptica’ povećati uspješnost osobe u golfu. Pokazalo se da hoće. Čak i jednostavne izjave potpore poput ‘držim fige’ značajno pomažu pri performansu.
„Lako je misliti da smo racionalni, no puno je mudrije shvatiti da smo svi mi skloni ovakvim greškama kad osjećamo da gubimo kontrolu,“ zaključuje Whitson.
Foto: Canva
Dok nisam doživio da mi se kod prijatelja u gostima pojavljuje njihov mali sin već odavno umro, nisam se uopće zamarao nekim paranormalnim pojavama. Onda sam počeo zapisivati neke čudne stvari iz svog života koje su mi se događale. Neka se nađu, dok ih ne zaboravim. Više za sebe nego za druge. Tako da i mene možete uvrstiti u prošvikane za one koje misle da su te stvari nemoguće ili izmišljene. Nemam objašnjenje niti se time zamaram. Utješno, za sada još ne čujem glasove.