Tijekom javne debate u New Yorku povodom predstavljanja kandidata za glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, Vesna Pusić je imala priliku izložiti i svoj pogled na tekuća politička događanja i smjer kojim bi politika napokon trebala krenuti.
To je iskoristila za ukazivanje na potrebu jačanja položaja žena na javnim funkcijama pa tako i u UN-u, čime je zaradila velik pljesak. Međutim, osim što je govorila o tome, spomenula je i da je feministkinja, što nas je pomalo zateklo jer ne pamtimo kada je to pokazala javnosti.
“Ja nisam samo žena, ja sam i feministkinja”
Iako pitanje o potrebama promjena u politici nije bilo postavljeno njoj, iskoristila je priliku i uspjela u tome da se čuje ženski glas.
“Ja nisam samo žena, ja sam i feministkinja. UN-om je sedamdeset godina dominirao muški pogled na svijet. To je samo 50 posto iskustva života, a sada je vrijeme za drugih 50 posto”, rekla je Pusić.
Međutim, očito je zaboravila da nije dovoljno biti žena da bi se bilo i feministkinjom, nego da su potrebne i konkretne akcije koje će to dokazati, a koje su se trebale konstantno događati i upozoravati javnost na gorući problem položaja žena u još uvijek patrijarhalnom društvu. Upravo je i posao glavnog tajnika UN-a takav jer se mora neminovno zalagati za ljudska prava i poduzimati konkretne mjere kojima će uspjeti utjecati na promjene, a to će morati na sebe preuzeti Pusić dobije li željenu poziciju.
Njezina uspješna karijera oduvijek je vodila prema politici
Vesna Pusić do sada je ostvarila zaista zapaženu i uspješnu karijeru. Nakon što je završila studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1976., prvo je zaposlenje pronašla u Institutu za sociologiju u Ljubljani. Od 1978. radila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za sociologiju, a nekoliko godina kasnije stekla je i titulu doktorice znanosti. Dvije godine je bila pročelnica Odsjeka, a od 1998. godine je redovna profesorica Fakulteta. Osim toga, kao sveučilišna profesorica boravila je u Sjedinjenim Američkim Državama na brojnim uglednim akademskim, znanstvenim i srodnim institucija na kojima je održala niz predavanja.
Kako je područje njezinog rada sociologija, logično je zaključiti da su je kao takvu trebale zanimati društvene promjene, a posebno uloga žena. Upravo je zato krajem sedamdesetih godina bila jedna od sedam žena koje su inicirale i organizirale prvu feminističku grupu u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata pod nazivom “Žena i društvo”. Dakako, tadašnje političke opcije grupu su navodno javno kritizirale, no to Vesnu Pusić nije spriječilo da baš u politici vidi svoj daljnji razvoj karijere. I uspjela je, ali njezin feministički angažman tu je završio.
Na parlamentarnim izborima 2000. godine ušla je u Sabor, a da je ta godina bila uspješna za nju, pokazalo se i kad je izabrana za predsjednicu HNS-a. Tri godine kasnije bila je i potpredsjednica Sabora, a vrhuncem njezine karijere mnogi smatraju vrijeme kada je bila ministrica vanjskih i europskih poslova.
Zaista se ne može poreći da je kao žena uspješno napredovala u pretežno još uvijek muškoj sferi i svima pokazala koliko su žene snažne, inteligentne, uspješne i odlučne u pohodu na svoje poslovne ciljeve. Međutim, je li to dovoljno da bi bila samoprozvana feministkinja?
Protivi se frazama i floskulama u politici, a sama ih koristi
Na spomenutoj debati u New Yorku, Vesna Pusić je, između ostalog, rekla:
“Fraze i nedostatak odgovornosti su trenutno jako popularni, a ja vjerujem da ne želimo vodstvo koje se temelji na floskulama i na onome da se govori samo ono što ljudi žele čuti. Vizija, upornost i hrabrost potrebni su današnjim vođama.”
No što je drugo izjava da je feministkinja nego floskula kada od sedamdesetih godina nije pokazala nikakav značajni angažman na tome polju? Stara slava nije nešto na čemu može graditi svoju karijeru u tako visokoj i uglednoj instituciji kao što je UN. Politički uspjesi i konstantno penjanje na ljestvici ne mogu joj se osporiti, dapače, no ne možemo se oduprijeti, a da se ne pitamo kada se je ona opipljivim akcijama zalagala za poboljšanje položaja žena u Hrvatskoj.
Sve što je napravila bilo je isključivo za vlastitu dobrobit, a ne za druge žene jer ni nakon godina njezinog angažmana u samom političkom vrhu ne vidimo nikakve promjene. Štoviše, u Vladi nikada nije bilo manje žena nego sada kada smo već duboko zagazili u 21. stoljeće.
Trebala bi iskoristiti svoju moć za konkretne akcije
Iako je stanje po pitanju ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj bolje nego u nekim drugim zemljama svijeta, ipak se nalazimo tek na 59. mjestu prema Izvješću o ravnopravnosti spolova iz 2015. godine. Žene koje su dostigle tako visok položaj u politici kao Vesna Pusić trebale bi iskoristiti svoju moć i konkretnim javnim akcijama utjecati na toliko potrebne promjene koje bi napokon utjecale na poboljšanje položaja žena.
Međutim, to ne radi ni ona ni naša aktualna Predsjednica. Umjesto njih, na tome trenutno radi Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji koja nastoji ubrzati primjenu kvota od 40% za žene na izbornim listama jer, kao i uvijek, sami se moramo pobrinuti za svoju bolju budućnost, dok političari koji su izabrani u ime naroda ne rade svoj (pre)plaćeni posao. Nadajmo se da Pusić neće nastaviti taj trend bude li prva Hrvatica u vrhu UN-a.
Foto: Foreign and Commonwealth Office – Flickr
