Žene mogu sve. No to ne znači da bi trebale sve. Svaka zaposlena mama će se složiti da se neke stvari ipak ne mogu, osim ako ne počne ozbiljno zapostavljati svoju djecu. Jedna je žena otvorila dušu na svom blogu i konačno progovorila o problemu s kojima se susreću sve zaposlene mame, a komentari podrške su počeli masovno pristizati.
Povezano:
- 6 razloga zašto su zaposlene mame odlični uzori koje treba svaki poslodavac!
- Mame najbolji poduzetnici iz 3 jednostavna razloga
- Iza svake zaposlene žene stoji majka koja joj čuva dijete
Uvriježeno je mišljenje da su svi zaposlenici potpuno jednaki, pa se zbog te pretpostavke zaposlenim roditeljima često uskraćuje osnovno ljudsko razumijevanje. Muški kolege često ne shvaćaju koliko obaveza ima njihova kolegica s djecom, a moramo priznati da i druge žene znaju biti vrlo nesusretljive, ako ne i zločestije od kolega. Jamie Johnson konačno je istresla dušu i progovorila o problemu koji je radnom mjestu svojevrsna tabu tema.
Jamie je za portal Bored Panda ispričala da je prije udaje i rođenja djece imala karijeru koju voli. “Prvog sam sina rodila s 29 godina. Nikada nije dolazilo u pitanje hoću li raditi ili ne. Volim raditi i znala sam da mogu oboje. Osim toga, mojoj je obitelji trebao novac. Moj suprug je trener baseball-a u srednjoj školi i nismo mogli živjeti samo od njegove plaće”, rekla je Jamie za spomenuti portal. Njenu inicijalnu objavu na blogu prenosimo u cijelosti:
Blues zaposlene mame
“Molim vas prestanite me osuđivati jer s posla odlazim u točno 17 sati, ali moja djeca čekaju da ih preuzmem od dadilje. Znam da propuštam sastanak, ali važnije mi je da mi djeca uspješno završe predškolski odgoj. Znam da sam danas kasnila, ali ne mogu ostaviti dijete u vrtiću prije 7:45 sati. Znam da djelujem smeteno, jer i jesam smetena. Imam bolesnog mališana i čekam da mi jave kada ga mogu voditi pedijatru.
Ne želim izgledati premoreno kada dolazim u ured, no budna sam od 4:30 sati s neutješnim djetetom.
Znam da mi oči izgledaju zamagljeno, no posljednjih sam 12 sati provela pokušavajući umiriti dijete da zaspi. Nisam htjela da e-mail koji sam poslala djeluje oholo, no imam dijete od 5 godina koje je jutros plakalo jer ne želi otići u vrtić i brinem za njega.
Da, upravo sam udarila glavom u stol. Primila sam poruku da mi dijete ima ljubičasto oko i da trebam otići i pokupiti ga iako mi skoro istječe rok za predaju izvještaja. Znam da su mi oči trenutno vrlo natečene. Prošlu sam noć provela plačući jer sam iscrpljena, jer nikada ne mogu biti sama i jer si već 5 godina ne mogu priuštiti dugi, vrući tuš.
Oprosti što sam bila kratka i nepristupačna, no posljednjih sam se sat vremena prepirala s mališanom oko toga zašto mora nositi hlače kada ide dadilji. Znam da bi trebala ostaviti privatni život kod kuće kada idem na posao, no kada si majka dvoje male djece, to je jako teško. Stoga hvala svima koji su mi smilovali zadnjih pet godina.
Biti zaposlena majka s malom djecom nije lako. Hvala svakom šefu koji me pustio da idem doktoru s djecom i na vrtićke priredbe i školske manifestacije. Hvala svim ljudima koji su okrenuli glavu dok sam bila trudna i trčala sa sastanka povraćati. Hvala svima koji su mi dali do znanja da i oni prolaze kroz teške periode pokušavajući uspostaviti ravnotežu između posla i privatnog života s djecom.
Hvala svim kolegama koji su krpali posao za mnom kada sam trebala izjuriti s posla kako bi riješila neki iznenadni problem s djetetom. Znam da nisam jedina zaposlena mama na svijetu, no ja sam zaposlena majka koja u potpunosti razumije kroz što prolazite.
Razumijem da se osjećate kao da trebate dati puno više samo zato što dolazite posao u zadnji čas i odlazite čim kazaljka pokaže 5 sati. Shvaćam kada jedete ručak za svojim radnim stolom jer trebate otići ranije kako bi pokupili dijete od dadilje i odveli ga doktoru, i onda natrag k dadilji, i još se stigli vratiti na sastanak u 2 sata.
Shvaćam da se nekad pojavite na poslu izjedajući kao da vas je napalo jato gusaka, jer djeca nisu mogla naći svoje cipele, ili ste nekome dali zdjelicu krive boje, i onda ste još zaboravili dadilji odnijeti njihovu omiljenu igračku.
Shvaćam da ste umorni. Vjerojatno iscrpljeni. No također shvaćam da ste sposobni i da vrijedite puno više nego što često mislite. Ne morate birati između dva svijeta koja volite. Možete imati oba. Možete imati obitelj i karijeru. Nije jednostavno ali je moguće. Da, ti se svjetovi nekada mogu sudarati i učiniti život mnogo kompliciranijim nego što jest, ali vrijedno je toga. Stoga ne odustajte. Možete to.
I P.S. – Neće svi razumjeti. I to je u redu.
Do sljedećeg puta,
Jamie.”
Povezano:
- Zaposlene mame, pronađite idealni način života!
- Dokazano da žene ne odgađaju majčinstvo zbog obrazovanja
- Ova zaposlena mama ‘poklopila’ je kritičara koji joj je predložio da napusti posao ako joj nedostaje kćer
Druge zaposlene mame apsolutno su se složile s Jamie
Ispod njezin objave, mnoge su druge zaposlene mame ostavile komentare podrške. Neke od njih čak su podijelile i odlične ideje iz svog iskustva. “Moja kćer ima veterinarsku kliniku i nekoliko zaposlenika s malom djecom. Otvorila je vrtić za mališane. Ja sam jedna od odgajateljica tamo i voljela bih kada bi više ljudi učinilo isto za svoje zaposlenike”, napisala je korisnica Belinda Pierce-Arnold.
“Kao bivša managerica i majka četvero djece (sada s unucima) mogu sa sigurnošću reći da ako poslodavac tretira zaposlenu majku s razumijevanjem i suosjećanjem, bit će nagrađen napornim radom i odanošću dugo nakon toga”, podijelila je Sharon McKim Walker.
Neki su ljudi također izrazili i zabrinutosti oko složenosti ovog problema, no ipak su ostali na strani zaposlenih mama. “Ne postoji ispravan ili pogrešan odgovor ovdje… Tisuće nemogućih situacija, na obje strane kovanice. Molim vas da upamtite, svaka osoba čini najbolje što može, s vještinama i sviješću koje u tom trenutku imaju. Ja nisam imala pojma kroz koju bol prolaze moje kolege kada svakog dana ostavljaju djecu kod kuće, dok nisam sama imala djecu. Donijela sam drugačije odluke nego oni i pronašla način da radim od kuće. No nikada nisam zaboravila ogromnu žetvu koju su drugi podnijeli kako bi krpali kraj s krajem”, zaključila je Diana Gilbert.