Vrijeme je godišnjih odmora kada mnogi od nas kreću na put, najčešće s prijateljima, partnerom ili obitelji. Međutim, kada se nađemo u situaciji da nemamo s kime na put, bilo da ne dijelimo iste interese s drugima prema određenoj destinaciji ili nemamo barem tu jednu osobu s kojom bismo se otisnule u avanturu, a putovati želimo više od ičega, vrijeme je da na put krenemo same.
Posljednjih desetak godina postotak žena koje putuju same porastao je za 230% i u stalnom je porastu, što je prepoznala i turistička industrija. Žene postaju sve veći konzumenti turizma, a profil onih koje putuju same mijenja se iz godine u godinu. Zanimljivo je da je danas, prema Gutsytraveler, njihova prosječna dob 47 godina.
Mnoge žene koje su se ohrabrile i same krenule na put kažu da im je to iskustvo promijenilo život i pogled na svijet. Jedna od njih je i Vernesa Šaran, odgojiteljica iz Zagreba i voditeljica waldorfskog vrtića “Šumska vila”, koja je sama proputovala velik dio svijeta. Trenutno se nalazi u Nepalu, a nama je otkrila sve tajne svojih hrabrih poduhvata.
Ljubav prema putovanjima oduvijek je bila dio nje
“Ljubav prema putovanjima rođena je sa mnom i rasla je zajedno sa mnom. Moje prvo samostalno putovanje odvijalo se pješice i putem autostopiranja. Uputila sam se u Zagorje preko Medvednice. Imala sam 16 godina, ruksak i par stotina kuna. S obzirom da od rođenja živim podno Medvednice, tada sam odlučila istražiti što se to nalazi s druge strane”, započinje svoju priču.
Njezini su se interesi s godinama mijenjali, no ljubav prema putovanjima sve je više rasla. Danas istražuje kako ljudi žive u Europi i Aziji, u siromaštvu i bogatstvu, izoliranim selima na Himalaji, dalekim egzotičnim otocima, u drvenim kolibama ili na cesti. Osim toga, na svakome putovanju dodatno upoznaje i samu sebe, a trenutno u Aziji uči o jogi i meditaciji.
Aziju je počela istraživati s 25 godina kada je osvojila već gotovo cijelu Europu, a s nekoliko dana putovanja su se počela protezati i na nekoliko mjeseci. Među lokacijama na koje se otisnula nalaze se neka od najljepših mjesta svijeta.
“Osim gotovo cijele Europe, imala sam priliku posjetiti Indoneziju i Šri Lanku po dva puta, Maleziju, Tajland, Indiju, Maldive, Ujedinjene Arapske Emirate i Nepal u kojem se trenutno nalazim. Od svih njih istaknula bih Šri Lanku koja je moja velika ljubav prepuna radosnih i toplih ljudi, nevjerojatnih plaža i zadivljujuće prirode. To je zemlja u koju se vraćate jer jedan posjet nije dovoljan. Također me oduševila Indonezija jer plaže kao ondje nećete nigdje pronaći. Prirodne ljepote te zemlje naprosto vas ostavljaju bez daha”, kaže Vernesa.
Sebe opisuje kao netipičnog turista kojem je najvažnije dobro upoznati sebe i u svoj život utkati nova lica i nove vidike.
“Veselim se slobodi koju mi pružaju nepoznate zemlje. Daleko od svega viđenoga i dobro nam poznatog, otkrivamo djeliće svoga bića koji su nam možda skriveni u sigurnom i poznatom okruženju. Nisam jedna od onih koja obilazi turističke znamenitosti, nego sam jedna od onih putnika koja živi i diše s ljudima te zemlje. Uvijek me veseli stvarati uspomene s ljudima, smijati se, radovati, tugovati, živjeti na način na koji oni žive. Takve su uspomene cilj mojih putovanja. Usrećiti koga, pokloniti kome što, pomoći ljudima. Energija koja se stvara kao da kruži zemaljskom kuglom i svakim me putovanjem usrećuje sve više i više.”
Da bi se uopće mogla otisnuti na sva svoja putovanja, mora vrlo pažljivo uskladiti privatne i poslovne obaveze. U tome ima veliku podršku obitelji i kolegica, no ponekad mora mjesecima unaprijed planirati i obavljati poslove koje neće moći kada sama putuje svijetom, ali, kako sama kaže, vrijedi svake uložene minute.
Vernesa razbija predrasude o ženama koje putuju same
Dakako, žene koje putuju same često se moraju nositi s predrasudama koje najčešće kreću još u domaćem okruženju jer je okolini koja nije avanturističkog duha neshvatljivo kako se žena može uputiti sama na dalek put, posebno u strane zemlje. Ubojstva i silovanja koja neke od njih zadese na putu samo su dodatan negativni element zbog kojih mnoge žene odustanu od svojih planova. Brojke nimalo ne idu prilog tome. Prema istraživanju koje je provela FCO (Foreign and Commonwealth Office) za britanske državljanine, čak je 106 Britanki doživjelo silovanje na putovanju u razdoblju od 2013. do 2014.godine, a čak njih 172 neku vrstu seksualnog uznemiravanja i to najviše u Španjolskoj, zemlji za koju ne bismo na prvu pomislili da je nesigurna. A to su samo prijavljeni slučaji.
Iako podaci govore samo o britanskim državljankama, s ovakvim se scenarijem nerijetko nose pripadnice svih nacionalnosti i svih rasa kada putuju same. Kada se pak dogodi onaj najgori scenariji, ubojstvo, često se žrtva okrivljuje kao ona koja nipošto nije smjela sama putovati. Javljaju se pitanja zašto nije bila u pratnji muškarca i kako joj je uopće palo na pamet putovati sama.
Srećom, Vernesa nije imala negativno iskustvo. Smatra da je ključ u dobroj pripremi prije putovanja, ali još više u otvorenim očima tijekom samog puta.
“Nikada nisam doživjela neugodno iskustvo kao žena koja putuje sama. Dapače, putujući s dečkom doživljavala sam gore scenarije. Ljudi su me tada ignorirali i obraćali se isključivo njemu, kao da ja uopće ne stojim kraj njega. Otkada putujem sama, ljudi mi često odaju priznanje za moje pothvate. Dakako, iako sam oprezna, put me ponekad odvede na željezničke ili autobusne kolodvore u ponoć ili pak u sumnjive dijelove grada u gluho doba noći, no imala sam sreću pa su me neugodne situacije zaobilazile. One se mogu dogoditi bilo u stranoj zemlji ili u rodnome gradu, no na putovanjima će vam prije skidati kapu što ste kao žena došli u njihovu zemlju. Osim toga, svakako se dobro pripremite jer što sigurniji izgledate u ono što radite, to će vas ljudi više cijeniti”, kaže Vernesa.
Uspješno i sigurno putovanje rezultat je dobre pripreme i postupnog ohrabrenja
Ključ pripreme je u informiranju prije puta. što će vam uštediti novac i vrijeme te sačuvati živce, kako kaže Vernesa. Wikitravel jedan je od najboljih vodiča koje preporučuje, a napominje da bi se svakako trebala iskoristiti i prednost brojnih mobilnih aplikacija koje vam mogu olakšati samo putovanje. Osim toga, na put krećite sa što manje stvari i dobro razmislite o svemu što vam može zatrebati u pojedinoj zemljil. Primjerice, u zemlje u kojima je religija vrlo važna nipošto ne krećite bez marame kojom se možete pokriti u bilo kojem trenutku na javim mjestima.
Ipak, ako ste se tek nedavno po prvi put otisnule na samostalno putovanje ili tek razmišljate o tome, neke je zemlje sigurnije zaobići dok ne steknete dovoljno iskustva.
“Za svoje prvo samostalno putovanje izaberite zemlju što bliže svojoj. Što ste dalje od doma, kulturološki šok je veći. Krenite od maloga prema većemu jer ćete se tako osjećati sigurnije. Zemlje poput Nepala, Indije i Bangladeša zaobiđite jer se tijekom svojih prvih putovanja nećete moći nositi s tamošnjim kaosom, siromaštvom i masom ljudi na ulicama, a vjerujem da je tako i s Afrikom”, savjetuje Vernesa.
Dok se ona trenutno vrlo uspješno nosi sa spomenutim izazovima u Nepalu i već planira svoje iduće putovanje, svim ženama koje se još uvijek dvoume oko toga trebaju li putovati same ili ne, Vernesa savjetuje da preispitaju sebe i što prije počnu s planiranjem.
“Razmislite što je to što vas koči. Strah? Strah je zapravo veliki pokretač. Iako je to emocija koja paralizira čovjeka, neopisiv je osjećaj kada ga se riješimo. Samostalno putovanje divan je način kojim ćete se riješiti straha, no ne samo onog koji trenutno osjećate, nego i onih različitih strahova koji su utkani duboko u vama. Nagrada koju ćete dobiti za uložen trud je sloboda, a to je uistinu nešto neprocjenjivo”, završava Vernesa.
Foto: privatna arhiva Vernese Šafran
