Vesna Bosanac, bivša ravnateljica bolnice u Vukovaru u ratno i poslijeratno doba, napustila nas je u 73. godini na prvi dan proljeća nakon duge i teške bolesti. Bolnicu je vodila u najtežim trenucima agresije na Vukovar, a u njoj je ostala brinući se za tisuće bolesnika do pada Vukovara nakon kojeg je uslijedilo i njezino zatočeništvo. Iako je humani simbol grada Vukovara, građanske hrabrosti i herojstva, smatrala je da je njezin život sasvim običan. Izdvajamo njezine najpoznatije izjave.
Pismo hrvatskoj Vladi 1991.
Tijekom oružanog napada na Vukovar, Bosanac je svakodnevno slala apele o prestanku rata i napada na bolnicu, moleći za spas ranjenika i pomoć osoblju i bolnici koje je svakodnevno primalo nove ranjenike. Na te apele nitko nije odgovorio. Najpoznatije je njezino pismo hrvatskoj Vladi koje je uputila 10. studenog 1991.:
“Nastavljeni su direktni napadi na bolnicu iz teškog artiljerijskog naoružanja koja je već gotovo potpuno urušena. Situacija je izuzetno teška uslijed neprekidne paljbe po zidovima i krovu bolnice. Vode nema. Tijekom poslijepodneva dva požara u krugu bolnice jedva su ugašena. Očajni, molimo, iako sada sa sve manje nade, hitnu intervenciju kako bi se JNA povukla i deblokirala Vukovar i omogućila evakuaciju 450 ranjenika uključujući nedonoščad i trudnice kao i njihovo adekvatno liječenje i tretman. Jučer, 8.11. stiglo je 75 novih ranjenika na kojima je izvršeno 35 teških operacija. Ugroženi su životi medicinskog osoblja koje požrtvovno radi 24 sata na dan. Još uvijek smo živi ali, čini se, ne zadugo.”
Pročitajte više: Žene u Ukrajini rađaju u podzemnim željeznicama i improviziranim skloništima
Život i karijera nakon rata
Bosanac se nije voljela isticati te su intervjui za nju bila rijetkost. Iznimka je malo osobniji intervjuu za 24sata 2019. godine u kojem je Bosanac podijelila svoj život u 70-oj godini koji je provela sa svojim sinovima i unucima koji su također ostali cijeli život u Vukovaru: “Rat nas je rasturio dosta. Sad kupimo neke ostatke. Koliko tko može.”
Iako je u mirovinu otišla 2014. godine, za 5 godina se vratila kako bi ostatak dvogodišnjeg mandata obnašala dužnosti ravnateljice bolnice. “Moji suradnici kažu da žele da ostanem dok sam živa. Neću, ali ću sigurno brinuti za bolnicu dokle god sam živa,” rekla je 2019. za 24sata.
Pročitajte više: Mladi mijenjaju svijet: 6 djevojaka za koje trebate znati
Nije žalila ni za čime
U zadnjim godinama života čvrsto je stajala iza svojih odluka i izjavila da ni za čim ne žali. “Ništa ne bih drukčije napravila. Dok si mlad, misliš da možeš sve okrenuti po svom, kasnije shvatiš da se moraš uklopiti u različite okolnosti, a onda otkriješ da te to nekad malo sputava.”
Foto: Facebook
